Bašar al-Assad šalje svoje postrojbe na sjever Sirije kao pomoć Kurdima u borbi protiv Erdogana

Autor:

  • Tea Trubić Macan

14.10.2019.

Turkey-backed Syrian rebel fighters gesture as they ride on a back of a truck in the village of Yabisa, near the Turkish-Syrian border, Syria, October 13, 2019. REUTERS/Khalil Ashawi
Khalil Ashawi / REUTERS

Sirijski pobunjenici u blizini pograničnog grada Yabisa

Kurdi su sinoć, samo pet dana nakon što je službeno započela turska invazija na sjeveru Sirije, pristali na uvjete Bašara al-Assada čime su žrtvovali autonomiju u toj pokrajini u zamjenu za vojnu pomoć protiv Erdogana.

Iako su lideri kurdskih Sirijskih demokratskih snaga (SDF) priznali da su teška srca sjeli za pregovarački stol s državnikom protiv kojeg su se posljednjih godina borili, proteklih su dana osvijestili da se ne mogu samostalno suprotstaviti drugoj vojnoj sili NATO saveza i da im je potrebna pomoć, zato što će u suprotnom riskirati etničko čišćenje.

Mazloum Kobani Abdi, vrhovni zapovjednik SDF-a, tursku je invaziju usporedio s 'egzistencijalnom prijetnjom' sirijskim Kurdima, zbog čega je bio spreman na dogovor s režimom koji smatra diktatorskim. Abdi tvrdi da će sljedeći korak biti dogovor s Kremljem, koji bi Kurdi pod svaku cijenu željeli izbjeći jer su svjesni činjenice da Putinova pomoć ne dolazi besplatno i da će morati napraviti bolne kompromise. Svakim novim pregovorima Kurdi će izgubiti dio autonomije koje su si nakon desetljeća borbe osigurali uspješnim zaustavljanjem ISIS-a.

Suradnja Kurda i Bašara al-Assada velika je opasnost za uspjeh turskih vojnih postrojbi u regiji zato što bi se Erdoganovi vojnici uskoro mogli naći oči u oči sa snagama velikoga neprijatelja koji željno iščekuje odmazdu. Naime, turski je predsjednik samo nekoliko trenutaka nakon eskalacije sukoba u Siriji spremno naoružavao pobunjenike protiv Assadova režima. Sirijski diktator je u međuvremenu osigurao podršku Moskve i Teherana, ključnih globalnih saveznika koji su mu dali vjetar u leđa da se nakon osam godina rata u Siriji vrati u ofenzivu.

A na strani Turske nema gotovo nikoga. Cijela međunarodna zajednica neočekivano ujedinjena osuđuje potez Ankare, a Washington, koji je Erdoganu prije manje od dva tjedna dao zeleno svjetlo za invaziju, sada pošto-poto pokušava sanirati štetu i amortizirati promidžbenu katastrofu koju je takva odluka imala na domaćem i međunarodnom terenu.

K tome, Erdogan je nakon pokušaja vojnog udara 2016. godine posmicao sve profilirane i iskusne časnike koji nisu bili simpatizeri njegove vlasti. Umjesto njih, na čelne je funkcije postavio sebi kompatibilne ljude kojima nedostaje iskustva, čime je turska vojska osjetno izgubila na snazi.

Turska i sirijska vojska će se narednih dana, po svemu sudeći, natjecati u vremenu i taktici. U tom bi kontekstu moglo doći do vrlo opasnih i 'vrućih' kontakata, a cijelu će situaciju i više nego pažljivo motriti svi ostali globalni igrači.

SAD pokušava sanirati štetu koju je Bijela kuća napravila telefonskim dogovorom s Erdoganom. Nakon što su se protiv predsjednika okrenuli i njegovi najodaniji Republikanci u Senatu, Trump je shvatio da je donio krivu odluku te je na svom Twitter profilu objavio upozorenje Ankari 'da će uništiti tursku ekonomiju ako dirnu Kurde'. Naravno, do sada je život izgubilo više od 60 Kurda, ali Trump ne poduzima oštrije ekonomske mjere protiv Ankare.

Izrael je šokirala Trumpova odluka. Nenajavljenim vojnim vježbama Irana na turskoj granici i čitanjem između redaka službenih izjava Rohanijeve vlade, može se naslutiti da su spremni pružiti ruku Bašaru al-Assadu u borbi protiv Erdogana. Time bi se iranska vojska, smrtni neprijatelj Izraela, našla u neposrednoj blizini Golanske visoravni što Jeruzalem ne može dozvoliti.

Što to znači za nas?

Prvo i najosnovnije, svaka nova eskalacija nestabilnosti u regiji koja se nalazi u predgrađu Europske unije za nas nije dobra. Povlačenjem američkih postrojbi Kurdi su bačeni u defenzivu zbog čega nitko ne nadzire zatvore u kojima se nalazi više od 100 tisuća simpatizera poražene Islamske države. Kao što je i sam američki predsjednik u pokušaju minimaliziranja vlastite štete nedavno izjavio 'islamisti nisu prijetnja nama, zato što će prvom prilikom otići u Europu'. Grčka i Bugarska, granične države, strahuju od novog vala izbjeglica, dok je situacija, očekivano, daleko najkompleksnija na Cipru. Mustafa Ackintzi, lider zajednice Turaka u Cipru, na službenom je Facebook profilu osudio Erdoganovu odluku da intervenira u Siriji, zbog čega ga je turska vlada javno podsjetila da 'on odgovara Ankari, a ne EU te da u buduće razmisli o svojim stavovima'.

- Trebao bi znati svoje granice – upozorio ga je Erdogan.

Europska unija tek je danas, šest dana nakon početka invazije, objavila službeno priopćenje u kojem je osudila invaziju i najavila zabranu prodaje oružja Turskoj. Njemačka i Francuska su proteklih dana telefonski dogovarale zajedničku poziciju prema Ankari, tvrdeći da je u interesu obje države da se sukob što prije obustavi. Angela Merkel pozvala je Erdogana da u što skorijem roku povuče svoj postrojbe iz Sirije. Italija je bila jedna od država koja je inicirala zabranu prodaje oružja na Vijeću ministara u Luksemburgu.

I dok Europska unija na invaziju reagira suviše mlako, a Sjedinjene Američke Države drastično kasne s reakcijom, Rusija, Iran i Kina trljaju ruke i koriste svaku priliku da se pozicioniraju u regiji koja se nalazi u neposrednom susjedstvu Zapada. Još uvijek nije moguće predvidjeti hoće li sjeverna Sirija u povijest ući kao Ruanda tj. Srebrenica modernoga doba, no jedno je sigurno; Sirija je ovih dana postala poligon za odmjeravanje snaga na globalnoj političkoj sceni, a Zapad (EU i SAD) sjede i gledaju.