Ako ljudi ne uče o holokaustu postoji opasnost da se ponovi.U Hrvatskoj je prisutan povijesni revizionizam, a nema mjesta pozdravu Za dom spremni

Autor:

  • Iva Badanjak

12.12.2019.

Zagreb, 261119. Hotel esplanade.
Cherrie Daniels, posebna izaslanica americke Vlade za pitanja Holokausta.
Foto: Goran Mehkek / CROPIX
Goran Mehkek / CROPIX

Cherrie Daniels, posebna izaslanica američke Vlade za pitanja holokausta

Prije nego što je preuzela dužnost posebne izaslanice za pitanja holokausta Državnog tajništva Sjedinjenih Američkih Država u kolovozu ove godine, Cherrie Daniels bila je politička savjetnica u američkoj ambasadi u Beogradu i u američkoj ambasadi u Oslu. Također, radila je u Uredu potpredsjednika kao specijalna savjetnica za Europu i Rusiju te kao vicekonzul u Zagrebu i Torontu, obavljala dužnost ravnateljice Američkog centra ambasade SAD-a u Jeruzalemu, dobitnica je brojnih Superior Honor nagrada, kao i nagrade za rad na promicanju sudjelovanja žena kao mirotvorki u izraelsko-palestinskom sukobu.

• Koji je razlog vašeg dolaska u Zagreb?

- U vrlo sam dobrom kontaktu s američkom ambasadom u Zagrebu pa smo odlučili da je ovaj trenutak, kad se Hrvatska sprema za predsjedanje Vijećem EU, najbolje vrijeme da dođem i održim nekoliko sastanaka. Ovo je savršeno vrijeme za uspostavu odnosa s Hrvatskom oko pitanja holokausta. Srela sam se s ministricom kulture Ninom Obuljen Koržinek i razgovarale smo o problemu židovskog kulturnog nasljeđa i o holokaustu. Osim toga, našla sam se s predstavnicima židovske organizacije u Hrvatskoj, s državnim tajnikom u Ministarstvu pravosuđa i Ministarstvu vanjskih poslova. Također sam bila i u Jasenovcu, gdje sam se našla s direktorom muzeja. Bilo je fascinantno. Nisam bila u Jasenovcu od 1997.

• Koliko se iskustvo odlaska u Jasenovac razlikuje danas od onog prije 20-ak godina?

- Kad sam prvi put bila ovdje, postojao je samo spomenik Kameni cvijet. Drukčije je iskustvo vidjeti samo spomenik i proći kroz cijeli muzej uz vođeni obilazak i narativne tekstove. Otići danas tamo, kad se otvorio muzej i stvarno ući duboko u sve probleme, to je bilo vrlo zanimljivo iskustvo.

Prvi put sam vidjela strukturu i dubinu tragedije na način koji se ne može doživjeti kad se samo stoji ispred jednog spomenika. Vizualni sam tip i kad sam vidjela slajd po slajd cijelu tragediju i svih 83.811 imena, i povezala se sa svim tim ljudima, to je bio stvarno dirljiv trenutak, potpuno drukčiji od mog prvog posjeta Jasenovcu. To je bilo iskustvo koje će mi sigurno dugo ostati u sjećanju. Bila sam potresena zbog izložbe. Napravili su je vrlo profesionalno, ali također, vrlo moderno. Muzej je aktualan, koristi nove tehnologije i surađuje s internacionalnim i hrvatskim znanstvenicima. To je postavilo muzej na novu razinu i povećalo broj posjetitelja. Jer, ako postoji jedna takva priča, o njoj treba učiti. Ako ljudi ne uče o holokaustu postoji opasnost da će se ponoviti. Zato je učenje o holokaustu važno. U muzeju su napravili dobru osnovu i sada je sljedeći korak da u suradnji s Ministarstvom kulture dovedu što više učenika. Treba ga napraviti što aktualnijim kako bi učenici mogli postavljati pitanja i komunicirati uz pomoć iPada. Važno je znati zašto se holokaust dogodio, što možemo naučiti iz toga i što možemo napraviti da se više nikad ne ponovi.

• Jedno od aktualnih pitanja vezano uz Jasenovac su dvije komemoracije, jedna u kojoj sudjeluje Vlada i druga u kojoj su židovske organizacije. Koje je stajalište posebne izaslanice za pitanja Holokausta o tom pitanju?

- Nadam se da će Hrvatska uspjeti doći do toga da se Vlada i grupe sastanu, i ako mogu, da pristupe tome u otvorenom dijalogu. Ako su vrata otvorena za dijalog i ako se grupama pristupi s konstruktivnim odgovorom, tada možda može doći i do drukčijeg ishoda. Na Vladi je da prva pokrene taj sastanak i odluči kako će postupiti u tom dijalogu jer samo tada komemoracija može dobiti na važnosti koju zaslužuje, a grupe biti poštovane. Mislim da je došlo do ove situacije jer je u Hrvatskoj prisutan povijesni revizionizam i zločini nisu osuđeni dovoljno brzo. Nadam se da će Vlada dovoljno ozbiljno shvatiti koliko je problematičan povijesni revizionizam. Međunarodne studije pokazuju da je uistinu u Hrvatskoj revizionizam u porastu. Međutim, dođe li do takvog otvorenog dijaloga između Vlade i grupa do travnja, možda će rezultat tog razgovora biti smislenija komemoracija.

• Što mislite o pozdravu 'Za dom spremni'. Treba li biti zabranjen?

- Mislim da taj izraz vraća Hrvatsku u prošlost i da bi Hrvati trebali krenuti dalje od toga. Svakako, postoji sloboda govora i ja ne mogu govoriti o zabrani takvog izraza jer Hrvatska ima svoj pravni okvir koji odlučuje o tome. Mi imamo prvi amandman i ne možemo ograničiti slobodu govora, a Hrvatska ima svoje zakone i nije na meni da govorim kako bi trebala rješavati tu situaciju. No, mislim da takav izraz ne bi trebao postojati u modernom hrvatskom rječniku. Iz moralne perspektive, postoje ljudi koji bi mogli koristiti taj izraz kako bi išli protiv osoba koje su drukčije od njih. Taj izraz ne potiče inkluziju i jednakost i stvarno nema mjesta za njega u Hrvatskoj.

• Jedan od hrvatskih predsjedničkih kandidata, Miroslav Škoro, rekao je kako želi prekopati Jasenovac da prebroji žrtve. Kasnije je rekao da je to bila montaža i da je on zapravo rekao kako želi otvoriti arhive. Koliko je važno govoriti o broju žrtava nasuprot svim ostalim pitanjima?

- Važno je znati točan broj žrtava i svake godine, kako znanstvenici dolaze do novih informacija, objavljuju ih online kako bi ih svi mogli vidjeti. Nema nikakvih tajni oko Jasenovca, ne bi trebalo biti nikakvih mitova i iskorištavanja podataka o Holokaustu. Podaci su činjenice i ljudi koji rade u muzeju su stručnjaci. Dajte međunarodnim stručnjacima da pogledaju arhive i dajte im da pronađu nove informacije svaki dan. To je povijesna činjenica. Nema potrebe za preuveličavanjem. Tragedija je dovoljno velika ovakva kako jest. Američka vlada stoji iza procjene koja je u američkom memorijalnom muzeju i enciklopediji te se nove informacije konstantno ažuriraju. Mislim da nema nikakve misterije ni mitologije oko broja žrtava.

• U Srbiji se govori o brojki oko 700.000?

- Broj dosad iznosi 83.811 i stvarno ne vidim da ima mjesta toj brojki od 700.000. Treba slušati međunarodne povjesničare koji proučavaju holokaust i ne podržavati neke druge brojke. Do broja bi trebali doći hrvatski i međunarodni znanstvenici zajedno. Mislim da je vrlo važno ono što je rekla ministrica kulture, da rade s ostalim muzejima o holokaustu iz cijelog svijeta te da će u ožujku imati konferenciju na kojoj će sudjelovati povjesničari iz regije. To je svakako put prema naprijed. Važno je otvoriti arhive, pogledati činjenice, ažurirati znanje i ne trivijalizirati situaciju nekim drugim brojkama. Povjesničari trebaju raditi zajedno jer je holokaust tema koja je dovoljno važna da ljudi o njoj ne razvijaju neke svoje teorije. To je povijesna činjenica. Dogodilo se u Hrvatskoj, dogodilo se u Europi.

• Jeste li pratili razvoj povrata židovske imovine u Hrvatskoj?

- Hrvatska je 2009. godine potpisala deklaraciju iz Terezina i jedna od stvari koja je uvjetovana tom deklaracijom je povrat židovske imovine. Došla sam ovdje kako bih vidjela što je Hrvatska napravila s tim u vezi od 2009. godine i gdje se još može razvijati nabolje. Svi mi dugujemo žrtvama holokausta bolje rezultate i dugujemo im povrat imovine koja im je bila oduzeta. Nadam se da će doći do napretka nakon mog sastanka s vladom. Ima još puno prostora za napredak. Također, unutar Zakona o pravdi (Just Act) moramo Kongresu dati izvješće o stanju u svim zemljama koje su potpisale deklaraciju te na koji su način rješavale pitanje povrata imovine. Izvješće trebamo predati vrlo brzo i to je važno za sve zemlje.

• Izvješće još nije završeno?

- Ne, još nije završeno, ali mislim da će biti gotovo za nekoliko tjedana.

• Trebate predati izvješće 10 godina nakon Terezinske deklaracije. Zašto baš sada?

- Razlog je to što preživjela generacija iz holokausta umire iz godine u godinu. Sada su u 90-ima, ta generacija nestaje. I sve dok su još živi, trebaju zdravstvenu pomoć. Terezinska deklaracija je donesena jer smo htjeli da se problem povrata imovine riješi brzo, a ne u dugačkim procesima kojima trebaju desetljeća da se završe. Želimo da se rješenja donesu dok su žrtve još žive i da im odamo počast koju zaslužuju. Izvješće pokriva 46 država i nadam se da će svi pročitati kako je pitanje povrata imovine riješeno u ostalim zemaljama. Izvješće će pokazati da ne postoji jedno rješenje koje odgovara svim zemljama.

• Kako će se točno koristiti to izvješće?

- Ne mogu govoriti uime Kongresa jer je to bio njihov zahtjev, na nama je bilo da ga ispunimo. No, mislim da su ovim htjeli dati oruđe ljudima da bolje razumiju praksu povrata židovske imovine, politike i mehanizme koji su korišteni u drugim zemljama. Nadam se da će preživjeli i njihovi nasljednici pronaći resurse kako bi ostvariti pravdu za svoga života. Naš posao je bio da proizvedemo izvještaj i to radimo. Ne znam za što će se koristiti.

• Možete li usporediti Hrvatsku s ostalim zemljama?

- Ne bih htjela uspoređivati zemlje, nego bih htjela da svi pročitaju izvješća iz ostalih zemalja i pogledaju informacije o zakonodavstvu, mehanizmu i procesima potraživanja koji se provode u drugim državama. Izvješće bi trebalo objasniti što je zemlja napravila i što još treba napraviti. Mislim da će mnoge zemlje uvidjeti da imaju još puno toga učiniti.

• Što je s imovinom bez nasljednika?

- Just Act pokriva privatnu imovinu, komunalno ili religijsko vlasništvo i vlasništvo bez nasljednika. Još je puno posla koji treba napraviti kad je riječ o pitanju rješavanja vlasništva bez nasljednika. Od Terezinske deklaracije nije napravljeno puno toga.

• U javnosti su se javile polemike o memorijalu žrtvama Holokaustu u Zagrebu. Naime, problem je nastao zbog imena - memorijal bi se trebao zvati spomenik žrtvama holokausta, a ne spomenik žrtvama holokausta u Hrvatskoj?

- Čula sam za to, ali ne mogu reći ništa konkretno o tome jer nisam vidjela nikakav dokument o nazivu. Mislim da je vrlo važno što će pisati na spomeniku, tj. kako će se zvati. Nadam se da su oni koji rade spomenik u komunikaciji sa židovskim zajednicama, da postoji dijalog sa židovskim organizacijama i da se oni osjećaju uključeni.

• U Europi i Americi svjedočimo sve većem povećanju rasta antisemitizma?

- Generalno, antisemitizam je u porastu i vrlo smo zabrinuti zbog toga jer raste u Europi i SAD-u i moramo to shvatiti vrlo ozbiljno. Države bi trebale raditi zajedno na rješavanju tog problema. I to ne mogu i ne smiju biti samo riječi. Vođe država i zajednica trebale bi osuditi taj čin i stati u solidarnosti sa žrtvama takvoga govora mržnje i nasilja iz mržnje.

• Za kraj, koja će biti vaša glavna misija kao specijalne izaslanice za pitanja holokausta?

- Mislim da ću više raditi na kontinuitetu, a ne toliko na promjenama. Moj prethodnik je napravio odličan napredak u pregovorima o rješavanju povrata židovske imovine u različitim zemljama, kao i o pitanju komemoracije. Radio je s različitim zemljama i pomogao im da napreduju u stvaranju novih komemoracija i novih memorijala. Neke zemlje još nisu označile mjesto gdje je holokaust bio u njihovoj zemlji. Mislim da smo mnogo toga postigli i moj je cilj nastaviti komunicirati s državama i rješavati probleme. Također, htjela bih istaknuti značenje edukacije o holokaustu koja je vrlo važna u ovom trenutku kad umire posljednja preživjela generacija. Ako niste educirani, tada i ne odajete počast njihovoj ostavštini i riskirate da opet dođe do toga.