Predstavljaju li populisti stvarnu opasnost europskom projektu?

Autor:

  • Tea Trubić

19.02.2019.

Zagreb, 061115.
Trg bana Josipa Jelacica.
Predsjednik Zivog zida, Ivan Vilibor Sincic, gradjanima je djelio grah s tofuom.
Foto: Damjan Tadic / CROPIX
Damjan Tadić / CROPIX

Predsjednik Živog zida, Ivan Vilibor Sinčić

Novine i portali renomiranih svjetskih medija puni su upozorenja o opasnosti porasta populizma, kao i brojnih stručnih analiza koje pokušavaju predvidjeti na koji će način to utjecati na budućnost europskog projekta.

Prema prvim procjenama predizbornih anketa, stranke koje su svojim programom ili političkim angažmanom 'zaslužile' etiketu populista, mogle bi zauzeti čak 30 posto mandata novog saziva Europskog parlamenta.

S druge strane, tradicionalne stranke, osobito one lijeve, bilježe gotovo nezaustavljiv pad popularnosti. Novinari, zastupnici i politički analitičari upozoravaju da će budući saziv Europskog parlamenta biti opasan za budućnost EU zato što će euroskeptične stranke biti dovoljno snažne da opstruiraju rad europskih institucija.

Međutim, vrijeme je da se postavi legitimno pitanje hoće li to uistinu biti tako dramatično?

Svakako, ne može se osporiti činjenica da će populisti u budućem sazivu Parlamenta EU biti brojniji. No, ne može se zanemariti niti činjenica da je riječ o izuzetno heterogenoj i razjedinjenoj grupi stranaka; koje se prostiru od radikalne ljevice, preko centra do radikalne desnice, za koje nije izgledno da će ikada uspjeti surađivati sami među sobom.

Populizam je sam po sebi vrlo nejasan koncept kojim su se posljednjih godina pojačano bavili sociolozi, politolozi, ali i psiholozi. Iako se stručnjaci nisu usuglasili oko njegove jasne definicije, postigli su konsenzus da se radi o protusistemskim strankama koje nemaju tradicionalnu, a najčešće niti jasno definiranu političku strategiju.

Trenutno postoji više od 50 populističkih stranaka diljem 27 zemalja Europske unije koje imaju realne šanse poslati svoje predstavnike u Europski parlament. Kako bi uspjeli, populisti će trebati izbjegavati unutarnje sukobe i ideološke nesuglasice koje bi umanjile njihovu moć nad postojećim proeuropskim snagama. Međutim, među populističkim strankama postoje velike, gotovo nepomirljive razlike.

Prva i najočitija razlika je ona između desnih i lijevih populističkih stranaka. Na desnom spektru nalaze se stranke poput Salvinijeve Lige, Alternative za Njemačku i mađarskog Jobbika, dok se na ljevici nalaze njemačka Die Linke, talijanski PoKret 5 Zvjezdica te hrvatski Živi zid. Jedini zajednički nazivnici spomenutih stranaka otvorena su averzija prema Europskoj uniji i sličnim integracijama kao i averzija prema elitama i postojećim demokratskim sistemima. Osim toga, njihovi su programi često u izravnoj suprotnosti.

Također, postoji razlika i među 'tvrdim' i 'mekim' euroskepticima. Za razliku od 'tvrdih' euroskeptika koji se zalažu za raspisivanje referenduma o izlasku iz Unije (Živi zid), 'meki' euroskeptici su kritični prema EU, ali se ne zalažu za izlazak već za 'reformu iznutra'.

Nadalje, niti 'tvrdi' euroskeptici nisu ujedinjeni, već se dijele na dvije političke grupacije u Europskom parlamentu; Europa nacija i sloboda (ENF), kojoj pripadaju Salvinijeva Liga i Nacionalno okupljanje Marine Le Pen te Europa slobode i direktne demokracije čiji su najistaknutiji članovi Alternativa za Njemačku i PoKret 5 Zvjezdica.

Prema prvim procjenama američke investitorske tvrtke Pimco, koja je pokušala procijeniti kako će eventualni porast populizma utjecati na stabilnost europskog tržišta, 'tvrdi' euroskeptici bi trebali osvojiti oko 19 posto mandata, što neće biti dovoljno da se suprotstave tradicionalnim, proeuropskim grupacijama koji će i dalje imati većinu.

Ako se u obzir uzme činjenica da su 2014. godine te dvije populističke grupacije ukupno imale 15 posto mandata, ove bi godine trebale ostvariti samo 4 posto bolji rezultat. Ista procjena 'mekim' euroskeptičnim strankama predviđa uspjeh od 8 posto, što bi bio porast od samo 1 posto u odnosu na prethodni izborni ciklus.

S druge strane, demokršćanska Europska pučka stranka (EPP) i Stranka europskih socijalista (PES) bi trebala zajedno osvojiti oko 49 posto mandata, dok se Savezu liberala i demokrata Europe (ALDE) predviđa od 9 do 15 posto.

Iako sve veću zastupljenost protusistemskih i euroskeptičnih stranaka u Europskom parlamentu svakako treba uzeti vrlo ozbiljno, za sada populista još uvijek nema dovoljno da uistinu temeljito i nepovratno promijene infrastrukturu Europske unije.

Inačica na drugom jeziku / Alternate language version