Poljska želi nuklearno naoružanje. Putin odobrio nuklearni odgovor na konvencionalni napad.

Autor:

04.06.2020.

Polish President Andrzej Duda (R) speaks as Law and Justice (PiS) leader Jaroslaw Kaczynski (L) listens during the first session of the new Polish Parliament on November 12, 2019 in Warsaw. (Photo by Wojtek RADWANSKI / AFP)
Wojtek RADWANSKI / AFP

Poljski predsjednik Andrzej Duda za govornicom parlamenta, a sluša ga Jaroslaw Kaczynski (prvi slijeva), predsjednik PiS-a

Poljska je objavila novu Strategiju nacionalne sigurnosti (“Strategia Bezpieczeństwa Narodowego”—SBN) kojom je zamijenila zastarjelu iz 2014. godine.

Najveći interes izaziva citat iz dijela “Drugi (sigurnosni) stup: Poljska i međunarodni sigurnosni sustav” u kojem stoji: “Aktivno sudjelovati u oblikovanju politike nuklearnog odvraćanja NATO-a”. U Strategiji iz 2014. godine nema ni slova o bilo kakvoj aktivnosti Poljske vezanoj uz “politiku nuklearnog odvraćanja”.

Riječ je dakle o važnom obratu u promišljanju sigurnosne politike u Varšavi. Obratu koji, sasvim razumljivo, nailazi na veliku zabrinutost u Rusiji. Koja je upravo ovih dana donijela sljedeću odluku, ne nužno vezanu uz poljsku strategiju (ali ne ni obznanjenu nevezano uz vijesti iz Varšave): “Predsjednik Vladimir Putin odobrio je u utorak rusku politiku nuklearnog odvraćanja, koja mu omogućava korištenje atomskog oružja kao odgovor na konvencionalni napad usmjeren na kritičnu vladinu i vojnu infrastrukturu u zemlji”, prenosi AP i TASS. Riječ je o dokumentu naslova “O temeljima ruske državne politike nuklearnog odvraćanja”.

Pitanje europske nuklearne sigurnosti postalo je izuzetno važno nakon što je američki predsjednik Donald Trump prošlog ljeta istupio iz INF-a, sporazuma o kontroli nuklearnog naoružanja srednjeg dometa tvrdeći da ga Rusija krši proizvodnjom novog oružja koje je tim sporazumom zabranjeno. INF je kao jedan od središnjih ciljeva imao osigurati Europu od mogućeg napada ruskih projektila srednjeg dometa, od 500 do 5500 kilometara. Novi START, sporazum o strateškom nuklearnom naoružanju, stvorio je globalnu nuklearnu sigurnosnu arhitekturu. SAD i Rusija još uvijek nisu započeli pregovore o produljenju tog dokumenta. Prestankom važenja tog dokumenta svijet bi ostao bez bilo kakvog ugovornog jamstva nuklearne sigurnosti.

U Europi je, nakon izlaska Ujedinjene Kraljevine, ostala samo jedna nuklearna sila, Francuska. SAD, u sklopu NATO politike, ima oko 150 nuklearnih bojevih glava smještenih u Belgiji, Nizozemskoj, Italiji i Njemačkoj. Krajem travnja i početkom svibnja u Njemačkoj je vrh Socijaldemokratske stranke (SPD) pokrenuo inicijativu da se nuklearno oružje ukloni s njemačkog ozemlja. U jeku te rasprave oglasila se Georgette Mosbacher, američka ambasadorica u Varšavi i poručila da bi “Poljska mogla udomiti naoružanje”.

 

Ulrich Speck, ugledni analitičar iz German Marshall Fund, tada je jasno poručio: “Njemačka se može odreći nuklearnog odvraćanja. To prisiljava Poljsku da preispita problematiku nuklearnog odvraćanja. To motivira Rusiju na intenziviranje strategije utjecaja u srednjoj i istočnoj Europi. Rezultat: više sukoba na istoku, Europa oslabljena”.

 

Moskva je tada jasno dala do znanja da bi takvim potezom došlo do kršenja Sporazuma NATO-Rusija iz 1997. godine prema kojem Savez neće instalirati stalne postrojbe na ozemlju bivšeg Varšavskog pakta.

Poljska je svojom Strategijom samo dolila ulje na vatru trenutnih sigurnosnih sporova između NATO-a i EU s Rusijom što je u potpunosti u skladu s politikom sadašnje vlade koju vodi konzervativna desna stranka Pravo i pravda (PiS). Koja je više nego jasno vidljiva iz sljedećeg navoda u SBN: “Najozbiljnija prijetnja (Poljskoj) je neoimperijalistička politika vlasti Ruske Federacije koja se provodi i uporabom vojne sile”.

Poljska je već u ljeto prošle godine predložila da udomi američku vojsku u bazi koja bi se zvala “Trump Fort”. Što bi također predstavljalo kršenje temeljnog Sporazuma NATO-Rusija. Upravo zbog toga se na tom planu ništa nije dogodilo. NATO je, svjestan ruske prijetnje, organizirao operaciju “Ojačana prednja prisutnost” (u kojoj sudjeluju i hrvatske postrojbe) koja pruža simboličku zaštitu Poljskoj i baltičkim zemljama od moguće ruske vojne intervencije. Riječ o postrojbama koje se rotiraju tako da nije narušen Sporazum iz 1997. godine jer nema stalno raspoređenih jedinica.

SBN vrlo jasno definira da je Poljska, kad je riječ o sigurnosti (pa i energetskoj) primarno okrenuta prema transatlantskim vezama, SAD (“uključujući oblik trajne prisutnosti oružanih snaga SAD-a” u Poljskoj), zatim NATO, a EU tek kao suplement.

SBN spominje i Inicijativu triju mora (3SI): “Iskoristiti zemljopisni položaj za poticanje razvoja zemlje (tranzitna lokacija na pravcima sjever-jug i istok-zapad, potencijal Baltičkog mora i regije Tri mora)”. Ali, samo kao projekt jačanja povezanosti koji otvara mogućnost ekonomskog razvoja Poljske.

Što dosta govori o budućnosti Inicijative.