Kako je referendum osigurao Putinu ''carski život''?

Autor:

  • Karla Juničić

10.07.2020.

Russian President Vladimir Putin shows his passport to a member of a local electoral commission as he arrives to cast his ballot in a nationwide vote on constitutional reforms at a polling station in Moscow on July 1, 2020. (Photo by Alexey DRUZHININ / SPUTNIK / AFP)
Alexey DRUZHININ / SPUTNIK / AFP

Vladimi Putin tijekom glasanja na biračkom mjestu u Moskvi, 1.srpanj, 2020.

S blagim osmijehom na licu koji odražava znak ponosa, kao mali dječak koji dobiva svoju diplomu u ruke, predsjednik ulazi na Moskovsko biračko mjesto. Pruža svoju putovnicu koju pregledava gospođa sa zaštitnim rukavicama i maskom. To je Vladimir Putin, zna i ona, a glasački listić ispred njega odlučujuća je sudbina Rusije za sljedećih 16 godina. Izbori su to koji će postati poznati kao ''referendum koji mu je omogućio ostanak na vlasti do 2036” godine. 77,3% Rusa koje je glasalo ''za'' mu je to i odobrilo.

Putin sada može vratiti svoje predsjedničke uvjete na nulu i ponovno se kandidirati za izbore, ali i produljiti svoj rok na još dva mandata što znači da bi mogao vladati do svoje 85. godine i time postati najdulji vladar u povijesti Rusije. No promjena ustava koja bi mu to omogućila, nije napravljen samo s ciljem ostanka na vlasti. Nacionalni referendum zatražio je od birača da odluče hoće li odobriti 206 ustavnih amandmana. Radi se o puno većem potezu koji za sobom nosi promjene  unutarnjeg vodstva države, građanskih sloboda i položaja Rusije u geopolitičkom okruženju.

Glasanje na referendumu bio je samo simboličan čin. Gornji i Donji dom parlamenta već su usvojili izmjene. Amandmani su već bili uneseni u novi ustav. U knjižarama se već mogao kupiti primjerak ustava nekoliko tjedana prije glasanja.

Kremlj je osigurao čitav niz metoda za osiguravanje visokog odaziva birača. Zaposlenici državnog sektora bili su pritisnuti na glasanje u točno određen dan i vrijeme. Lokalni dužnosnici morali su mobilizirati glasače (jer inače riskiraju da će izgubiti posao). Građani Moskve koji su se registrirali na glasovanje imali su pravo na osvajanje različitih nagrada, bonova za hranu itd. Promatrače izbora imenovalo je Građansko vijeće - vladino tijelo. Biračka mjesta su bila postavljena na neobičnim mjestima poput igrališta, uličnih klupa ili autobusnih postaja. Tjednima su ruski filmske i glazbene zvijezde čiji položaj i prihod ovisi o Kremlju prenosili zabavni program putem državne televizije.

Prije završetka glasanja, Ministarstvo unutarnjih poslova priopćilo je kako nije bilo kršenja koja mogu utjecati na rezultat. Ali Golos, neovisni nadzornik izbora, primio je oko 2.100 izvještaja o mogućim povredama glasanja. Kampanja medija je bila jednostrana. Prijavljen je sumnjivi porast nedokumentiranog glasanja od kuće. Neki ljudi došli bi na birališta da bi shvatili da su oni i njihove cijele obitelji prijavljeni kao da su već glasali. Društvenim medijima kružile su neke lažne vijesti poput one da su listići unaprijed zaokruženi nevidljivom tintom. Putinovi protivnici u međuvremenu su shvatili da nema smisla glasati jer se njihov glas ne broji. Nova mlada generacija YouTube zvijezda i influencera odbijala je primiti novac za promociju kampanje na svojim kanalima kako ne bi izgubili pratitelje. Manji prosvjed na kojem je sudjelovala bivša članica Pussy Riota Marija Aljokina prošao je gotovo neopaženo. Aleksei A. Navalny, najistaknutiji ruski vođa opozicije, osudio je referendum kao „sramotnu farsu“ koja je „posebno dizajnirana za varanje i obmanjivanje javnosti“.

Centralizacija Kremlja

Iako Putin nije nužno rekao da će se ponovno kandidirati 2024. godine, njemu je novi ustav dao tu mogućnost.Otkako je Boris Jeljcin progurao ustav 1993. godine, bila su dopuštena četiri predsjednička mandata. Ali bilo je omogućeno da predsjednici uzmu veće ustavne ovlasti što ih je učinilo snažnim liderima Rusije. Putin je ovaj stil vlasti još više ojačao – kako kroz svoj imidž Putina na konju bez majice ili u ribolovu, tako i kroz predsjedničke uredbe i zakonodavstvo. Novi amandmani cementiraju daljnju centralizaciju vlasti unutar Kremlja. Otkako je Putin došao na vlast 2000. godine, zakonodavstvo i fiskalna reforma prebacili su financijsku moć i moć donošenja odluka u Moskvu što je doprinijelo osiromašenju ruskih regija. Amandmani dodatno učvršćuju ovu situaciju. Amandmani sadrže formiranje novog tijela, Državnog vijeća, koje će nadgledati smjer unutarnje i vanjske politike. Predsjedniku daju nove ovlasti uključujući: ovlasti za uklanjanje sudaca, imenovanje nekih članova parlamenta, imenovanje regionalnih tužitelja.

Prva vlast koju je Putin gradio bila je zasnivana na obećanju da će izvući Rusiju iz vanjskih Jeljcinovih dugova koji su tada iznosili 40 milijarde dolara. Cilj mu je bio vratiti novac u Kremlj koji su poduzetnici jeftinim otkupom kompanija 90.-ih čuvali u Zapadnim bankama. No, u to vrijeme ''Putinova većina'' bila je njegova potpuna podrška i pomogla mu je očistiti Jeljcinsku elitu – oligarhe i regionalne guvernere – zbog kojih se smatralo da se Rusija osiromašuje, a vlast rasipa među regijama. Kako je Putin vladao 20 godina, mnogi događaji su podijelili njegove elite. S druge strane Putinova oligarhija i tajkuni poput Igora Sečina, direktora Rosnefta, ili Arkadija Rotenberga postajali sve su autonomniji. Prvo su gomilali resurse početkom 2000.-ih, a sada im ti resursi omogućuju da rade u svoje ime iza njegovih leđa. Tako objašnjava Tatjana Stanovaja, stručnjakinja u Carnegie Moscow Center..

''Putinova oligarhija neizbježno mora razmotriti scenarije za razvoj Rusije, kako pod Putinom, tako i nakon njegovog odlaska. Putinu se to ne sviđa. On to vidi kao izvor destabilizacije sustava koji je izgradio”, piše Stanovaya.

Referendum od 1.srpnja bio je pokušaj dobivanja potvrde o povjerenju javnosti da se Putin može pogurati među elitom koja je njegov pravi izvor briga. U nedavnom intervjuu za kanal Rossiya 1 rekao je da će ako mu na ovom referendumu ne bude omogućeno ponovno kandidiranje za nekoliko godina ljudi će na mnogim razinama vlasti ''početi gledati oko sebe u potrazi za mogućim nasljednicima''. ''Treba raditi, a ne tražiti nasljednike'', poručio je Putin. Ovakav potez sad plaši mnoge, ne samo među oporbom, već i u unutarnjem krugu gdje postoji želja za napredovanjem.

Parada pobjede

Budući da je pomisao za njegov ostanak na vlasti mogla odvratiti glasače, Putin je tijekom kampanje za referendum podigao dimnu zavjesu. Kampanja nije imala niti jednu konotaciju o tome. Ona se radije poigravala emocijama nacionalnog identiteta i patriotizma.

Ulični plakati i televizijske reklame fokusirali su se na druge izmjene i dopune ustava koje bi mogle biti prihvatljivije Rusima među kojima su bile definicija braka kao heteroseksualne institucije, uključivanje Boga u glavni zakon zemlje, zaštita životinja, ruskog jezika, zaštita mirovina i sjećanje na Ruse ubijene tijekom Drugog svjetskog rata. Putin je oživljavao sovjetsku prošlost, Staljinov kult ličnosti, slavio pobjedu Crvene armije. Svoj vrhunac je ustavna kampanja doživjela vojnom paradom povodom 75. godišnjice ruske pobjede nad nacističkom njemačkom, održanom 24. lipnja. (Dan pobjede se inače slavi 9.svibnja, ali je pomaknut zbog pandemije). Dan prije referenduma, ideal je dodatno zapečaćen otkrivanjem impozantnog Memorijalnog centra sovjetskim vojnicima u Rževu, gradu poznatijem kao ''rževska mašina za mljevenja mesa'' po prešućenom broju stradalih vojnika koji su se borili kako bi spriječili prodor njemačkih snaga u Moskvu. Putin je iskoristio trenutak da glasačima poruči da su njihovi ''glasovi najvažniji i najznačajniji''.  Amandmani ustava sadrže konzervativnu ideologiju među kojima je zabrana bilo koje akcije usmjerene na ''eksproprijaciju'' ruskog teritorija, zaštita ''povijesne istine'' Velikog Domovinskog rata (1941-1945), kako bi osvojili one birače koji vjeruju u Putinovu moć tijekom aneksije Krima 2014. godine, perioda kada je rejting predsjednika bio najviši. Vanjski svijet je sve opasniji i Rusiji je potrebna jaka ličnost koja će zaštiti ruski suverenitet i moć, bila je jasna poruka kampanje.

Uplitanje u strane izbore, aneksija Krima - sve su to vrste politike koje je Kremlj koristio za pojačavanje legitimnosti ruske države u očima naroda. Revizionizam povijesti je iskorišten samo kako bi Putin obranio ruski ponos, ali i svoje agresivne akcije. Korištenje povijesti kao oruđa jasno je vidljiv u njegovom članku na engleskom jeziku koji je objavio The National Interest. U njemu brani nacističko-sovjetski pakt, Poljsku optužuje za početak Drugog svjetskog rata i, u manjoj mjeri, cijeli zapadni svijet. Yalta je "postavila temelje svijeta koji 75 godina nije imao globalni rat”, piše. Brani sovjetske zločine protiv čovječnosti. Brutalna aneksija baltičkih država SSSR-u, praćena valom pogubljenja i deportacija, eufemistički je opisana kao "pridruživanje Latvije, Litve i Estonije''.U velikom TV intervjuu koji je emitiran 21. lipnja, Putin tvrdi da su brojne neodređene sovjetske republike napustile SSSR 1991. godine, zajedno s „ogromnom količinom tradicionalne ruske zemlje“.

Sve u svemu, naznake su to stalnog Putinovog apetita za postavljanje utjecaja u bivšem sovjetskom carstvu i na Zapadu. Nepovezane ruske aktivnosti, u rasponu od rata u Ukrajini, vojne intervencije u Siriji, hibridnih prijetnji zbog plinovoda Nord Stream 2, kibernetičkih napada u EU i dezinformacijske kampanje na cijelom Zapadu imaju jedan zajednički revizionistički motiv - stvaranje carske Rusije. To je Rusija koja ostaje visoko na agendi Kremlja. I to je Putin referendumom htio dokazati.

No, projiciranjem slike snažne države prikriva se disfunkcionalnost domaće politike. Centar Levada, neovisni anketni istraživač izjasnio je da su Putinove ocjene odobravanja bile unatoč korona krizi 59 posto – visoke, ali u značajno, padu posljednjih godina. Rejting ljudi koji su podržavali Putina u dobi od 18 do 24 godine je 2017. bio 86 posto a sada se spustio na 51. Sve je veći broj mladih obespravljenih Rusa koji očekuju slobode zapadnog stila i europski životni standard. Ti Rusi traže moguće alternative Putinu.

Ostali su sve više zabrinuti zbog pada životnog standarda, gospodarstva koje stagnira i neusklađenog plana mirovinske reforme iz 2018. godine. Pridodamo li k tome pad cijena nafte i koronavirus koji predviđaju dugu recesiju, čak ni impresivni rezultati referenduma možda neće biti dovoljni da zagarantiraju ''Putinu većinu” na izborima 2024. godine i time produžiti predsjedniku carski život.