Oslabljeni Trump potvrdio da ga Europa uopće ne zanima

Autor:

06.02.2019.

Speaker of the House Nancy Pelosi (D-CA) and Vice President Mike Pence react as female Democratic members of the House of Representatives applaud President Donald Trump after he said that there are now more women in Congress than ever during his second State of the Union address to a joint session of the U.S. Congress in the House Chamber of the U.S. Capitol on Capitol Hill in Washington, U.S. February 5, 2019. REUTERS/Jim Young
Jim Young / REUTERS

Potpredsjednik Mike Pence, predsjednica Kongresa Nancy Pelosi i Donald Trump

Ovogodišnji govor o stanju nacije američkog predsjednika Donalda Trumpa ostat će zabilježen po neočekivanom događaju. Kad je Trump rekao da se “svi Amerikanci mogu ponositi što više žena radi nego ikad prije”, a zatim naglasio da “imamo najviše žena u Kongresu ikad”, na noge su skočile demokratske zastupnice.

I počele skandirati - “U-S-A” - i  slaviti. Trenutak je bio vrlo upečatljiv jer su sve došle odjevene u bijelo, u boju koju su nosile žene prije stotinu i više godina boreći se za svoja politička prava, da biraju i da budu birane. Trump je ostao iznenađen. Promrmljao je “To je sjajno, to je jako sjajno”.

Sve je ostalo bilo očekivano i potvrdilo da je Trump u potpunosti predvidiv i da u njegovoj politici nema prostora za iskorake, za iznenađenja. Europa nije spomenuta niti jednom riječju: jasna poruka Starom kontinentu da ga Bijela kuća ne vidi kao svoj prioritet. Što je logični nastavak američke politike zacrtane u ovom desetljeću, a čiji je cilj očuvanje prevlasti na Pacifiku, moru ovog stoljeća.

“Godinama je NATO vrlo nepošteno tretirao SAD. Ali sad smo osigurali povećanje od 100 milijardi dolara u obrambenoj potrošnji saveznika u NATO-u”. Iako navod ne odgovara istini, pitanje uplata u obrambeni proračun jedino je što zanima američkog predsjednika. Pitanje budućnosti NATO-a, transatlantskih odnosa, suradnje u suočavanju s prijetnjama i ugrozama novog doba, sve to nije našlo mjesta u Govoru.

“Moramo zadržati prvo Ameriku u našim srcima”. Tako je svoj nastup zaključio Donald Trump ostavši vjeran svojoj mantri. I to vrijedi kad je riječ o svim aspektima američke politike ove administracije.

Tako i kad je riječ o Kini: “Dali smo jasno do znanja Kini da je, nakon godina napada na naše industrije, krađe našeg intelektualnog vlasništva, američkih poslova i bogatstva, tome došao kraj”. I ovo je točka na kojoj je Trump opet pokazao svoju egocentričnost: “Ne krivim za to Kinu nego naše lidere i predstavnike”; “Gajim veliki respekt prema predsjedniku Xiju i mi (Trump i Xi) sada radimo na novom trgovinskom sporazumu”. Sve dosad je bilo loše, ali Trump je došao i osobno sve popravlja. Na isti je način objasnio i pregovore sa Sjevernoj Korejom: “Mnogo još toga treba učiniti, ali moj je odnos s Kim Jong-unom dobar. Predsjednik Kim i ja ćemo se sastati 27. i 28. veljače u Vijetnamu”. I vrhunac: “Da nisam izabran za predsjednika SAD-a, sad bismo, po mom mišljenju, bili u velikom ratu sa Sjevernom Korejom”. Očito je zaboravio da je istom tom Kimu prijetio da će ga spržiti. Nuklearnim oružjem.

Govor su, više je nego vidljivo, pisali profesionalci. “Agenda koju ću iznijeti nije republikanska niti demokratska. To je agenda za američki narod. Pobjeda ne znači pobijediti za svoju stranku. Treba pobijediti za našu zemlju”. Ove riječi teško da bi izašle iz Trumpovog uobičajenog narativa. Ali, svaki američki predsjednik u Govoru o stanju nacije poziva na jedinstvo koje nadilazi strančarenje. No, ima nekoliko mjesta na kojima je jasno da su stvarni Trump. “Ako ćemo imati mir i legislativu, onda nema mjesta ratu i istragama. To tako ne ide! Moramo biti jedinstveni kod kuće kako bismo pobijedili neprijatelje izvan zemlje”. Istrage - protiv njega, jasno, vezane uz mogući dosluh njegove predsjedničke kampanje s Rusijom. Što apsolutno ne pripada u Govor o stanju nacije.

No, ni glavna tema ovog ključnog predsjedničkog trenutka u Kongresu nije bila u skladu s važnošću trenutka. Trump je najveći dio govora posvetio izgradnji zida na granici s Meksikom navodeći da će na taj način biti spriječena ilegalna imigracija navodeći sve njezine pogibelji i koristeći podatke koji su već davno potvrđeni kao netočni. Ali, to je predvidljivi Trump koji iza sebe kao baštinu želi ostaviti zid. No, iako njegova tirada o barijeri prema Meksiku završava riječima “u prošlosti, većina ljudi u ovoj prostoriji je glasala za zid - ali pravi zid nikad nije bio izgrađen. Ja ću ga izgraditi”, više je nego jasno da je riječ o tlapnji. Kongres je protiv zida i to ne samo demokrati. Trump svojim inzistiranjem na neostvarivom samo pokazuje da ga ne interesira politika kao umijeće mogućeg i dogovora, nego jednostrane provedbe njegovih želja koliko god nerealne i neutemeljene u činjenicama bile. I da je u ratu s Nancy Pelosi, predsjednicom Kongresa koja mu je sjedila iza leđa, gubitnik. Da je sve slabiji. Konačno, republikanci već otvoreno razmatraju ideju predizbora. Preciznije, vode se rasprave o tome tko bi bio idealni kandidat da pobijedi Trumpa i zatim sačuva Bijelu kuću u srazu s demokratima. U svjetlu svega navedenog u sjenu su pala dva uistinu važna poziva: da Kongres prihvati proračun koji će osigurati eliminaciju HIV-a u SAD-u u roku od deset godina te na borbu protiv raka kod djece.

Zaključno, Govor koji će se brzo zaboraviti.