Najteži zadatak četvrtih prijevremenih izbora neće biti formirati vladu, već okupiti stabilnu većinu za provođenje reformi

Autor:

  • Tea Trubić Macan

08.11.2019.

Spanish acting Prime Minister and candidate for re-election Pedro Sanchez for Socialists Workers party speaks during an electoral campaign in Torremolinos, ahead of the November 10th general elections., Image: 481507083, License: Rights-managed, Restrictions: *** World Rights ***, Model Release: no, Credit line: SOPA Images / ddp USA / Profimedia
SOPA Images / ddp USA / Profimedia

Španjolski tehnički premijer Pedro Sanchez pred sobom ima dva teška zadatka; ostvariti dobar rezultat na četvrtim prijevremenim izborima ove nedjelje unatoč neredima u Barceloni, a potom i formirati stabilnu većinu s kojom će neometano vladati narednih godina

Iako će se ove nedjelje održati četvrti parlamentarni izbori u posljednje četiri godine, Španjolska je svakim danom sve dalje od formiranja stabilne vladajuće većine.

Uzrok tog problema prilično je jasan; u rujnu je došlo do svojevrsne implozije cijelog političkog sustava, a presuda Vrhovnog suda u Madridu katalonskim separatistima u ključnom je trenutku poslužila kao dolijevanje 'ulja na vatru'.

Predizborne ankete najavljuju relativnu pobjedu vladajućih socijalista tehničkog premijera Pedra Sancheza, no ona neće biti dovoljna za samostalno formiranje vlasti. Štoviše, u odnosu na rezultat koji je stranka PSOE postigla na izborima u travnju, kada nisu uspjeli formirati koalicijsku vladu sa strankom Unidas Podemos (UP), socijalisti će u nedjelju izgubiti 2 posto glasova. Ista sudbina očekuje i Pabla Iglesiasa (UP).

S druge strane ideološkog spektra, od prijevremenih izbora profitirat će španjolski pučani koji bi s povijesno lošeg rezultata u travnju, kada su ostvarili samo 16,7 posto glasova, mogli skočiti za čak pet posto u samo nekoliko mjeseci.

Apsolutni pobjednici ovih prijevremenih izbora, po svemu sudeći, bit će radikalno desna stranka Vox koja je u travnju prvi put ušla u španjolski Kongres. Zbog čvrste retorike prema Barceloni i sve većem strahu od dolazećih migranata, Vox bi ove nedjelje mogao postati trećom najvećom strankom u Španjolskoj. Pobjednički momentum radikalne desnice unio je nemir među tradicionalne stranke države koja je u svojoj prošlosti koketirala s fašizmom.

 

Građanski rat i diktatura Francisca Franca u toj su državi rezultirali oštrom podjelom među građanima na desnicu i ljevicu koja se u periodu demokracije 'prelila' u podjelu na pučane i socijaliste. Zahvaljujući toj demografskoj specifičnosti, PSOE i PP periodično su se izmijenjali na vlasti, zbog čega ta kraljevina do sada nikada nije imala iskustvo manjinske vlade. Upravo zato, stranački čelnici nisu spremni na kompromise i suradnju, što dodatno otežava blokadu koja je nastala padom proračunskog prijedloga Pedra Sancheza.

Formiranje vladajuće većine bit će težak pothvat, no ne i nemoguć. Čelnici vodećih stranaka prepast će se mogućnosti petih po redu izbora na kojima će ih građani kazniti u korist radikalnijih opcija, pa će sasvim sigurno biti spremniji na kompromise i suradnju. Međutim, još uvijek je nemoguće predvidjeti koje će stranke uspješno uspostaviti dijalog i postaviti temelje za stabilnu petogodišnju suradnju. Jezičac na vagi u ovakvim slučajevima nerijetko su bili Katalonci iz stranke ERC, koji nakon presude španjolskog Vrhovnog suda nisu spremni surađivati niti sa Sanchezom, a još manje s Pablom Casadom koji ima još oštriji stav prema Barceloni.

Pučane i socijaliste dijeli povijesna netrpeljivost koja je usporediva s odnosom HDZ-a i SDP-a.

Suradnja s Voxom nije pretjerano izgledna zato što su se zbog suradnje s tom strankom na lokalnoj razini našli na crnoj listi diljem EU. Po svemu sudeći, ta će stranka unatoč svom povijesnom uspjehu na nacionalnim izborima ostati marginalizirana zato što među tradicionalnim opcijama postoji svojevrsni prešutni dogovor (baš kao što je to slučaj u Njemačkoj s AfD-om), da se s njima neće ulaziti u koaliciju. Bilo kako bilo, Vox će sasvim sigurno osvojiti dovoljan broj mandata da će biti ključan za provedbu budućih reformi u nikad fragmentiranijem sazivu Kongresa.

 

Liberali iz stranke Ciudadanos drastično su izgubili na snazi i pomakli su se prema marginama političke moći. Oni su spremniji surađivati s pučanima desnoga centra, nego što su voljni razmotriti ponudu socijalista čiji paketi reforme, po mišljenju liberala, narušavaju poslovno ozračje cijele države.

Koalicija PSOE-a i Podemosa i dalje je najizglednije rješenje, no u tom će slučaju Sanchez i Iglesias imati vrlo neugodan zadatak; objasniti građanima zašto u travnju nisu uspjeli oformiti suradnju, a nekoliko mjeseci kasnije (i još važnije, nekoliko milijuna eura španjolskih poreznih obveznika kasnije) su uspješno pronašli zajednički jezik.

Sanchez je znao da će mu pitanje Katalonije poremetiti planove, ali nije znao do koje mjere će neredi u Barceloni utjecati na cijelu naciju. Barikade na ulazu sjedišta stranke PSOE u Barceloni dovoljan su simbol ozračja koje trenutno vlada Iberskim poluotokom, kao i šansama tehničkog premijera da ostvari svoj inicijalni cilj; raspiše nove prijevremene izbore da neometano zagospodari državom.

Narednih će dana u Španjolskoj morati doći do tektonskih pomaka u pregovorima između čelnih stranaka, a postoji određena doza mogućnosti (doduše, još uvijek vrlo, vrlo mala), da će se zbog nužnosti situacije za stol pozvati i Katalonci kako bi ih se prvi put saslušalo.