Andrea Sangiovanni: 'Prihvaćanje migrantskih kvota trebao bi postati preduvjet ulaska u zonu Schengena'

Autor:

  • Tea Trubić Macan

10.12.2019.

Bihac, 221019.
Oko 1000 migranata jos uvijek je smjesteno u kampu Vucjak kod Bihaca.
Na fotografiji: Migranti u kampu.
Foto: Robert Fajt / CROPIX
Robert Fajt / CROPIX

Migranti u kampu Vučjak kod Bihaća

Solidarnost; upravo je to bila jedna od ključnih riječi međunarodne konferencije 'Europske vrijednosti, države članice i budućnost EU' koja se u organizaciji Centra za demokraciju i pravo Miko Tripalo održala u Zagrebu.

Jedan od glavnih govornika bio je Andrea Sangiovanni iz Europskog sveučilišnog instituta u Italiji, koji je u sklopu konferencije održao i predavanje na temu 'Je li Europa pravedna'.

Privatna zbirka

Andrea Sangiovanni Vincentelli, Europski sveučilišni institut

 

Nova predsjednica Komisije predložila je ambicioznu reformu u sklopu paketa Europskog zelenog sporazuma. Trenutno, najveća prepreka tom sporazumu je razlika u ekonomskoj razvijenosti 'stare' i 'nove' Europe, zbog koje postoji sumnjičavost oko troškova takve reforme. Može li se postići klimatska solidarnost u EU?

Klimatska promjena svakako je jedan od najvećih trenutnih izazova EU upravo zato što postoji oštra podjela na gospodarski razvijene članice, koje su se ranije priključile industrijskoj revoluciji kojoj mogu zahvaliti svoj nagli ekonomski rast, te one slabije razvijene kojima su se energenti nerijetko i uzimali. Ta nas oštra podjela dovodi i do novih izazova, osobito ako solidarnost percipiramo kao vrstu pravednosti. U tom slučaju, članice koje su kroz povijest koristile više prirodnog bogatstva za vlastiti razvoj imaju dužnost pružiti ruku pomoći onim slabije razvijenim državama koje nisu imale tu mogućnost. Na toj se ideji i temelji Europski zeleni sporazum Komisije koji je u velikoj mjeri predvidio kako će se reforme odraziti na pojedine države članice. U tom je kontekstu posebna pažnja posvećena državama istočne Europe, poput Poljske, Rumunjske, Češke i Bugarske, koje još uvijek trebaju provesti energetsku tranziciju. Najsiromašniji građani EU ne smiju biti glavni financijeri poreza na emisiju ugljika kojeg von der Leyen predlaže.

Podjela na 'staru' i 'novu' Europu prisutna je i u pregovorima o novom Višegodišnjem financijskom okviru EU koji bi se trebao donijeti tijekom hrvatskog predsjedanja. Kako će izgledati budući proračun, osobito u kontekstu kohezijske politike?

Svaka moć podrazumijeva i određenu dozu odgovornosti. S obzirom na to da će Hrvatska tijekom svog mandata na čelu EU imati mogućnost donošenja dnevnog reda najvećeg trgovinskog bloka na svijetu, ujedno će biti odgovorna i za efikasno provođenje reformi. EU će se narednih godina suočiti s brojnim izazovima, osobito u kontekstu kohezijske politike. Ključan problem nastao je tijekom krize eurozone, zbog koje se narušilo povjerenje među državama članicama. Unija mora naučiti iz svojih grešaka u kohezijskoj politici, a posebnu pažnju mora posvetiti unaprjeđenju promidžbe fondova koji građanima stoje na raspolaganju. Zanimljivo, mnoge engleske regije koje uvelike ovise o Strukturnim i kohezijskim fondovima EU glasale su za Brexit, što znači da građani nisu ni svjesni beneficija koje im stoje nadohvat ruke. Unija mora u kohezijsku politiku uključiti i regije koje su do sada bile ostavljene na periferiji. Ključne reforme bi trebale uključiti povećanje i unaprjeđenje kohezijske politike, ali i reformu javnih investicija. Posljednjih je mjeseci ponuđeno mnogo prijedloga, a posebno su zanimljivi oni koji se odnose na veću ulogu Europske investicijske banke.

Tijekom pregovora o Brexitu svjedočili smo neviđenom zajedništvu između država EU27; je li Brexit povećao solidarnost u Europskoj uniji? Možemo li je 'preliti' u druge aspekte europske javne politike?

Porast podrške Europskoj uniji bio je očit samo nekoliko trenutaka nakon što su bili objavljeni rezultati referenduma o Brexitu, no upitno je koliko je ta podrška održiva. Brexit je državama članicama omogućio da si postave pitanje 'koja je naša korist', umjesto da se zapitaju 'kako bismo mogli doprinijeti integraciji i učiniti svoju ulogu smislenijom?'. Definiranje budućih odnosa između Ujedinjene Kraljevine i Europske unije, ne samo trgovinskih, već i sigurnosnih i migracijskih, bit će od velike važnosti. Koliko god Johnson tvrdio da će se to riješiti preko noći, ti će se izazovi u stvarnosti rješavati godinama.

Migracija će ostati jedan od ključnih izazova EU narednih godina. Smatrate li da Dublinski sporazum ima ikakvu budućnost i što on znači za solidarnost u prihvaćanju migrantskih kvota između država članica?

Najveći problem Dublinskog sporazuma je što njime nije predviđeno koordinirano dijeljenje tereta. Njegov glavni cilj bio je alocirati sustav azila pojedinim državama članicama, a u tom je i nastao problem, jer su zemlje poput Mađarske naglasile da bi odluka trebala ostati u njihovoj domeni. Drugi najveći izazov Dublinskog sporazuma je pitanje pravednosti alokacije migranata, tj. tko odlučuje što je uopće pravedno. Jedan od najzanimljivijih prijedloga u tom kontekstu bio je uvođenje migrantskih kvota kao preduvjet za ulazak u Schengen. Solidarnost mora podrazumijevati pravedan reciprocitet, a u tom kontekstu država članica ne može uživati u blagodatima slobodnog kretanja bez davanja određenih ustupaka koji dolaze u paketu. Na kraju krajeva, imali smo priliku vidjeti da su slobodno kretanje i sustav azila usko povezani. Trebala bi se održati šira javna rasprava o etici zaštite migranata u sklopu pravedne alokacije. Primjerice, mogu li izbjeglice same odlučivati u koju državu žele otići? Smiju li se uvesti ograničenja njihovih kretanja? Mogu li države članice odabrati plaćanje sredstava u proračun EU umjesto da prihvate kvote? Treba li ih se kazniti zbog pokušaja integracije?