Nitko ne zna kako će izgledati sljedeći Europski parlament, osim da će biti potpuno drugačiji

Autor:

  • Claire Stam/Euractiv.com,
  • Zoran Radosavljević / Euractiv.com

14:37

Emmanuel Macron and Jean-Claude Juncker.
French President Emmanuel Macron speaks before the European Parliament for his ambitious plans for post-Brexit reforms of the EU.
Strasbourg, FRANCE-17/04/2018//JACQUESWITT_Debat016/Credit:Jacques Witt /SIPA/SIPA/1804171427, Image: 368770627, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Profimedia, TEMP Sipa Press
Profimedia, TEMP Sipa Press

Francuski predsjednik Emmanuel Macron i predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker

Dva tjedna nakon što je govor Jean-Claudea Junckera u Strasbourgu potaknuo prve rasprave o predstojećim europskim izborima, Emmanuel Macron, jedan od europskih političara čiji su potezi pod stalnim povećalom, službeno kreće u kampanju u subotu (29. rujna) u Berlinu.

U oštroj suprotnosti s trenutno konfuznom njemačkom politikom, Macron ovim potezom utire put novoj vrsti kampanja za europske izbore. Ambiciozni francuski predsjednik ne samo da prvi kreće u kampanju, već i jasno daje do znanja koji mu je cilj i strategija.

Moto berlinskog skupa stranke La Republique en Marche’s – Für ein progressives Europa gegen den Nationalismus [Za progresivnu Europu, protiv nacionalizma] – jasno najavljuje oko čega će se voditi predizborna borba.

O rezultatima koje će dva glavna politička bloka, konzervativna Europska pučka stranka i socijaldemokrati, postići na izborima možemo samo nagađati. No, s obzirom na jačanje populističkih pokreta širom Europe, jedno je sigurno: narednih pet godina, vjerojatno i dulje, situacija će biti nešto drugačija.

"Mislim da će Europski parlament izgledati potpuno drugačije od onog na kojeg smo dosad navikli", rekao je za EURACTIV Giles Merritt, osnivač organizacije Prijatelji Europe.

"Mislim da će u naredni saziv Parlamenta ući dosta predstavnika iz različitih populističkih stranaka. U tom slučaju, mislim da će takav parlament biti više politički, a manje tehnički. I nisam posve siguran da je to loše", dodao je, objašnjavajući da bi to "dovelo u pitanje institucionalni aparat".

Iako bi populisti okupljeni oko Viktora Orbána i Mattea Salvinija u novom sazivu Parlamenta mogli oformiti poprilično veliku skupinu, zajedno s prebjezima iz razjedinjene Europske pučke stranke (pritom ne treba zanemariti iznenađenja iz Austrije ili Bavarske), Macron, europska ljevica i "progresivci" zaklinju se da će okončati njihove ambicije.

Njemačka utonula u nesigurnost

No, Macronov En Marche marširat će samostalno, s obzirom da ne može očekivati znatnu potporu Njemačke, drugog stupa Europe, čiji se tradicionalni politički sustav naočigled urušava.

Položaj i utjecaj kancelarke Angele Merkel ubrzano slabi, kako u domovini tako i u Europi, a njezina vladajuća koalicija, suočena s unutarnjim podjelama i jačanjem krajnje desne stranke AfD, na rubu je raspada.

"S obzirom da je Merkel izgubila značajan dio svog nekadašnjeg autoriteta, mislim da je Macron ključna osoba u razgovorima o reformi vodstva EU", kazao je Merritt.

"Stoga mislim da je preuranjeno odbaciti Macronov utjecaj, i smatram da postoje vrlo čvrsti politički razlozi zbog kojih Francuska treba imati ključnu ulogu."

 

Međutim, pravo je pitanje hoće li proeuropske snage u Parlamentu moći formirati čvrstu većinu, odabrati glavne dužnosnike i zalagati se za reformski zakonodavni program ili će ih populisti blokirati na svakom koraku.

Birače trenutno najviše zabrinjava useljavanje, izbjeglice, digitalizacija i utjecaj globalizacije na rad, stoga očekuju da političke stranke ponude rješenja za ova probleme. To je dovelo i do pomaka linija ideoloških podjela, čemu smo svjedočili u Francuskoj, SAD-u, Mađarskoj i drugim zemljama.

U odnosu na "nacionalističku, populističku i protekcionističku" novu političku paradigmu možemo definirati kao "otvorenu i europsku" Paradigma se pojavila u trenutku kad Kina i Indija dovode u pitanje siguran položaj Europe kao svjetske gospodarske sile, a Washington dodatno Europi podmeće klipove.  

Upitna situacija u Njemačkoj samo dodatno pojačava nesigurnost. Tri vladajuće stranke toliko se boje novih izbora da žele zadržati vlast pod svaku cijenu, unatoč tome što ona ne funkcionira.

Vladajući nemaju jasan politički stajalištu o domaćim i europskim pitanjima kojim bi se suprotstavili stajalištu ministra unutarnjih poslova Horsta Seehofera i predsjednika vlade pokrajine Bavarske Markusa Södera, (obojice iz SDU-a), koji se otvoreno zalažu za snažan protueuropski stav. Söder smatra da je doba multilaterizma odavno prošlo te da je došlo vrijeme da narodi uzvrate udarac.

Neizvjesna sudbina

Većina članova CDU-a i manji dio članova CSU-a žele "odgovore od EU", uključujući bolju, ali poštenu kontrolu vanjskih granica Unije. Suprotno tome, većina članova CSU-a i manji dio članova CDU-a smatraju se pravim konzervativcima, skloniji su nacionalnim rješenjima i vide Europu kao tvrđavu.

No, tu nije kraj nesigurnostima. Upitan je i sam postupak odabira vodećih ljudi Unije putem postupka Spitzenkandidata, u kojem sve političke skupine nominiraju glavnog kandidata.

Macronov En Marche jasno daje do znanja da ne podupire taj postupak, a ni Njemačka nije njime previše oduševljena. U konačnici bi ga mogla zamijeniti prokušana metoda cjenjkanja unutar Vijeća.

Predsjednici posljednje tri Komisije dolazili su iz redova Europske pučke stranke, no to bi se uskoro moglo promijeniti.

"Ako pučani uistinu loše prođu na europskim izborima, zapravo neće imati pravu ovlast predložiti Spitzenkandidata. Isto vrijedi i za socijaliste, za koje se očekuje da će doživjeti značajan neuspjeh", rekao je Merritt.

"Time se opet vraćamo na Macrona i na pitanje odobrava li Francuska i dalje isti oblik Europske unije tijekom narednog petogodišnjeg mandata", rekao je.

Najveća nepoznanica ponovno dolazi iz Njemačke: kandidatura Manfreda Webera za glavnog kandidata Europske pučke stranke daleko je od sigurne. Sve ovisi o ishodu izbora u Bavarskoj zakazanih za 14. listopada.

Ankete pokazuju da bi CSU mogao izgubiti većinu koju očajnički želi zadržati, što će dovesti do koaliranja. Koalicija s liberalnim FDP-om neće imati velikog utjecaja. Međutim, u slučaju koaliranja sa Zelenima ili AfD-om, pregovori će biti vrlo napeti.

To bi oslabilo položaj čelnika CSU-a Seehofera i osnažilo kancelarku Merkel. Sasvim je sigurno da će utjecati na izbor Spitzenkandidata  Europske pučke stranke koji se održava u Helsinkiju 7. i 8. studenog. Kandidat koji dolazi iz oslabljenog i kontroverznog CSU-a možda neće uspjeti pobijediti druge favorite kao što je, primjerice, Michel Barnier, glavni pregovarač Unije za Brexit.

Europski liberali koje predvodi bivši belgijski premijer Guy Verhofstadt željeli su se pridružiti Macronovoj proeuropskoj inicijativi, ali zasad se još drže na sigurnoj udaljenosti.

Još jedan autsajder mogli bi biti Zeleni, koji iznenađujuće dobro stoje u ispitivanjima javnog mišljenja u Njemačkoj.

"Ako pogledamo njemačku stranku Zelenih, mislim da nas na europskim izborima očekuje iznenađenje", rekao je za EURACTIV dužnosnik njemačkih Zelenih.

"Tri tjedna prije izbora u Bavarskoj, podrška Zelenima polako, ali dosljedno raste. Zapravo su Zeleni trenutno jači od SPD-a. Poruka stranke je oduvijek bila prilično jasna i glasači znaju koje stavove stranka zastupa, što je svakako prednost u trenucima političke nedorečenosti."

Članak je preuzet u cijelosti s portala euractiv.com i preveden na hrvatski.

Inačica na drugom jeziku / Alternate language version