Potres u Kremlju: Putin smijenio Vladislava Surkova, ideologa Putinizma

Autor:

19.02.2020.

Russia's Prime Minister Vladimir Putin confers with his deputy Vladislav Surkov during a meeting on the modernization of the secondary education in the Urals city of Kurgan, on February 13, 2012. After serving two consecutive presidential terms between 2000 and 2008 and a term as prime minister, Putin is seeking a third term in the March 4 presidential election.AFP PHOTO/ RIA-NOVOSTI/ALEXEI NIKOLSKY (Photo by ALEXEI NIKOLSKY / RIA NOVOSTI / AFP)
LEXEI NIKOLSKY / AFP

Vladimir Putin i jedan od njegovih dosad najbližih suradnika Vladislav Surkov

Siva eminencija Kremlja i najznačajniji ideolog "putinizma" Vladislav Surkov odlukom ruskog predsjednika Vladimira Putina smijenjen je s pozicije pomoćnika predsjednika te ono, što je zapravo najvažnije, neće više biti zadužen za rusku politiku prema Ukrajini, koju provodi od početka tamošnje krize s kraja 2013. godine.

Doduše, već krajem siječnja počelo se nagađati da će Surkov na neko vrijeme otići u hladovinu, ili kako kaže politolog Aleksej Česnokov, neka vrsta njegova megafona - okrenuti se meditaciji. No, prije nego što se počnemo baviti razlozima i nagađanjima smjene jednog od stupova i kreatora Putinova režima, treba reći da većina ruskih medija i analitičara sumnja da je ovo odlazak Surkova iz Kremlja i politike.

Naime, on je vrlo važna karika sadašnjeg kremaljskog ustroja, pa se već sada nagađa kako bi on mogao, u dogledno vrijeme, preuzeti neki važni resor Putinove politike (možda razraditi započete ustavne promjene koje bi Putinu garantirale ostanak na čelnoj poziciji, kako god se ona zvala), mada možda i na nekoj dužnosnički nominalno marginalnoj dužnosti.

Surkov se nikad nije mogao podičiti nekim formalno zvučnim funkcijama. Elem, zašto je Sukov zapravo smijenjen (ili je sam otišao)!? Jedan od razloga je da Vladimir Putin (navodno) mijenja politiku prema Ukrajini, a Surkov je u Kijevu najodioznija figura pregovaračkog procesa, pa je ovo, kako neki u Ukrajini smatraju, neka gesta Putinove dobre volje.

S druge strane Putin je, navodno, nezadovoljan dosadašnjim Surkovljevim angažmanom, jer se stvari s odmetnutim proruskim separatističkim pokrajinama na istoku Ukrajine ne rješavaju zadovoljavajućim (za Moskvu) tempom, a novi ukrajinski lider Vladimir Zelenski napravio je nekoliko pozitivnih koraka (razoružanje, povlačenje, razmjena zarobljenika) koji su i Kremlj natjerali da se pokrene. Naime, sada je Putin nakon Surkova za ukrajinskog pregovarača doveo bivšeg potpredsjednika Vlade Dmitrija Kozaka.

Neki ukrajinski analitičari smatraju da se Kozak od Surkova razlikuje u minimalnim detaljima. Surkov je, kažu vodio, kadrovsku politiku u pobunjenim krajevima te imao otvorene simpatije za proruske separatiste koje je nazivao "braćom" i "herojima". Njegov je krimen osim toga što je on išao na "zamrznuti konflikt" sličan onome u Moldaviji s Pridnjestrovljem, a ta varijanta sada više, čini se, ne zadovoljava Kremlj.

Surkovljeva ideja bila je da pobunjene krajeve "vrati" Ukrajini, ali da oni funkcioniraju otprilike kao Hong Kong i Kina, kako kaže ukrajinski politolog Andrej Smolij, a sociolog Taras Berezovec, pak, misli da će s Kozakom biti teže, jer će on predlagati "povratak" Donbasa u sastav Ukrajine, ali s mnoštvom uvjeta, poput onih da imaju određenu političku i pravosudnu autonomiju, posebne ekonomske veze s Rusijom, ali i ono čega se Kijev najviše pribojava - veta na vanjskopolitičke odluke. Dakle, neka vrsta, sjetit ćemo se propalog plana Z-4, odnosno "bosnizacije" Ukrajine.

Naime, uvođenjem takvog veta, Ukrajina se može slikati sa svojim čežnjama o euroatlantskim integracijama, pogotovo članstva u NATO-u. Upravo to je, navodno, Putin tražio od Surkova, a ovaj to ipak nije uspio ostvariti, niti za tu ideju na adekvatan način pridobiti sugovornike iz SAD-a i EU s kojima se susretao. Naime, Kremlj je spreman na to da se Donbas reintegrira, u zamjenu da se zaboravi Krim i zapravo bude produžena ruka Moskve. Predsjednik Putin na Surkova je ljutit još od sastanka u Parizu početkom prosinca 2019. godine s Angelom Merkel, Emmanuelom Macronom i Vladimirom Zelenskim, koji u Rusiji smatraju (o tome čak pišu i neki moskovski mediji) Putinovim porazom.

Eto, Surkova je došla glave Ukrajina, ali nakon meditacije, vjerojatno će se vratiti u kremaljsko okrilje. Podsjetimo da je on, negdje prije godinu dana, istupio s programatskim tekstom o tome da će u sljedećih sto godina Rusija živjeti u putinizmu te je najavio da "država Putina nije ni prošlost ni sadašnjost, već budućnost Rusije".

Rusku državotvornost podijelio je u četiri dijela "državu Ivana III. Velikog", razdoblje koje je trajalo od 15. do 17. stoljeća, zatim "država Petra Velikog" 18. - 19. stoljeće, 20. stoljeće je, kaže, obilježio model "Lenjinove države, odnosno postojanje SSSR-a, a 21. stoljeće bit će država Vladimira Putina".

Vladislav Surkov otac je "suverene demokracije", kao modela ruske posebnosti za razliku od zapadne demokracije. Rusija je po njemu posebni kontinent i civilizacija te sama sebi najbolja saveznica, parafrazirajući riječi cara Aleksandra III. Romanova koji je kazao kako su Rusiji najbolji saveznici "njena armija i mornarica".

Surkov je, čini se, otišao da se vrati, Rusija je sada u očekivanju njegova povratka, a Kijev u novom strahu od njegova nasljednika Kozaka.