Budućnost EU: Ujedinjeni populisti mogli bi preuzeti vlast i zauvijek promijeniti Europu

Autor:

23.09.2018.

alsacehemicycleeuropewestern europefrancegeographygeographicindoorshorizontalparliamenteuropean parliamentpeopleconference hallstrasbourgeuropean union, Image: 13809576, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Profimedia, Alamy
Profimedia, Alamy

Europski parlament u Strasbourgu

Nakon izbora koji će se održati od 23. do 26. svibnja 2019. moguće je da će populisti možda postati druga najjača grupacija na euroizborima i bitno utjecati na političke odluke u godinama koje dolaze. Posebno uspiju li se okupiti oko jedinstvene agende. Logičan efekt takvih trendova bit će i okrupnjavanje centrističkih političkih snaga...

Teško je precizno predvidjeti kako će Europska unija izgledati za godinu dana, međutim, već sada je sigurno da mnogo toga neće biti isto nakon izbora za Europski parlament od 23. do 26. svibnja 2019. Zvuči otrcano, ali bauk populizma opasno kruži Europom i sva istraživanja biračkog tijela pokazuju da EU, vjerojatno, očekuju tektonske promjene zbog dramatičnog rasta populističkih i euroskeptičnih stranaka i pokreta.

U najkraćem, gotovo je s višedesetljetnim razdobljem u kojem su potpunu prevlast imale stranke okupljene u Europsku pučku stranku (EPS) i Partiju europskih socijalista (PES), koje su uz pomoć koalicijskih dogovora kreirale izgled Unije. Tome se bliži kraj jer je moguće da će populisti možda postati druga najjača grupacija na euroizborima i bitno utjecati na političke odluke u godinama koje dolaze. Posebno uspiju li se okupiti oko jedinstvene agende.

Obrana od izbjeglica

Dok u Hrvatskoj još traju rasprave o ustašama i partizanima, Europska unija suočava se s potpuno drugom vrstom problema.

Početkom ovog mjeseca talijanski ministar Matteo Salvini i mađarski premijer Viktor Orban sklopili su “Anti-migracijsku koaliciju” s ciljem obrane od izbjeglica, a namjera im je privući i druge stranke iz europskog konzervativnog bloka. Salvini, kao vođa talijanske desno-radikalne partije Lega i “iliberalni demokrat” Orban planiraju na izborima za Europski parlament u svibnju 2019. osvojiti dovoljan broj zastupničkih mjesta kako bi Anti-migracijska koalicija mogla imati odlučujuće glasove koji bi utjecali na izbor i sastav nove Europske komisije. Zato su složno naglasili da se iduća Europska komisija, mora pobrinuti za to da se migranti, koji se nalaze u Italiji ili nekoj drugoj članici EU-a, ponovno vrate u Afriku ili krajeve iz kojih su izbjegli.

Trenutno je Klub zastupnika Europske pučke stranke (EPP) s 218 od ukupno 751 zastupnika najjača politička snaga u Europskom parlamentu. Ali što će biti u svibnju tek će se vidjeti, no procesi su očiti.

Marijana Grbeša, politologinja i suautorica knjige o populizmu u Europi, upozorava da je izuzetno velika opasnost od populista, pogotovo desnih. Ako nisu dosad, nakon izbora u Švedskoj, na kojima su Švedski demokrati ostvarili izuzetan rezultat, mainstream stranke zaista se trebaju zabrinuti. “Jačanje populizma u Europi posljedica je slabosti liberalnih demokracija i mainstream stranaka na kojima taj sustav počiva. Desni populisti imaju nevjerojatno jasan i moćan narativ koji dobrim dijelom počiva na retorici straha od imigranata. To će zasigurno biti jedna od najvažnijih tema na dolazećim europskim izborima i sigurna sam da će desne i populističke stranke tu dominirati. Socijaldemokratske stranke su u strašnoj krizi diljem Europe, a njihov narativ je blijed i neuvjerljiv, za razliku od narativa koji nudi desnica. U tom smislu liberalna i otvorena Europa ima razloga za strah, ali realno, ništa po tom pitanju ne čini”, smatra profesorica Grbeša.

Gotovo identično razmišlja Daniel Mondekar, politički konzultant. “Ako me pitate hoće li populističke stranke ostvariti jako dobar rezultat, odgovaram - hoće. A hoće li biti jako glasni i prijetiti urušavanjem EU? Hoće. Baš kao što je moguć i najcrnji scenarij, u kojem bi populisti i euroskeptici postali najjača skupina u Europskom parlamentu i počeli oblikovati granicu prema vlastitim idejama, dakle kao ekonomsku uniju, ali s puno čvršćim državnim granicama i bez slobodnog protoka ljudi”, upozorio je Mondekar.

Njihova upozorenja potvrđuje popis zemalja u kojima su populisti u ekspanziji, a nerijetko i na vlasti.

Utjecajni slobodari

U Austriji je iznimno utjecajna Slobodarska stranka Austrije - Freiheitliche Partei Österreichs (FPÖ), koja kao mlađi vladin partner ima 51 od 183 zastupnika u parlamentu. Predsjednik FPO-a je Heinz-Christian Strache, a stranka održava i tijesne veze s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, koji je prije nekoliko tjedana bio gost na svadbi ministrice vanjskih poslova Austrije, utjecajne političarke FPÖ-a Karin Kneissl.

Deutsche Welle ovih je dana objavio kako iz FPÖ-a pokušavaju pridobiti Orbana i nude mu suradnju u novom desno orijentiranom klubu zastupnika. Strategija Heinz-Christiana Strachea svodi se na to da nakon sljedećih euroizbora, zajedno s drugim desno orijentiranim političkim snagama pokuša isposlovati novu većinu u EP-u. U toj grupi bili bi još francuski desni populisti okupljeni oko Marine Le Pen, potom Alternativa za Njemačku (AfD), Švedski demokrati i Nizozemska stranka slobode Geerta Wildersa, a možda bi im se mogla pridružiti čak i desno-radikalna Lega Mattea Salvinija iz Italije, drže u DW-u.

Uostalom, srednja Europa pretvorila se u zemljopisno-politički epicentar populista i euroskeptika. U Mađarskoj neograničenu vlast drži Orbanov Fidesz, sa 117 od 199 zastupnika u parlamentu u Budimpešti, a u Poljskoj Stranka zakona i pravde - Prawo i Sprawiedliwość (PiS) ima 237 od 460 zastupnika, koji bespogovorno slijede predsjednika PiS-a Jarosława Kaczyńskog.

Češku vodi superbogati tajkun Andrej Babiš (bivši konfident komunističke tajne službe u ČSSR-u), poput ostalih populista, imigraciju i terorizam smatra dvjema najvećim prijetnjama za Europu, a sebe predstavlja kao spasitelja nacionalnog identiteta svoje države.

Jesu li poljski PiS i mađarski Fidesz također populisti, iako se njihovi lideri zaklinju u pripadnost “kršćanskoj Europi”? Mondekar će odgovoriti potvrdno: “Orban i Kaczynski pet dana u tjednu napadaju EU, a za vikend uživaju u trošenju novca koji im stiže iz Europe. Obje su države strahovito profitirale zahvaljujući EU - Poljska je u posljednje četiri godine dobila sedamdeset milijardi eura, a u istom razdoblju 95 posto investicija u Mađarskoj stiglo je, također, iz Unije”.

Problem je to što nije problematična isključivo srednja Europa. U Italiji je na izborima 4. ožujka Pokret pet zvijezda osvojio 32 posto glasova, a Liga (bivša Sjeverna liga) 17 posto. Pet zvijezda je 2009. kao prosvjedni pokret pokrenuo komičar Beppe Grilo, ima gradonačelnike u Rimu i Torinu, a s desničarskom Ligom slaže se kada se radi o suprotstavljanju “diktatu iz Bruxellesa”. Više od 50 posto Talijana glasalo je za ove dvije stranke, vjerujući obećanjima kako će provesti veliku poreznu reformu, sniziti dobnu granicu za odlazak u mirovinu, uvesti temeljni dohodak za nezaposlene i deportirati oko pola milijuna migranata. Osim toga, Grillo i Salvini obećali su nove pregovore s EU o sklopljenim sporazumima i najavili “da neće dozvoliti da Europska komisija propisuje Italiji što će i kako raditi”.

Alternativa za Njemačku - Alternative für Deutschland (AfD) sa 92 od 709 zastupnika treća je po snazi u Bundestagu, međutim, prema posljednjim anketama, osvajaju 17 posto i pretekli su SPD. AfD je osnovan 2013. kao spoj nacionalista i dijela konzervativaca i u svjetonazorskom su smislu desnica, u pitanjima rase, vjere i, posebno, imigracije, a ekonomski izrazito neoliberalni. Dakako, i izraziti protivnici današnje Europske unije, kao čvrsto povezane zajednice.

Nizozemski desničari

Na drugom polu nalazi se Ljevica - Die Linke sa 69 od 709 zastupnika, koja je nastala 2007. spajanjem PDS-a, reformiranih bivših komunista DDR-a, kojima se pridružio jedan dio nezadovoljnih članova SPD-a, i također su eklatantni euroskeptici.

Nacionalni front - National Front (NF) ima samo 7 od 577 zastupnika u donjem domu francuskog parlamenta, ali to ne daje pravu sliku jer imaju veliku podršku Francuza. Vrhunac popularnosti NF-a bili su predsjednički izbori na kojima je Marine Le Pen osvojila 33 posto, a i recentne ankete daju im 17 posto. Predsjednica Marine Le Pen jedna je od najglasnijih protivnica EU i zagovornica nacionalnih država.

Nizozemska Stranka za slobodu - Partij voor de Vrijheid (PVV) ima 20 od 150 zastupnika, a predsjednik je eurofob Geert Wilders. Odbija surađivati s bilo kime izvan čvrste desnice, čvrsto je protiv proširenja EU i poznat je po čestim ispadima protiv drugih rasa, nacija i vjera. A u međuvremenu se na političkoj sceni pojavio i Forum za demokraciju Thierryja Baudetsa, kao druga desničarska stranka koja ima gotovo identične ciljeve kao PVV - koja je u anketama čak i jača od Wildersove stranke.

Protiv Europske unije je grčka Zlatna zora sa 16 od 300 zastupnika zahvaljujući osvojenih 7 posto na izborima. Zlatna zora poziva se na grčko pravoslavlje, ekstremni nacionalizam i rasizam, ekstremno su protiv EU i zagovaraju ekonomsko zatvaranje unutar Grčke.

Naposljetku, populisti i euroskeptici sve su utjecajniji i u Skandinaviji. Tako je u Finskoj stranka Pravi Finci - Perussuomalaiset ušla u parlament sa 17 od 200 zastupnika, a unatoč EU skepticizmu i nacionalističkim nastupima na kraju - 2017. - i u vladajuću koaliciju s liberalima.

U Švedskoj su Švedski demokrati na upravo održanim parlamentarnim izborima osvojili 17,9 posto glasova, čime je ta krajnje desno orijentirana antimigracijska stranka postala treća po snazi u državi. A u južnom susjedstvu više od dvadeset posto birača glasa za Dansku narodnu stranku (DF), poznatu po islamofobičnim pozicijama, živozidovskim populističkim kritikama političkog establišmenta i odbijanjima EU integracija.

Koji su, u svemu ovome, najopasniji populisti ili stranke u današnjoj Europi?

Uloga medija

“Teško je govoriti općenito, izvan konteksta pojedinačne države. U nekim državama oni možda nisu postotno jaki u smislu uspjeha na nacionalnim izborima, ali njihova propaganda je toliko moćna da može izazvati tektonske poremećaje. Namjerno kažem propaganda jer puno poruka koje oni koriste nemaju veze s činjenicama, ali su brutalno prodorne i ljudi ih brzo prihvaćaju. Uzmite primjer britanskog UKIPA koji je Veliku Britaniju izgurao u Brexit. Oni na parlamentarnim izborima ne osvajaju niti 2%, ali na europskim su izborima osvojili čak 27% i imali su toliku jaku kampanju da su zajedno s ostalim akterima ‘leave’ opcije uspjeli Britaniju izgurati iz Europe. Populisti veliku pomoć imaju u medijima čiji je diskurs u mnogim zemljama dominantno populistički, uključujući i Hrvatsku. Mnoga istraživanja naših britanskih kolega pokazala su da su Brexitu kumovali mediji koji su ili otvoreno navijali za Brexit ili su godinama negativno izvještavali u EU i migrantima. O tome se ne govori dovoljno, sav je fokus na političkim akterima, a kreatori te populističke atmosfere koja stvara plodno tlo za uspon populista velikim su dijelom mediji”, glasi upozorenje Marijane Grbeše.

Kada je dogorjelo do noktiju, počela je reagirati i mainstream politika. U Rigi su se okupili predsjednici Austrije, Bugarske, Grčke, Hrvatske, Estonije, Italije, Malte, Poljske, Portugala, Slovenije, Finske, Njemačke i domaćina Latvije. Skupina Arrailos okuplja predsjednike zemalja članica EU bez izvršnih ovlasti, no odlučili su upozoriti da “populisti i nacionalisti žele kraj ujedinjene Europe u očitoj poruci biračima uoči europskih izbora u svibnju iduće godine”. Izbore za Europski parlament brojni europski političari ocjenjuju povijesnima zbog “sraza” umjerenih stranaka koje se zalažu za europski projekt i sve jačih populističkih pokreta koji žele dominaciju nacionalnih interesa.

U Europi je na djelu “stalni porast” ksenofobnog populizma i govora mržnje, upozorila je nedavno i stručna skupina Vijeća Europe.

Daniel Mondekar predviđa da slijedi reakcija svih političkih snaga centra i malo ljevije ili desnije. Realan je scenarij - dodat će nekadašnji saborski zastupnik SDP-a - da će porast populista dovesti do jače suradnje desnog i lijevog centra, odnosno pučana/demokršćana i socijaldemokrata/socijalista. Tu je Emanuel Macron, koji se etablira kao glavni branitelj ideje ujedinjene Europe. Macron je sa šefom liberalnog kluba (ALDE) Guyom Verhofstadtom krenuo u pokušaj dogovora osnivanje velikog kluba zastupnika liberala. Nejasno je samo koliko zastupnika Macronov pokret Republika na putu može odaslati u Europski parlament. Ali trenutačno su liberali sa 68 zastupnika četvrta politička snaga u EP-u i nakon svibnja 2019. mogli bi postati jezičac na vagi u korist pobornika Europske unije.

Inačica na drugom jeziku / Alternate language version