Gdje su nestali britanski Liberalni Demokrati?

Autor:

  • Tea Trubić Macan

02.12.2019.

Britain's Liberal Democrat leader Jo Swinson makes a speech to supporters and media in London, Britain November 28, 2019. REUTERS/Peter Nicholls
Peter Nicholls / REUTERS

Čelnica Liberalnih Demokrata Jo Swinson

- Mi smo jedna od rijetkih stranaka koja uistinu ne strahuje od prijevremenih izbora zato što nam predizborne ankete najavljuju neprestan rast popularnosti – samouvjereno je zaključila nova čelnica britanskih Liberalnih Demokrata Jo Swinson tijekom rasprave u Donjem domu prije kontroverzne suspenzije parlamenta.

Tada, predizborne ankete su liberalima predviđale čak 21 posto glasova, koji su se mogli 'preliti' u gotovo 100 mandata novog saziva parlamenta. Danas, samo deset dana prije prijevremenih izbora, stranka se vrti oko 13 posto i pokušava spasiti što može.

Simpatizeri liberala koji svojim favoritima žele pošto-poto pronaći opravdanje za loš rezultat i krivnju 'svaliti' nekome drugome tvrde da mediji puno veću pažnju daju dvojcu Johnson-Corbyn, zbog čega se treće političke stranke ne mogu isprofilirati tijekom kampanje. Zli jezici komentiraju da je glavni krivac lošeg rezultata zapravo nedostatak karizme i političkog iskustva mlade čelnice Jo Swinson koja je stranku preuzela prije samo nekoliko mjeseci. No, malo se pažnje pridaje taktičkom fijasku kojeg si je stranačko vodstvo ne samo dozvolilo nekoliko tjedana prije izbora, već je oko tog prijedloga osmislilo cijeli politički manifest; jednostrano odustati od izlaska iz EU.

Liberalni demokrati bili su gotovo jedina stranka čiji je stav oko Brexita od samoga početka bio i više nego jasan; zalagali su se za ostanak Ujedinjene Kraljevine u Europskoj uniji koje su željeli postići raspisivanjem novog referenduma o Brexitu. Tada su još tvrdili da se volja naroda može zanemariti jedino novim referendumom, a u tom su slučaju slijepo vjerovali da će ih narod podržati drugačijom odlukom. No, Swinson se u ključnom trenutku političke kampanje dovoljno ohrabrila da predloži jednostrano odustajanje od Brexita bez referenduma. Njezin je argument bio da će se tako uštedjeti 50 milijardi funti koje bi se potom investiralo u jedno od ekonomskih obećanja njezine stranke.

 

Međutim, građane taj prijedlog nije oduševio. Štoviše, od tog je trenutka podrška Liberalnim Demokratima počela nezaustavljivo padati. Nekolicina visoko pozicioniranih članova stranke tvrdi da je predsjedništvo svjesno promašene taktike, ali da ni sami ne znaju kako samo 10 dana prije izbora spasiti situaciju, osim početi izbjegavati pitanje Brexita kao mogućnost dobivanja političkih bodova.

Svakako, radikaliziran stav prema Brexitu napravio je određenu štetu, no Liberalni Demokrati neuspjeh na izborima mogu 'zahvaliti' prvenstveno britanskom izbornom sustavu relativne većine prema kojem u Donji dom odlazi samo kandidat s najvećim brojem osvojenih glasova. Takav sustav nije pogodan za treće opcije, već pogoduje dvostranačju. Primjerice, birači koji jesu simpatizeri Liberalnih Demokrata prije će glasati za Laburiste u svojoj izbornoj jedinici, (kako bi spriječili pobjedu konkurentskih Konzervativaca), zbog čega se birači beziznimno služe taktičkim glasanjem koje je nemoguće sa sigurnošću pravovremeno predvidjeti.

 

No, liberali bi upravo takav sustav u ključnome trenutku mogli okrenuti u svoju korist, osobito među protivnicima Jeremyja Corbyna koji bi iz straha od njegova ulaska u Downing street 10 glasali za Johnsona tek toliko da spriječe takav scenarij. Torijevci su stabilnih 10 posto ispred svojih konkurenata, čime se taktičkim glasačima smanjuje pritisak, a time i otvara put trećim strankama.

Po svemu sudeći, Liberalni Demokrati na ovim izborima neće ostvariti rezultat kojem su se nadali proteklih mjeseci. No, u slučaju da se pozicioniraju kao pravedni blokatori Borisa Johnsona te u slučaju da Laburisti propuste priliku izabrati novo vodstvo i nakon što im pobjeda na izborima kojima su se toliko nadali izmakne iz ruke, moglo bi se zaključiti da njihovo vrijeme tek dolazi.

Johnson relativan pobjednik izbora

Ako je suditi prema rezultatima predizbornih anketa u Velikoj Britaniji, torijevci Borisa Johnsona mogli bi biti relativni pobjednici izbora s 43 posto osvojenih glasova. Laburisti Jeremyja Corbyna trenutno se kreću oko 32 posto, čime kaskaju za vladajućima za gotovo neuhvatljivih 10 postotnih bodova.

Lider opozicije u kampanju je krenuo s fokusom na plan zdravstvene skrbi (NHS) kojim je pažnju pokušao odvratiti od pitanja Brexita, zato što je bio svjestan da bi ga mlaka pozicija njegove stranke prema tako važnom pitanju mogla koštati rezultata. Napadima na Johnsona oko privatizacije zdravstva Corbyn je osigurao rast popularnosti, no on je bio kratkoga vijeka. Popularnost im je počela nezaustavljivo padati nakon što su predstavili manifest oko kojeg se diglo puno prašine. Oni bi, naime, nacionalizirali sve ključne industrijske grane u Ujedinjenoj Kraljevini, a potom su obećali Škotima omogućiti novi referendum o nezavisnosti. Ti prijedlozi nisu dobro odjeknuli među Britancima, tako da su im birači okrenuli leđa u mnogo 'crvenih' stožera diljem Otoka.

No, upravo je u tome problem. Predizborne ankete osluškuju bilo na razini cijele države, ali ne mogu predvidjeti broj mandata koji ovisi o izbornom sustavu relativnog pobjednika. Zbog oštre podjele koja još od referenduma 2016. godine vlada među Britancima, i ove se godine očekuje mnogo taktičkog glasanja koje bi moglo ići na štetu trećim strankama, a pobjednici će biti oni koji mobiliziraju što veći broj svojih simpatizera da izađu na birališta.