Totalni poraz Turske u Sočiju. Erodogan je morao pristati na sve što je Putin od njega tražio.

Autor:

23.10.2019.

Russian President Vladimir Putin and Turkish President Tayyip Erdogan attend a news conference following their talks in Sochi, Russia October 22, 2019. Sputnik/Alexei Druzhinin/Kremlin via REUTERS ATTENTION EDITORS - THIS IMAGE WAS PROVIDED BY A THIRD PARTY.
Alexei Druzhinin / VIA REUTERS

Erdogan i Putin na konferenciji za medije u Sočiju

Soči je postao novi Camp David. Ovdje se sklapaju sporazumi koji definiraju buduće odnose na Bliskom i Srednjem istoku.

“S gospodinom Putinom smo potpisali povijesni sporazum koji osigurava borbu protiv terorizma, teritorijalni integritet Sirije i povratak izbjeglica”. To su riječi turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana nakon šest sati pregovora (novinarski izvor s konferencije javlja da je bio vidno umoran) s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. U Sočiju, sad već legendarnom crnomorskom Putinovom boravištu gdje se definira velik dio globalne politike. U srijedu ovamo dolaze čelnici afričkih država. Da dogovore nove oblike suradnje. Što se neće dopasti Kini, a i EU bi tu imala što za reći - mi naime dajemo novac, a Putin definira politiku.

Ali, to je sve izglednija realnost svijeta. Ruski car, s ekonomski slabom državom, s demografskim problemima, vojskom kojoj svako malo eksplodiravaju probni projektili postao je veliki meštar Bliskog i Srednjeg istoka. A to i nije bilo tako teško: s jedne strane ima dva pacera, Donalda Trumpa i Erdogana, s druge je Bašar al-Asad koji mu je vjerni vazal, a Iran ima previše unutarnjih problema da bi se sada gurao u prvi plan.

 Trump je, kako smo to već bili napisali, sramotno izdao Kurde i predao ih u ruke Erdoganu. Koji je grmio da će im “smrskati glave”. A onda se njegova “stretegija” nasukala na racionalnu i logičnu odluku Kurda: u pomoć su pozvali Asada. I tako na svoju stranu dobili Rusiju. Treba također dodati da se sultanova vojska i nije baš proslavila u svojoj operaciji: osvojili su samo lokacije iz kojih su se Kurdi taktički povukli kako bi izbjegli ljudske gubitke. A onda je Trump, panično, u Ankaru poslao potpredsjednika Mikea Pencea kojeg je Erdogan prvo izvrijeđao, a onda u znak dobre volje, “svoje milosti”, pristao na kratkotrajno primirje. Ali je nastavio prijetiti Kurdima.

Putin je, mudri taktičar, tada povukao svoj potez. Pozvao je Erdogana. K sebi, na noge, u Soči. I sultan je ponizno došao. Šest sati pregovora potvrđuje da je pružao otpor, ali je onda popustio.

U dokumentu kojim je Turska obrazložila svoju operaciju “Izvor mira” stoji sljedeće: zaustaviti terorističke napada pri čemu su teroristi pripadnici YPG-a, kurdskih snaga. Samo se na jednom mjesto u deset točaka spominje DAESH, arapski akronim za terorstičku Islamsku državu.

Government of Turkey / Government of Turkey

Governmet of Turkey / Governmet of Turkey
 

U Sočiju potpisani dokument u 10 točaka, kratkih i jasnih kako to treba i biti u takvim slučajevima, ima sasvim drukčiji kontekst i potvrđuje da je sultan morao pokleknuti pred carem.

Prva je točka “očuvanje političkog jedinstva i teritorijalne cjelovitosti Sirije” i “zaštita nacionalne sigurnosti Turske”. Redosljed je bitan - prvo Sirija i to njezino političko jedinstvo. Dakle, Erdogan je de iure priznao vlast Bašara al-Asada kojeg je od 2011. godine pokušao srušiti.

Druga točka govori o “borbi protiv terorizma u svim oblicima” te “onemogućavanje separatističkih težnji na ozemlju Sirije”. Niti slova o YPG-u ili Kurdima. Teroristi su za Rusiju DAESH. Novi poraz Erdogana.

U trećoj točci se prihvaća postojanje sigurnosnog koridora u dubini od 32 kilometra ali samo u prostoru Tel Abyada i Ras Al Aina. Dakle, pozicija koje je Turska preuzela. Nema govora o koridoru u dužini od 300 kilometar uz cijelu sirijsko-tursku granicu. Što je bio cilj Erdoganove operacije.

U četvrtoj točci se potvrđuje važnost sporazuma iz Adane koji su Turska i Sirija potpisale 1998. godine i kojim su dvije strane nakon godina gotovo ratnog stanja prihvatile ideju dobrosusjedstva. Rusija će skrbiti da se odnosi razvijaju u tom duhu. Katastrofalni poraz Erdogana.

Točka 5 je najduža i potvrđuje da Turska nema što raditi u Siriji. Naime, 23. listopada u podne u sigurnosnu zonu će ući ruske i sirijske snage - ne dakle turske. I brinuti za sigurnost sa sirijske strane granice. Osim u području koj je u točci 3 prepušteno Turskoj. Iz tog će se područja povući Kurdi (ne teroristi), a zatim će tim područjem patrolirati rusko-turske snage. Inače, Erdogan je u operaciju krenuo jer nije bio zadovoljan tursko-američkim ophodnjama. Sad je umjesto Amerikanaca, saveznika iz NATO-a, dobio Rusiju.

Embassy of Turkey in Zagreb / Embassy of Turkey in Zagreb
 

U točci šest se govori o povlačenju snaga YPG, da bi zatim točka sedam govorila o tome kako će obje strane raditi na “sprječavanju infiltracije terorističkih elemenata”. Još jedna potvrda da YPG nisu teoristi.

Točka 8, novi Erdoganov poraz: u pojašnjenju operacije “Izvor mira”, Ankara je navela - “premještaj sirijskih izbjeglica u zonu slobodnu od terorista”. U Sočiju je dogovoreno da će se “olakšati povratak izbjeglica na bazi sigurnosti i dobrovoljnosti”. Dakle, propada ideja Ankara da u taj prostor prebaci milijun i više sirijskih izbjeglica. To će vrijediti samo za one koji to žele i tek kad se steknu sigurnosti preduvjeti. Erdogan je tim planom želio promijeniti demografsku sliku uz svoju granicu sa Sirijom. No, Putin je stao uz Kurde i to nije dopustio.

Dvije posljednje točke su klasične zaključne pri čemu je važno istaknuti da će se nastaviti djelovati u skladu s mehanizmom iz Astane (trojni pregovori Rusija, Iran i Turska) - koji je Ankara vrlo nevoljko prihvatila - te nastaviti raditi na novom sirijskom ustavu.

Embassy of Turkey in Zagreb / Embassy of Turkey in Zagreb
 

Sastanak u Sočiju je potvrda nastanka nove geostrateške arhitekture na prostoru Bliskog i Srednjeg istoka, arhitekture u kojoj glavnu ulogu igra Rusija koja s čvrstim uporištem u Siriji (pomorska baza Tartus na Mediteranu i zračna u Hmejmimu kraj Latakije) sada izravno i otvoreno upravlja procesima na tom području.

Turska je dobila po prstima i mora se povući jer se Erdogan precijenio: Putin nije pacer i paničar koji ništa ne razumije poput Trumpa.

Ruski car ga je ograničio. Jasna je to poruka Iranu i svim ostalim akterima na tom prostoru. Aetas Americana (američko doba) je prošlo, sada nastupa saeculum Russicum, rusko doba. Što i nije tako loše: bolje je nego da konce preuzmu Kinezi.