SVIJET OKO NAS Putin priznao:'Da, trebamo nešto poduzeti protiv klimatskih promjena'

Autor:

11.01.2020.

Russian President Vladimir Putin watches the joint drills by the Northern and Black Sea Fleets from onboard the cruiser Marshal Ustinov in the Black Sea off the coast of Crimea on January 9, 2020. (Photo by Alexey DRUZHININ / SPUTNIK / AFP)
Alexey DRUZHININ / AFP

Ruski predsjednik Vladimir Putin

Esencijalni vodič kroz događaje koji nas zaokupljaju.

MOSKVA

Ruski predsjednik Vladimir Putin dugo je bio jedan od onih koji nisu obraćali previše pozornosti na klimatske promjene. Ne tako jako davno, 2003. godine na otvaranju Svjetske konferencije o promjeni klime, Putin je na početku govora rekao kako bi Rusiji vjerojatno odgovaralo nešto toplije vrijeme kako bi ljudi manje trošili na krznene kapute, a porasla bi i proizvodnja žitarica. Onda je počeo mijenjati stav pa je 2017. godine tvrdio kako je zatopljenje počelo “još u 1930-ima” te da nije posljedica ljudskog djelovanja. Tada je još govorio da se tome “moramo prilagoditi”.

Zašto je to važno?

Rusija je četvrti svjetski onečišćivač stakleničkim plinovima. Potpisala je Pariški sporazum, ali mu je konačno pristupila tek u rujnu prošle godine. A onda je Putin na svojoj redovitoj godišnjoj konferenciji za medije, svojem poznatom performansu, zavapio kako klimatske promjene predstavljaju novi izazov za njegovu zemlju. Izjavio je da globalno zagrijavanje može ugroziti ruske arktičke gradove i mjesta izgrađena na permafrostu, stalno zamrznutom tlu. Dodao je da bi klimatske promjene mogle izazvati požare, razorne poplave i druge negativne posljedice. Promjena ipak nije potpuna, pa je i dalje vjeran svojoj tezi da je teško odrediti tko je krivac za klimatske promjene.

Što je šira slika?

Kad Putin takvo što kaže, jasno je da slijedi i akcija. Ruska je vlada na svojim stranicama objavila da je premijer Dmitrij Medvedev prihvatio nacionalni plan djelovanja za prvu fazu adaptacije klimatskim promjenama za razdoblje do 2022. godine. A prilagoditi se treba stanovništvo, ali i privreda. Dokument predstavlja zanimljiv pristup problematici: cilj mu je ublažiti štetu, ali istodobno i “iskoristiti prednosti” koje donose više temperature. Kao mogući “pozitivni” učinci navodi smanjenje potrebe za grijanjem, dakle potrošnjom energije u hladnim područjima, širenje poljoprivrednih površina i možda od svega najozbiljnije, mogućnost otvaranja Sjevernoj pomorskog puta za komercijalni promet. Što je ruski vitalni interes jer bi je pretvorilo u kontrolora globalnog pomorskog prometa i ojačalo geostratešku važnost. No, to samo po sebi nije bilo dovoljno da Putin krene u tako opsežnu operaciju koja je opisana u vladinu dokumentu na 17 stranica koji navodi popis od 30 mjera kojima bi trebalo djelovati protiv klimatskih promjena. Rusija se zagrijava dva i pol puta brže nego prosjek našeg planeta. Što dovodi do rastapanja permafrosta (“trajno zamrznuto tlo što nastaje pri temperaturi koja je tijekom više godina ispod ništice”). Većina ruskih naftnih i plinski izvora nalazi na prostorima prekrivenima permafrostom. Koji zbog topline slabi i nosivost mu je gotovo upola slabija nego prije 50 godina. Razumljivo, postoji nova tehnologija kojoj takve promjene ne prave prevelike probleme, ali ona je skupa. I dodatno poskupljuje ionako skupo crpljenje energenata iz ovog područja. Gdje je većina opreme stara - treba uzeti u obzir da je Rusija pod sankcijama. A i ne voli svoju energetsku industriju otvarati strancima. Dvije trećine Rusije pokriveno je permafrostom. Ruska akademija procjenjuje da bi se ta površina za 50 godina mogla smanjiti za četvrtinu. Što bi uništilo infrastrukturu vrijednu 250 milijardi dolara. Bez štete nastale prestankom eksploatacije energenata.

Dakle, i tvrdoglavi autokrati mijenjaju mišljenje kad im dogori do prstiju, doslovce, i kad shvate da ih to može udariti po džepu.

NEW YORK

U Brooklynu spašavaju zlatni jezik

“Sva je zemlja imala jedan jezik i riječi iste”, piše u Knjizi Postanka 11, 1. Pa su se ljudi, kako to oni vole, obezobrazili i počeli graditi kulu do neba u Babilon. Interesantno je (na to je upozorio još Ephraim Kishon) da u prvim versetima Postanka kad god Bog nešto napravi slijedi formula: “I vidje Bog da je dobro.” Osim nakon što je stvorio čovjeka. Pa nije čudno da se stoga zainteresirao da vidi što ti ljudi rade. A kad je vidio, lijepo ih je sredio: “Hajde da siđemo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora ne razumije.” I tako je ostalo do danas.

Zašto je to važno?

I tako danas imamo nekih, vjerojatno 6000 jezika na svijetu. Koji se izuzetno razlikuju. No čovjek je, zahvaljujući modernim sredstvima komunikacije, doskočio Jahvi i danas se lijepo razumijemo uz pomoć globisha i Google translatea.

Što je šira slika?

Seke je jedan od 100 autohtonih nepalskih jezika. Procjenjuje se da trenutno na svijetu ima još 700 govornika sekea, “zlatnog jezika”, navodi projekt ugroženih jezika koji želi sačuvati žive govornike što je više jezika moguće. Posebno ako jezik, kao što je seke, nije zabilježen. Seke će, čini se, preživjeti jer nešto više od 100 govornika živi u Brooklynu, pola od njih u istoj zgradi. I počelo je stvaranje zvučnih zapisa, izrada rječnika, gramatike. New York bi mogao biti spas za čak 637 ugroženih jezika jer njihovi govornici ovdje žive. A među njima su i govornici - vlaškog. The New York Times kaže da je “hrvatskog podrijetla”.

RIM

Hrana je najskuplja od 2014. godine

Svjetske cijene hrane porasle su treći mjesec zaredom u prosincu prošle godine, izvijestila je UN-ova organizacija za hranu FAO. Indeks cijena košarice osnovnih prehrambenih proizvoda (FAO Food Price Index) porastao je u prosincu za 2,5 posto u odnosu na prethodni mjesec, na prosječnih 181,7 bodova, najvišu razinu od prosinca 2014.

Zašto je to važno?

Na svijetu ima dovoljno hrane, gladnih je sve manje, i to, u pravilu, u regijama pogođenim ratom ili nekim drugim sličnim ljudskim djelovanjem. Povećanja cijene nafte znaju izazvati prosvjede, kao nedavno u Iranu. Ali, prave potrese izaziva rast cijena hrane. Indeks FAO sada je još uvijek 25 posto niži od vrhunca koji je zabilježio 2011. godine. Tada je svijet potreslo Arapsko proljeće. Posebno je važan bio snažni porast cijena pšenice jer su tijekom ljeta 2010. katastrofalni požari opustošili ruske i ukrajinske žitnice. Pa je stvorena zapaljiva masa globalne financijske krize i nedostatka kruha, što je počelo rušiti režime od Tunisa do Egipta. S najkrvavijim posljedicama u Siriji.

Što je šira slika?

Situacija sada nije tako zabrinjavajuća, ali iz izvješća FAO se da iščitati nekoliko zanimljivih podataka. Primjerice, biljno ulje je poskupjelo za 9,4 posto u odnosu na studeni. A to je izravna posljedica porasta cijena palmina ulja za kojim je porasla potražnja. Ali ne iz prehrambene, nego iz industrije biodizela. Šećer je poskupio 4,8 posto, ali zato što su se brazilski proizvođači, u svjetlu porasta cijene sirove nafte, počeli šećernom trskom koristiti za proizvodnju etanola. Pa je na svjetskom tržištu manje šećera. Što je još jedna potvrda da je danas teško izazvati ozbiljnu krizu na naftnom tržištu jer se ona lako zamijeni biodizelom. Ali, to onda, kao što vidimo, otvara nove probleme. Mliječni su proizvodi poskupjeli 3,3 posto zbog porasta cijena sira: što je posljedica smanjenja izvoza iz EU i iz Oceanije. Čudni su putevi svjetskih tržišta. I njihova međuovisnost. Toliko o tezi da se danas može živjeti ne obazirući se na globalizaciju i zbivanja na drugim dijelovima svijeta.

KONA

Kartel će upravljati tržištem čokolade

Sve je bliže razdoblje korizme pa su me možda zato i obuzele teme vezane uz hranu. Ali, čokolada nije hrana, ona je strast, užitak, lijek, utjeha… (slobodno nastavite niz). Nastaje, kao što znamo, od kakaovca kojeg najviše ima u Africi. Samo Gana i Obala Bjelokosti pokrivaju 60 posto svjetske proizvodnje.

Zašto je to važno?

Te su dvije zemlje, sada kad se Obala Bjelokosti napokon smirila, zaključile kako im se ne isplati djelovati odvojeno. Pa su odlučile stvoriti kartel, udružiti se po uzoru na OPEC, kartel proizvođača nafte. Koji je stvarno drmao svjetskim tržištem 1960-ih i 1970-ih godina. I određivao globalne cijene crnog zlata.

Što je šira slika?

Dvije su zemlje zaključile kako im se ne sviđaju trenutne cijene. Sada se za metričku tonu kakaovca plaća oko 2500 dolara. Yamoussoukro, glavni grad Obale Bjelokosti, i Accra, glavni grad Gane, odlučili su da će oni tu cijenu povećati za oko 400 dolara. “COPEC”, kako su ih nazvali (prvo je C za engleski cocoa, kakao, a može i za chocolate), već je izazvao uzbunu na svjetskom tržištu čokolade vrijednom 107,3 milijarde dolara godišnje. Kako se čini, manje države proizvođači sklone su slijediti ovaj trend. Pa bi nas tako COPEC mogao dovesti u situaciju da krajem godine čokolada poskupi najmanje 10 posto. Prije nego što se počnete buniti na kartel, uzmite u obzir da najmanje profita od kakaovca ostaje proizvođačima. Dvije navedene zemlje navodno kane novac od povećanja cijene uložiti u poboljšanje svojih životnih uvjeta. Živi bili pa vidjeli.

A ekonomisti su se natjecali u tvrdnjama kako će ova godina proći mirno. Vidjet će što znači mirno kad se smanji potrošnja čokolade, kakav će to utjecaj imati na tržišta, politiku, demografiju, promet...

CYBER SPACE

Moguće rješenje za demografske probleme

PollenTree.com i Modamily. Prva mrežna stranica ima jasno značenje, peludno drvo. Druga je izmišljotina. Obje nude spajanje parova. Ali ne onih koji žele romantične veze (sjećate se priče o Sharon Stone na ovim stupcima?), već nešto sasvim drukčije, rekao bi John Cleese.

Zašto je to važno?

Riječ je o ljudima koji ne žele romantičnu vezu, ali žele djecu. I ne žele biti samohrani roditelji. I tako nastaju veze koje se nazivaju “suroditeljstvo”. Wall Street Journal pronalazi sjajnu definiciju: “To je kao razvod, samo bez vjenčanja i svađa prije toga.” Jasno je da postoje brojni kritičari ove prakse, ali, kako navode mediji iz SAD-a, sustav funkcionira. I, što je najvažnije, na svijet stižu preslatka djeca koja imaju obitelj. Razdvojenu od početka, pa ju takvu i prihvaćaju. Kako, vidjet ćemo za koju godinu kad porastu.

Što je šira slika?

A tko će nahraniti sve te bebe? Finski znanstvenici. Koji proizvode proteine “od zraka”, preciznije od bakterija iz tla koje se hrane vodikom izdvojenim iz vode uz pomoć električne odnosno solarne energije. U postupku proizvodnje ovog proteina, očekuje se na tržištu 2021., ne ispušta se suvišan ugljik, naprotiv, koriste se staklenički plinovi. Eto nam budućnosti: rađanje djece bez romantike, proteinska hrana (sjećate se Matrixa i onog bijelog što jedu), nestanak jezika, pa i vlaškog (!). No dobro, možda ovi Finci izmisle i čokoladu u tim svojim laboratorijima.