Intervju: Jacob Shapiro, direktor analitike u GPF Počinje utrka u naoružanju umjetnom inteligencijom

Autor:

13.04.2019.

GPF Futures / GPF Futures

Jacob Shapiro, direktor analitike u Geopolitical Futures

SAD izlazi iz sporazuma o nuklearnom naoružanju kratkog i srednjeg dometa (INF) optužujući Rusiju da ga krši. Moskva tvrdi da nije tako, ali istodobno svakih par mjeseci predstavi neko novo oružje. Kina intenzivno radi na izgradnji ratne flote koja bi mogla ploviti svim svjetskim morima, a Japan povećava obrambeni proračun i jača svoju mornaricu, ali i protuzračnu obranu. Saudijska Arabija ostaje jednim od najvećih svjetskih kupaca naoružanja zbog Irana, Indija troši sve više zbog Pakistana i Kine, članice NATO-a povećavaju obrambene proračune.

Oružje je opet roba koja se traži. Jer, geopolitičke su tenzije sve izraženije i nitko ne želi doći u podređeni položaj u odnosu na rivala ili konkurenta. Ovo je stanje za Jutarnji list prokomentirao Jacob Shapiro, direktor analitike ugledne tvrtke Geopolitical Futures.

Možemo li reći da svijet ulazi u novu utrku u naoružanju?

Ne znam možemo li to reći. Što je novo u tome da različite zemlje razvijaju nova oružja i nove vojne tehnologije? Nikad nisu prestale. “Utrka” implicira da oni koji u njoj sudjeluju kreću s esencijalno iste točke, a to, definitivno, nije slučaj. SAD ima značajnu prednost. Mislim da možemo sa sigurnošću reći da je došlo do gubitka povjerenja između SAD-a, Rusije i Kine. SAD tretira Rusiju i Kinu kao da su rivali, ne samo dugoročno, nego sada. To za Rusiju nije novo iskustvo, ali za Kinu jest i ona ima problema u prilagodbi tom pristupu.

U kojoj je mjeri Trumpova odluka da napusti INF utjecala na stanje u svijetu?

INF, sporazum o kontroli projektila kratkog i srednjeg dometa, bio je simbol povjerenja. To nije bio konačni sporazum koji bi sam po sebi doveo do završetka sovjetsko-američke utrke u naoružanju. A nije se uopće odnosio na Kinu koja je razvijala oružja koja prijete ne samo SAD-u nego i Rusiji. Američko napuštanje INF-a je simptom, a ne uzrok.

Trebamo li se bojati novog nuklearnog oružja u Europi, Južnokineskom moru, na Kavkazu?

Ne bismo li se trebali općenito bojati nuklearnog oružja? Je li ono razmješteno u Južnokineskom moru ili na kineskom kopnu u pravilu je svejedno, kao što je svejedno je li raspoređeno u Europi ili New Yorku, u Sibiru ili na Kavkazu. Ovo oružje može pogoditi bilo koji cilj na svijetu i razoriti cijeli svijet i to je istina koje smo svjesni desetljećima. Ali malo je razloga zašto bismo povjerovali da će zemlje sada biti spremnije upotrijebiti nuklearno oružje nego prije. Dakle, da, mnogo je razloga za strah, ali vrlo malo opravdanja za još više straha nakon izlaska SAD-a iz INF-a nego prije izlaska iz INF-a.

Kako ocjenjujete poziciju Kine kad je riječ o utrci u naoružanju?

Kina je prošlo desetljeće posvetila značajnoj modernizaciji svojih raketnih kapaciteta. Čak je svoje raketne snage izdvojila kao posebnu vojnu jedinicu. Kina to sve radi s ciljem odvraćanja i uskraćivanja prava na teritorij. Ako i uđe u rat sa Sjedinjenim Državama, Peking želi imati sposobnost da zaštiti kopno i udalji rat. Ne očekujem od Kine da razmotri modificiranje svojeg ponašanja osim ako Sjedinjene Države ne budu spremne na važne kompromise kad je riječ o trgovinskim pitanjima - što SAD, definitivno, nije sklon učiniti.

Koji su izgledi za sukob između Pakistana i Indije nakon nedavnog terorističkog napada?

Vrlo mali. Nijedan od njih sada nema interesa za rat s ovim drugim.

Koja su ključna oružja koja će utjecati na ravnotežu moći između svih nuklearnih i konvencionalnih sila u desetljećima koja dolaze?

Umjetna inteligencija je još u svom ranom djetinjstvu, ali je strahovito teško predvidjeti kako će se razviti i, još važnije, kada - ali potencijalna razorna kvaliteta te inteligencije podrazumijeva da mora biti na vrhu bilo kojeg popisa kad govorimo o oružjima budućnosti. Kao i uvijek, energetska sigurnost bit će jedan od ključnih čimbenika ravnoteže moći. Kina je postala važan uvoznik nafte, SAD izvoznik, Rusija se pretjerano oslanja na naftu, a tu je i pitanje obnovljivih izvora. Konačno, tu je i natjecanje za svemir i razvoj moćnog, precizno vođenog oružja koje američku prednost na moru može pretvoriti u slabost. To su tri glavna područja na kojima ćemo, smatram, vidjeti ubrzan razvoj i utrku.

Je li Zapad spreman suprotstaviti se ruskoj doktrini hibridnog ratovanja (Gerasimovljeva doktrina)?

Ne znam što je to ‘hibridno ratovanje’. Možda sam starog kova, ali za mene postoji rat i postoji mir, a razlika je vrlo jasna. Nisam siguran da postoji nešto takvo kao što je ‘Gerasimovljeva doktrina’ - mogli ste pročitati da je autor koji je skovao tu frazu napisao prošle godine kolumnu u Foreign Policyju, razlažući da je prvi upotrijebio taj termin kao provokativan naslov. Budući da Rusija nije dovoljno moćna da vodi rat kako bi ostvarila svoje interese, morala je pribjeći ulozi smutljivca. To nije ništa novo. Rusija je intervenirala u unutarnju politiku drugih zemalja od sovjetskih vremena - a i SAD ima bogatu povijest takvih intervencija. Pravo je pitanje je li SAD spreman ispuniti svoja sigurnosna jamstva prema europskim partnerima. U rusko-gruzijskom ratu Moskva je ostvarila svoj primarni cilj: pokazati Tbilisiju da joj SAD neće priskočiti u pomoć. Ne mislim da su SAD ili Europa spremni suprotstaviti se Rusiji ako ona odluči da mora poduzeti sličan korak u Ukrajini. Ali mislim da su SAD i Europa spremni ako bi rat došao do Baltika, Poljske ili Rumunjske.

Što učiniti da najcrnji scenariji ne postanu stvarnost?

Nisam siguran da se takve stvari mogu izbjeći, ali najbolje što mogu reći jest da mi sada, više nego ikad, trebamo sposobnost velikih zemalja da otvoreno i iskreno artikuliraju interese. Tako je mnogo najrazornijih svjetskih sukoba izbilo zbog nesporazuma. Često razmišljam o Korejskom ratu. Rusija nije vjerovala da će SAD intervenirati kako bi spasio Južnu Koreju pa je zato podržala invaziju Sjeverne Koreje. SAD nije vjerovao da će Kina intervenirati u Sjevernoj Koreji pa je krenuo sve do Yalua (rijeka na granici Koreje i Kine). U konačnici, veliki rat koji je za posljedicu imao smrt više od milijun ljudi. Živimo u svijetu u kojem je informacija nadohvat pritiska na tipku, ali to ne znači da bolje razumijemo jedni druge iako mislimo da razumijemo.

Tagovi/Tags: