Kako objasniti liderima da im je prošlo vrijeme

Autor:

21.09.2019.

Sara Netanyahu gestures next to her husband, Israeli Prime Minister Benjamin Netanyahu, as he speaks at the Likud party headquarters following the announcement of exit polls during Israel's parliamentary election in Tel Aviv, Israel September 18, 2019. REUTERS/Ammar Awad TPX IMAGES OF THE DAY
Ammar Awad / REUTERS

Benjamin Netanyahu u sjedištu stranke Likud nakon proglašenja izbornih rezultata. Gospođa koja zadovoljno plješće je njegova supruga Sara.

Zine el-Abidine Ben Ali, tuniški diktator, umro je u egzilu u Saudijskoj Arabiji kamo je pobjegao 2011. godine kad je počela “revolucija jasmina”, pokret koji je inicirao Arapsko proljeće.

Koje je u većini zemalja dovelo do rata i razaranja (Libija) ili povratka na stari sustav (Egipat) dok je upravo u Tunisu dovela do društvenih promjena zahvaljujući između ostalog i umjerenosti Racheda Ghannouchija, lidera islamističke stranke Enahda. Ben Ali je umro nakon prvog kruga predsjedničkih izbora koji potvrđuju da se demokracija ukorijenila. A imao je priliku provesti demokratske reforme, ali njegovoj se ženi puno više sviđala diktatura.

Zašto je to važno?

Ovog je tjedna pokopan i Robert Mugabe, još jedna kontroverzna osobnost. Heroj oslobođenja Zimbabvea od britanske kolonijalne vlasti ubrzo je učinio sve u svojoj moći da njegova vlast ostane nedodirljiva. Ni kad je navršio 90 godina nije mu padalo na pamet napustiti vlast, čak je planirao osigurati mehanizam koji bi njegovoj mlađahnoj ženici Grace omogućio da preuzme vlast. Svrgnut je s vlasti. Na žalost, situacija se u Zimbabveu ne razvija u dobrom smjeru nakon smjene vlasti.

Što je šira slika?

Benjamin Netanyahu još je premijer u najstabilnijoj demokraciji Sjeverne Afrike i Bliskog istoka (akronim je MENA). I ne samo to, od izbora u travnju postao je najdugovječniji izraelski premijer, pretekao je legendarnog Ben Guriona. Interesatno je da je u travnju pobijedio, ali nije mogao formirati koaliciju. A sad, kad je izgubio većinu, odmah je predložio da se formira velika koalicija. I iza njega stoji žena koja je sakupila dovoljno skandala i za još koji mandat. Bibi, kako zovu Netanyahua se ne da, grčevito se drži za vlast i spreman je na sve samo da ostane u vrhu.

Recep Tayyip Erdogan je mijenjao ustav samo da bi postao novi i veći Ataturk. No, glasačima se takav model ponašanja ne sviđa. Što je u utorak osjetio Bibi, a Erdogan na nedavnim izborima za gradonačelnika Istanbula kad je po drugi put pobijedila opozicija. Kad ljudi jednom osjete demokraciju, nezahvalnici jedni, ne cijene toliko one koji su na vlasti kao svoju mogućnost da ih mijenjaju. Jer, i donje rublje treba redovito mijenjati inače, da prostite, počne vonjati. Za Netanyahuom se vuku istrage (jedan od izraelskih premijera, Ehud Olmert, završio je onkraj brave), o Erdoganovom nepotizmu najbolje govori podatak da je u novoj vladi ministar financija - njegov zet. “Obitelj je važna”, tako nekako kažu u “Kumu”.

I sve donedavno nedodirljivom caru, Vladimiru Putinu, dogodili su se izbori u Moskvi, pa prosvjedi zbog zatvorenog glumca. Ljudi misle da mu je dosta do 2024. A on bi tako htio još. Sada sv. Ivan Pavao II više nije mogao ni sjediti, ali se nije dao s Petrove stolice. “Kome da dam ostavku”, pitao se retorički. Benedikt XVI, mnogima antipatičniji, ali za promjenu stanja u Vatikanu bitno aktivniji, pokazao je da se može. Eto ga i danas u miru. A takvih je malo. Svi bi se državni čelnici trebali osvrnuti na Benedikta XVI. Nije slučajno Deng Xiaoping definirao dva predsjednička mandata. I sve je bilo dobro dok nije došao Xi Jinping. I to ukinuo. Bill Clinton je rekao da bi ga iz Bijele kuće, da nema ograničenja, iznijeli u mrtvačkom kovčegu. Sladak je to posao. Utoliko je otići na vrijeme dokaz državničke mudrosti i ljudske veličine. Ali, malo je takvih. Ako se sjetite kojeg, javite na mail: [email protected]