Novu godinu obilježit će novi tipovi socijalnih nemira

Autor:

  • Georgi Gotev/ EURACTIV.com

28.12.2018.

Demonstrators are seen during the
Yves Herman / REUTERS

Ilustracija prosvjeda 'žutih prsluka'

'Žuti prsluci' u Francuskoj i Belgiji bili su samo jedna vrsta društvenih nemira koja je eskalirala samo nekoliko mjeseci prije izbora za Europski parlament. Međutim, većina prosvjeda diljem Europske unije imala je zajednički nazivnik – građani su na ulice svojih gradova izašli zbog osjetnog pogoršanja životnog standarda, ali i zbog nezadovoljstva političkom elitom.

'Glavnim krivcem' ovogodišnjih društvenih nemira smatra se migrantska kriza. U nekom širem smislu, nekontrolirani pritok migranata u Europu odgovoran i za ishod referenduma o Brexitu 2016. godine, iako je tome uvelike i pridonijela 'mudra' procjena tadašnjeg britanskog premijera Davida Camerona da referendum raspiše tijekom samog vrhunca krize.

Švedska je i dalje u limbu, bez vlade, nakon što je stranka radikalne desnice na krilima oštre migrantske politike osvojila odlučan uspjeh na parlamentarnim izborima u rujnu. Belgijski premijer Charles Michel je prije nekoliko dana bio prisiljen ponuditi ostavku zato što je ekstremna stranka N-VA, koja je koalicijski partner u trenutnoj manjinskoj vladi, na njega izvršila pritisak zbog potpisivanja Marakeškog sporazuma.

Migrantsko pitanje potaknulo je seriju kataklizmičkih scenarija i u drugim državama članicama EU. Slovački je premijer bio smijenjen zbog sumnjivih okolnosti u kojima je ubijen novinar Jan Kuciak, dok je španjolski premijer Mariano Rajoy ovoga proljeća bio prisiljen odstupiti s vlasti zbog serije korupcijskih skandala koji su se vezali uz njegovo ime.

Italija je u potpunosti zaseban slučaj. Država koja je oduvijek služila kao svojevrsni politički laboratorij za testiranje novih programa dobila je prvu populističku vladu koja se otvoreno protivi postojećem demokratskom sustavu. Čelnik stranke Pokret 5 zvijezda Luigi di Maio i njegov koalicijski partner Matteo Salvini, oformili su vladu koja se temelji na dva cilja; zaustavljanje nekontroliranog pritoka migranata u Italiju i investiranje u državu blagostanja. Upravo je potonji cilj bio glavni uzrok višemjesečnog sukoba s Europskom komisijom, koja je na Rim vršila pritisak da svoj državni proračun prilagodi odredbama eurozone.

S druge strane, vlade preostalih država EU blagostanje svojih sugrađana nisu stavili na visoko mjesto svojih prioriteta, što su skupo platili. Proteklih mjeseci Europu su potresli brojni prosvjedi zbog rekordno visokih cijena goriva. Cijena energenata porasla je zbog previranja na svjetskom tržištu, ali i zbog porezne politike vlada država članica. Ta je porezna reforma potaknula građane diljem Europe; od Bugarske i Hrvatske do Francuske i Belgije, da izađu na ulice i pokažu svoje nezadovoljstvo.

U Portugalu, Francuskoj i Belgiji, simbolom prosvjeda su postali žuti prsluci koje su sudionici nosili. Oni građani koji nisu sami sudjelovali u otporu na ulicama francuskih gradova, solidarnost su pokazali izloživši žute prsluke na vidljivo mjesto. Time je europskim vladama bila poslana javna poruka, inicijativa ima veliku podršku diljem EU.

Zanimljivo je da porezna politika nije bila pokretač prosvjeda u Mađarskoj. Naime, ono što je Mađare natjeralo da izađu na ulice Budimpešte bio je 'robovlasnički zakon' kojim se poslodavcima omogućavalo da od svojih zaposlenika traže i do 400 sati prekovremenih godišnje.

'Univerzalni signal'

Poljski analitičar Piotr Kaczynski je u razgovoru za Euractiv rekao da su 'žuti prsluci' Bruxellesu poslali jasnu poruku onih kojima je aktualni političko-ekonomski sustav okrenuo leđa i koji su jednostavno izgubili strpljenje.

On smatra da je od globalizacije u konačnici najviše profitirala nekolicina visoko pozicioniranih, ali ne i prosječan građanin Europske unije koji je zbog nje ostao nezaposlen, potplaćen ili jednostavno nesiguran. Iako mnogi smatraju da je Poljska uvelike profitirala od globalizacije, Kaczynski naglašava da su Poljaci podjednako ogorčeni njezinim negativnim posljedicama.

- Navest ću vam samo jedan primjer; prema trenutnim statističkim podacima prosječna neto plaća u Poljskoj je 1.100 eura, dok je nezaposlenost trenutno ispod 4 posto. Zvuči odlično, zar je? Međutim, ako se taj uzorak bolje sagleda, može se pronaći čak 60 posto radne snage u Poljskoj koja nije uračunata u analizu. Prije samo dvije godine, najčešća neto plaća u Poljskoj bila je 350 eura. U međuvremenu, građani su odabrali nacionalističku vladu. Iako prema statističkim podacima situacija u Poljskoj djeluje dobro, treba veću pozornost posvetiti detaljima – objasnio je.

Na pitanje hoće li taj trend utjecati i na predstojeće izbore za Europski parlament, Kaczynski je bez imalo razmišljanja zaključio da hoće.

- Apsolutno! Građani koji su izgubili strpljenje već su nam ove godine 'pokazali zube'. Ne radi se uvijek o euroskeptičnim pokretima. U europskim društvima postoje raznovrsni problemi na koje Unija nije uspjela pravovremeno odgovoriti, što je potaknulo građane da izađu na ulicu – rekao je.

Aline Robert, glavna urednica Euractiv.fr, izjavila je da je Francuska jedna od najrazvijenijih država na svijetu po pitanju zdravstvene skrbi, životnog stila i blagostanja. No, značajan broj građana nije toga svjestan.

- Jako puno građana vjeruje da nije tako. Kupovna moć već godinama stagnira, zaposlenici imaju sve manje utjecaja nad radničkim pravima, dok o njihovim sudbinama odlučuju multinacionalne kompanije – rekla je Robert, istaknuvši da zbog toga postoji veliki raskorak između menadžmenta i zaposlenika koji se vremenom dodatno produbljuje. Istovremeno, tvrdi, raste raskol između političara i građana, velikih gradova i sela, ali i predgrađa i centara.

Novi zvuk

Prema Robert, upravo to raspoloženje opće ogorčenosti birače udaljava od tradicionalnih stranaka. Ljevica taj fenomen naziva 'degagismom', tj. odbacivanjem političke klase. Najveću štetu osjećaju stranke koje su do sada držale vlast; socijalisti i demokršćani.

'Žuti prsluci' još uvijek nisu službeno ušli u politički život. Polovica sudionika ne sudjeluje u izbornom procesu, dok se preostala dijeli na simpatizere radikalne desnice (Le Pen) i ljevice (Mélenchon). Robert vjeruje da će od ispunjenja zahtjeva 'žutim prslucima' najviše profitirati Emmanuel Macron koji će time preuzeti glasove ekstremnih opcija. Pritom nije izgledno da će uspjeti osvojiti simpatije umjerenih glasača.

Za sada, 'žuti prsluci' nisu uspjeli pronaći 'zajednički jezik' i uspješno se organizirati u pravu političku platformu s jasnim ciljevima i vođama. Međutim, još uvijek imaju dovoljno vremena da se organiziraju i svoj politički program preliju na druge europske države.

Inačica na drugom jeziku / Alternate language version