Europski izbori: iz EU ugla, piše Mirella Rašić Može li se EU izvući iz nereda?

Autor:

  • Mirella Rašić

13.04.2019.

Jean-Claude Juncker, Manfred Weber
Etienne Ansotte / EU

Mirella Rašić, stručnjakinja za europske poslove, bivša starija dužnosnica Europske komisije i zamjenica voditelja Predstavništva Europske komisije u Zagrebu.

Referendumi kao onaj iz lipnja 2016. godine o izlasku Ujedinjena Kraljevstva iz Europske unije, mogu itekako promijeniti tijek povijesti. Nakon što su Britanci odlučili napustiti Europsku uniju isti je taj Brexit gurnuo je inače stabilan engleski politički sustav u duboku krizu, a kako stvari stoje odrazit će se i na čitavu EU ukoliko se ne postigne dogovor o povlačenju Ujedinjena Kraljevstva iz Europske unije. 

Može li još uvijek neriješeni Brexit još više destabilizirati EU? Ostalo je svega pedesetak dana do europskih izbora a čini se da je situacija kako u Ujedinjenom Kraljevstvu tako i Europskoj uniji nikad neizvjesnija tj. nikad kaotičnija.

Britanci su trebali već biti vani dok s druge strane nije još isključena mogućnost da ipak sudjeluju na izborima za Europski parlament. Kakav kaos! Druga je mogućnost koja je pokrenula još veća politička previranja u City-u da ode iz EU-e bez dogovora što je u ovom trenutku veoma izvjesno i to baš tijekom EU predizborne kampanje. Ne treba puno spekulirati da se pogodi tko bi najviše profitirao od tog scenarija u UK a ''uspjeh'' bi se možda prelio i u neke zemlje članice EU jačanjem protivnika EU.

Novi saziv Europskog parlamenta, koji će biti poznat 26. svibnja 2019. vjerojatno neće sličiti sadašnjem. Europski izbori odvijat će se u kontekstu unutarnjih napetosti u Europskoj uniji, turbulencija na međunarodnoj sceni, migracijskih i socijalnih izazova, širenja strahova,  i populizma.

Udružene snage s  desnice

U međuvremenu, istraživanja javnog mnijenja i projekcije pokazuju snažan uspon anti-europskih stranaka koje su puno bolje organizirane od zadnjih izbora 2014. godine. Ankete također sugeriraju da bi rezultati slijedećih europskih izbora mogao donjeti popriličan broj mjesta za ''udružene snage'' s desnice i populista koji se spremaju na formiranje svoje većinske koalicije. Oni tjeraju dalje svoju priču maksimalno koristeći sve ''alate'' tj. društvene mreže za promociju.

Da stvar bude još kompliciranija, tu je i još neizvjesniji proces oko izbora za Junckerova nasljednika budući da se europski narodnjaci  (Europska pučka stranka, EPP) čvrsto drže procesa tzv.  Spitzenkandidata - kojim bi Europsko vijeće trebalo izabrati "vodećeg kandidata" na izborima u Europskom parlamentu za vođenje izvršne vlasti EU – na čelu s njihovim kandidatom, Manfredom Weberom.

Držim da proces tzv Spitzenkandidata neće proći na Europskom Vijeću budući da se liberali i Macron izrazito tome protive. Nije ni čudo da se sve glasnije priča o aktualnom pregovaraču EU za Brexit, Michelu Barnieru kao prihvatljivom kandidatu i liberalima i socijalistima kao mogućem kandidatu za Junckerova nasljednika. S obzirom na njegove javne nastupe u zadnje vrijeme nekako mi se čini da je izašao izvan okvira svoje zadaće za Brexit budući da u svom narativu iznosi neke svoje vizije budućnosti EU-e.

Otvorena brojna vodeća mjesta

Osim nova predsjednika Europske komisije, tražit će se i lideri za vodeće funkcije i u Europskom Vijeću, i na mjesto predsjednika Europskog parlamenta, predsjednika  Europske središnje banke i  visokog predstavnika (ili opet predstavnice) za vanjske poslove. Naravno da će ishodi europskih izbora biti od ključnog značenja  tom smisliu i utjecati na ''trgovinske odnose'' među zemljama članicama EU i njihovim liderima.

Trebat će u svakom slučaju balansirati pri odabiru kandidata na te top pozicije između tzv ''velikih'' i ''malih'' zemalja članica EU, između političkih opcija koje predstavljaju kandidati, između ravnopravosti spolova, itd.  Sve u svemu, veoma izazovna priča s neizvjesnim završetkom.

Što je s Hrvatskom, zemljiom koju ''najbolje poznajem''? Što bi se uopće moglo reći o političkoj klimi i kulturi u kojoj se sve svodi na to koliko zastupnici zarađuju tj. koliko novca mogu uštedjeti za vrijeme petogodišnja mandata u kao zastupnici u Europskom parlamentu. 

Bojim se da je nivo svijesti, političke kulture i narativa kako naših političara tako i mainstream-medija ostao na istoj razini iz 2014.godine. Ne bi me začudilo da izlaznost birača u RH ne bude veća od one prije pet godina s obzirom na totalnu nezainteresiranost za EU teme. Pitam se onda kakav je  legitimitet i vjerodostojnost izabranih uvaženih zastupnika  s malo više od 20% biračka tijela?

Što god tko mislio o Europskoj uniji, ona ostaje jedna velika priča o uspjehu. Već više od šest desetljeća generira neviđenu razinu slobode, mira, prosperiteta, otvorenosti i stabilnosti diljem kontinenta, dokazujući da imamo daleko veći utjecaj ako radimo zajedno, ekonomski i politički. Međutim, danas se teško stečena postignuća europske integracije uzimaju zdravo za gotovo ili se dovode u pitanje. Zadnje dvije godine bile su izazovne za EU.

Vremena baš i nema, a EU si jednostavno ne može priuštiti odugovlačenje i rizike vezane uz gubitak relevantnosti ne samo u globalnom kontekstu nego poglavito vis-a-vis svojih građana jer oni žele promjene i da se više čuje njihov glas tj. da dobiju priliku da konkretnije sudjeluju i utječu na  buduće oblikovanje europskih politika budući da se one tiču njihova svakodnevna života.