Piše Inoslav Bešker: Tko bi to htio smijeniti Papu?

Autor:

11.09.2019.

Max Rossi / REUTERS

Papa Franjo nije zabrinut ni zbog moguće shizme sa svojim kritičarima

"Čast mi je ako me napadaju Amerikanci“, oglasio se papa Frane u avionu koji ga je nosio u Mozambik.

Papa Bergoglio i sam priznaje da je kratkog fitilja. Eksplodirao je u Čileu pred novinarima koji su insistirali oko biskupa za koga su se čileanski biskupi kleli da je nevin, ali to nije ništa u usporedbi kako je eksplodirao na čileanske biskupe, natjeravši ih da mu svi od reda podnesu ostavke, kad je istraga, koju je najavio čim se u Čileu sabrao, pokazala da su ga čileanska braća u biskupstvu vukla bezočno za nos. Valjda su se nadali da će Papa postupati po vjekovnom načelu da se čast Crkve brani čak i štiteći kriminalce u njoj. Prevarili su se. Papa Frane ne dopušta, koliko je u njegovoj moći, da u Katoličkoj crkvi vlada omertà, mafijaška urota šutnje koja označava infamnim svakoga tko se usudi reći istinu ako ona ocrnjuje zločinca.

Nije nimalo čudno da su nakon Papine čileanske čistke svi prelati koji se boje da će i njihove svinjarije doći na tapet, a i svi oni koji (možda čak u dobroj vjeri) smatraju da Katolička crkva slabi ako se upre prstom na zločinca u njezinim redovima, paralelno, a u mnogim slučajevima i organizirano, čine što mogu da Papu legalno svrgnu i u sljedećem konklavu dovedu na Petrovu katedru nekoga tko će kotač povijesti vratiti nazad, u ono sretno zlatno doba, kada su zlodjela gurana pod tepih da se ne našteti ne toliko slava koliko pozlata Crkve.

Bergoglio je isusovac, a njima je geslo „Na veću slavu Božju“. Nije toliko naivan da poistovjeti slavu Božju i slavu Crkve nego, naprotiv, smatra da iz Crkve treba – bez okrutnosti ali i bez oklijevanja – iznijeti smeće da oltar zasja, ušutkati ogovaranja da u prvi plan izbije bratska ljubav, naći kompromis s odijeljenom kršćanskom braćom „da svi budu jedno“, kako im je zaviještao pokojni Isus.

Nicolas Senèze, novinar francuskoga katoličkog dnevnika La Croix, pobrao je po svijetu neke od najotvorenijih i neke od najpodlijih napada na sadašnjeg Papu, a njihov epicentar nalazi u Sjedinjenim Državama Amerike, odakle su na Bergoglia koordinirano napadali npr. kardinal Raymond Leo Burke i bivši papinski nuncij u Washingtonu Carlo Maria Viganò, ovaj posljednji držeći se goebbelsovskog načela: „Laži, samo laži, ponešto će biti povjerovano“.

Senèze je svoju knjigu Papi uručio izravno u avionu. „Ah, evo je, rekli su mi da je se ne može naći“, komentirao je Papa naglas, ne krijući da je s njezinim sadržajem bio upoznat barem u osnovnim crtama i da ju je htio čim prije pročitati. Naslov knjige glasi: „Kako Amerika želi zamijeniti Papu“. Na to se odnosila primjedba prvog pape prispjeloga iz Latinske Amerike (i tako iz prve ruke upoznatoga sa washingtonskom interpretacijom Monroeove doktrine: da „Amerika Amerikancima“ znači „Sva Amerika Sjedinjenim Državama“).

Viganò je optužio Papu da propovijeda protiv pedofilije ali da štiti pedofile, svećenike, biskupe i kardinale. Za tu tvrdnju nema dokaza, za Papinu čistku pedofila ima, ali nisu samo anglikanski i kalvinistički redovi spremni a priori povjerovati da je svaki katolik licemjer i pokvarenjak. Povjerovali su to i neki među dobronamjernim novinarima, iako je naputak da se pedofila „zbrine u zapećku“ vladao za sv. Ivana Pavla II, ali je ratnu sjekiru protiv njih Benedikt XVI iskopao još dok je bio kardinal Joseph Ratzinger, a papa Frane je ofenzivu pojačao, ne štedeći ni biskupe (u Čileu), ni kardinale, pa je npr. Theodorea McCarricka (pazi vraga: Amerikanca) lišio i kardinalskog šešira i svećeničkog staleža. Nije čudo da su ugroženi krenuli u protuofenzivu.

O. Arturo Sosa Abascal, „crni papa“, kako ponekad ne baš s najboljim namjerama zovu generala Družbe Isusove, kaže da će Bergoglia teško natjerati na ostavku, ali da je osnovna svrha napada na nj da se u Katoličkoj crkvi stvori atmosfera da se za sljedećeg Papu izabere netko sasvim različit, koji će potaracati sve promjene koje Frane uvodi.

Slično pretpostavlja i kardinal Walter Kasper, jedan od najzaslužnijih za Bergogliov izbor 2013.

Poseban kamen smutnje je zasjedanje Biskupske sinode o Amazoniji, u Vatikanu od 6 do 27 listopada. Donald Trump, Jair Bolsonaro i još poneki smatraju da je to Papin frontalni napad ne na one koji tamane prašumu i u njojzi urođenike, dakle na subjekte Božjeg stvaranja za koje se zauzeo u enciklici Laudato si', nego da papa Bergoglio koristi Amazoniju kao opsadnog ovna za razbijanje ne samo kapitalističkog nehaja za klimatske promjene koje nas sve ubrzanije guraju na rub nepopravljive katastrofe, nego i kapitalizma tout court, sustava u kojemu se Katolička crkva u mnogim državama savršeno dobro potkožila kao kapitalist s privilegijama. Na rubu je tragikomičnoga da je kardinal George Pell, dok leži u zatvoru zbog nepravomoćne drugostupanjske osude za pedofiliju, odatle napisao pismo kojim izražava svoju duboku zabrinutost – za rezultat Sinode o Amazoniji.

Još je apsurdnije da Papu kao heretika progone katolici koji heretički niječu bazu Evanđelja, poput Stevea Bannona (i kardinal Burke i Bannon imaju vjerne prijatelje u Hrvatskoj).

Ne prija prelatima u Vatikanu ni to što je Papa pozvao Marxa da im reže troškove. Nije posrijedi ni Karl ni Groucho, nego kardinal Reinhard, ali i na njega kivno gledaju braća u purpuru ako im se zadijeva u džepove i sefove.