Težak poraz Erdoganova kandidata za gradonačelnika Istanbula

Autor:

23.06.2019.

Murad Sezer / Sertac Kayar / Reuters

Pobornici opozcijskih stranaka CHP (lijevo) i HDP (desno), u sredini Erdogan

Ekrem İmamoğlu osvojio, prema najavama, 54.03% i tako premoćno postao prvi oporbeni gradonačelnik Istanbula od kad je vlast u Turskoj preuzeo Recep Tayyip Erdoğan.

Ni turski mediji, koji su pod budnom paskom vladajuće stranke AK i sudova, koje oni također kontroliraju, nisu imali što drugo nego izvijestiti o debaklu: opozicijski kandidat je doslovce pregazio jednog od najbližjih suradnika turskog predsjednika, bivšeg premijera Binali Yidirima. Koji je na ponovljenim izborima za gradonačelnika Istanbula osvojio samo 45,09 posto glasova. Što je bilo više nego dovoljno da pokaže demokratsku pristojnost i čestita na pobjedi Imamogluu. Yildirimu nije pomoglo ni to što se na plakatima uz njega pojavljivao osobno Erdoğan. Vjerojatnije je da mu je to odmoglo.

"Sačuvali ste našu tradiciju demokracije koja je stara stotinu godina. Hvala vam, moji istanbulski sugrađani", rekao je u nedjelju nakon objave privremenih rezultata Ekrem İmamoğlu, sada potvrđeni gradonačelnik najvećeg turskog grada, kandidat vodeće oporbene sekularne Republikanske stranke (CHP) u koaliciji sa strankom İYİ (Dobro).

Na izborima 31. ožujka također je pobijedio İmamoğlu. Ali, vrlo tijesno, sa svega 13.000 glasova više. Erdoğan to nije mogao prihvatiti jer je Istanbul njegova baza, točka s koje se vinuo u politički let do samog vrha, predsjedničkog položaja. I zato je tražio da se izbori ponište.

İmamoğlu je bio dovoljno mudar da osigura da se o toj temi dovoljno dugo razgovara pa da onda i pristane na izbore. Svjestan da je dobrom dijelu Turaka, pa čak i u Istanbulu, gdje je Erdoğan bio gradonačelnik od 1994. godine i ondje stekao naklonost šire javnosti, dosta sultanove samovolje. Što su i pokazali na ponovljenim izborima.

Erdoğan je tako ostao bez vlasti u tri glavna urbana središta: glavnom gradu Ankari, najvećem gradu, ekonomskom i financijskom središtu Istanbulu te u Izmiru. I još nekoliko gradova. Potvrđeno je tako da je urbana Turska protiv Erdoğan ne čak toliko zbog islamizacije zemlje nego zbog samovlade. Gušenja ljudskih prava, slobode medija, okrentanja prema Rusiji, nepotizma: svog je zeta stavio za ministra financija. I rekli su: dosta.

İmamoğlu je vrlo mudro u svom prvom obraćanju javnosti nakon izbora poručio članovim biračkih odbora da ostanu uz glasačke kutije. "Molim vas da ne ostavite bez kontrole kutije prije objave službenih rezultata", poručio je. I tako na još jedan način senziblizirao javnost na mogućnost pokušaja izborne prijevare.

A zatim je svoju pobjedu stavio u širi politički kontekst što će sigurno otežati Erdoğanov san sljedećih dana. "Turska je pobijedila na ovim izborima, ne jedna stranka. Vidjet ćete s vremenom", poručio je İmamoğlu. I time najavio da turskog predsjednika čeka teške četiri godine vladanja u situaciji kad ne kontrolira dva najveća grada u zemlji.

Političku je mudrost pokazao i nudeći ruku suradnje: "Gospodine predsjedniče, spreman sam raditi u harmoniji s Vama. Odavde Vam prenosim molbu za susret što je prije moguće", poručio je Erdoğanu. A predsjednik se vrlo brzo oglasio i čestitao pobjedniku.

Ovo je najteži Erdoğanov od prve izborne pobjede 2020. godine i sasvim je jasno da neće mirno gledati da mu u dva glavna grada vlada opozicija. Novog čelnika Ankare već je napao: jedan od članova AKP-a ga je optužio za uvredu. Što bi se u konačnici moglo pretvoriti u optužbu i za terorizam. Ništa u Erdoğanovoj Turskoj nije nemoguće. İmamoğlu toga mora biti svjestan te igrati mudro. I pomalo nagrizati Erdoğanovu ozbiljno uzdrmanu političku vlast. A svakim autoritarnim ispadom turski predsjednik će samo gurati vodu na mlin opozicije.

Ovaj udarac će biti važan i na regionalnom planu gdje će ostali akteri Erdoğana gledati sve više kao oslabljenog vladara koji gubi uporište. A na prostoru Bliskog istoka i Srednje Azije pitanje stabilnosti vlasti jedno je od ključnih kad dođe do razgovora i dogovora. Ako ne vjeruje, može pitati Hasana Rohanija ili bivšeg katarskog emira Al-Thanija (oca, sada je na vlasti sin).

Inačica na drugom jeziku / Alternate language version