Prema riječima stručnjaka, Komisija će nakon izbora okupiti šaroliko društvo

Autor:

  • Euractiv.com

25.10.2018.

European Commission President Jean-Claude Juncker arrives to take part in a weekly college meeting of the European Commission in Strasbourg, France, October 23, 2018. REUTERS/Vincent Kessler - RC1E655B04D0
REUTERS

Ilustracija: Predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker dolazi na tjedni sastanak Komisije

Pretjerana je zabrinutost da će desničarske populističke stranke preuzeti kontrolu u Europskom parlamentu nakon izbora 2019. godine, tvrdi Piotr Buras. No, sastav Europskog parlamenta i Komisije nakon izbora zasigurno će biti šarolikiji nego dosad, tvrdi Piotr Buras.

Piotr Buras direktor je varšavskog ureda pri Europskom vijeću za vanjske poslove.

Razgovarao je s Bartoszom T. Wielińskim, novinarom „Gazete Wyborcze“, EURACTIV-ovim poljskim medijskim partnerom.

Prema predviđanjima, nakon izbora za Europski parlament sljedeće godine, u novi će saziv ući mnogo veći broj populista i euroskeptika nego ikad ranije. Hoće li to biti veliki šok za EU?  

Bit će to udarac, no ne i revolucija. Pretjerane su vizije u kojima desničarske populističke stranke preuzimaju kontrolu u Europskom parlamentu. Prema istraživanju zaklade Konrad Adenauer, krajnja desnica, trenutno podijeljena u dvije frakcije, zajedno sa skupinom Europskih konzervativaca i reformista (ECR) kojima pripada i poljska stranka Pravo i pravda imat će ukupno 150 zastupnika.

Sadašnji saziv Europskog parlamenta broji 750 zastupnika. Čak i kad tome pridodate krajnje lijeve i nezavisne zastupnike, zajedno čine jednu trećinu glasova. No, mala je vjerojatnost da će doći do saveza krajnje desnice i krajnje ljevice.

Pomalo podsjećamo na zeca koji stoji ispred zmije. Umiremo od straha da će krajnja desnica preuzeti vlast u Europi. Stoga se velik broj političara ne usuđuje zastupati pozitivan proeuropski program, već preuzima od populista slogane u nadi da će tako uspjeti osvojiti njihovo biračko tijelo. Radi se o vrlo opasnom trendu.

Europske stranke počele su predstavljati svoje favorite (tzv. spitzenkandidate) za čelno mjesto Europske komisije. Jean-Claude Juncker na ovaj je način došao na svoj položaj. Hoće li takav pristup funkcionirati i na ovim izborima?

Uvođenjem favorita željelo se glasačima omogućiti da utječu na to tko će voditi Uniju i kakav će biti njezin program. Namjera je bila osigurati veći demokratski legitimitet europskih institucija. Međutim, to obećanje više nije moguće ispuniti.

Osim jačanja populista, jasno je da će dvije vodeće europske stranke oslabiti: Europska pučka stranka (EPP) i socijaldemokrati. Neće imati većinu u parlamentu i neće moći imenovati šefa Komisije bez koaliranja. Morat će imati potporu, recimo, liberala. A liberali će reći da im Manfred Weber, najvjerojatniji kandidat EPP-a, ne odgovara. I što onda?

Također je pretjerano obećanje da će šef Komisije provoditi izborni program jer u Komisiji će sjediti političari iz raznih stranaka, tako i iz populističkih.

Hoće li očekivani izborni uspjeh populista dodatno ojačati njihov položaj u Europi?

Ne bih precijenio utjecaj onog što se odvija u Europskom parlamentu na debatu koja se vodi u Europi. Stanje u državama članicama utječe na stanje u Europskom parlament, ne obrnuto.

Izbori će biti ispit snage populista u pojedinim državama članicama. A to će se odraziti ne samo na izabrane parlamentarne zastupnike, već i na buduće članove Komisije koje nominiraju njihove vlade. Vlada PiS-a, vlada Viktora Orbana, kao i austrijske i talijanske vlade u kojima sjede populisti nominirat će svoje predstavnike. Hoće li takva Komisija moći funkcionirati?

Hoće li Poljska ili Mađarska imati koristi od imenovanja povjerenika koji će otežavati rad ove europske institucije?

To će ovisiti o tome koliko će populisti moći međusobno surađivati i uskladiti svoje politike – kao i o reakciji političkog centra. Trenutno, Orban i Matteo Salvini [čelnik Sjeverne Lige i talijanski ministar unutarnjih poslova] tvrde da žele ponovno izgraditi Europu na temelju drugačijih vrijednosti.

U sadašnjem sastavu Komisije Mađarsku predstavlja Tibor Navracsics, apolitičnih i umjerenih stajališta. Mogu zamisliti da sljedeće godine Orban zaključi da se isplati poslati nekoga tko je izražajniji. Isto može učiniti i Poljska. Sastav Komisije zasigurno će biti zanimljiviji.

Dosada smo bili suočeni sa stalnom evolucijom EU. Hoće li se nakon izbora sljedeće godine obustaviti proces produbljivanja integracije?

Već se može primijetiti da je određeni model integracije dotrajao. To je model zajednice u kojem Komisija daje prijedloge za cjelokupnu uniju.  Vidljivo je to u politici useljavanja. Od izbijanja migrantske krize 2014. godine, propali su svi prijedlozi. U ovom slučaju, uloga Komisije bila je nebitna.

Model zajednice zamjenjuje stvaranje koalicije voljnih država članica. Obrambena inicijativa Francuske u biti djeluje izvan struktura Europske unije. Kad je u pitanju ograničavanje useljavanja, Njemačka se, bez sudjelovanja Komisije, slaže s Italijom, Francuskom, Španjolskom i vjerojatno će u nekom trenutku, zajedno kao skupina zemalja, s afričkim zemljama dogovoriti nova pravila o vraćanju migranata odnosno    razvojnoj pomoći.

Ojačat će suradnja između europskih zemalja. Nijedna zemlja ne može se sama nositi s useljavanjem ili problemom klimatskih promjena. Međutim, neće to biti suradnja unutar cijele EU, a ponekad će prelaziti i granice Unije.

Gdje je u svemu tome Poljska?

Poljska vlada vjeruje da je većina trendova u EU u suprotnosti s poljskim interesima. Program obrambene politike doživljava se kao prijetnja NATO-u i poljskim odnosima s SAD-om. Stranka PiS koja provodi „politiku neprihvaćanja izbjeglica“ smatra lošim davanje prioritetnog značaja migrantskoj politici EU. Ambiciozna klimatska politika kosi se sa željom vlade da održi rudarsku industriju.

Stoga se Poljska ne upliće u brojne stvari. Može se dogoditi da EU postane zajednica krhka poput ljuske od jajeta u slučaju da međusobni dijalog zemalja, primjerice o zajedničkim politikama, donese novac i politički značaj. A unutar nje bit će i Poljska.

Smatram da PiS u određenim pitanjima krivo tumači poljske interese. Je li neprihvaćanje izbjeglica ili pitanje ugljena od poljskog nacionalnog interesa ako obrambena politika EU ili direktiva o upućivanju radnika zaista pogodi Poljsku?

Vlada je zarobljena u starom načinu razmišljanja zato što je Poljska godinama naklonjena transatlantskom savezu, oduvijek je podupirala rudarsku industriju. Problem je u tome što se svijet promijenio, pa bi se shodno tome i politika trebala promijeniti. Osim toga, vanjska politika se ozbiljno iskorištava za provođenje populističke unutarnje politike.

Kad su se pojavili prvi problemi u EU? S izbijanjem migrantske krize?

I ranije. Migrantska kriza odvijala bi se potpuno drugačije da nije bilo krize europodručja u Grčkoj ili Italiji. Ovako je zahvatila oslabljene države.

No, netočno je da se ovdje radi o krizi Europske unije. U krizi su nacionalne države i model sadašnjih liberalno-demokratskih sustava koji su narušeni pod pritiskom globalizacije, useljavanja, klimatskih promjena, kao i promjena u funkcioniranju medija ili javnog prostora. Kritika nezdravih nacionalnih država pretvara se u kritiku EU. Međutim, Unija nije izvor ovih problema.

Hoće li populisti ostati trajno prisutni na političkoj sceni?

Suočeni smo s dramatičnom promjenom, no problem nisu populisti. Urušava se centar političke scene. Rijetko se u Europi može vidjeti takva podijeljenost između populista i njihovih protivnika kao što je to slučaj u Poljskoj. U većini zemalja, dvije su velike stranke dosada bile izjednačene: desni centar i lijevi centar, dok je uz njih djelovalo i nekoliko manjih stranaka.

Kršćanski demokrati i socijaldemokrati u Njemačkoj alarmantnom brzinom gube potporu glasača. Istovremeno, populisti iz Alternative za Njemačku (AfS) uopće ne postaju vodeća snaga.  Njemački problem ne leži u AfD-ovom osvajanju pola političke scene, već u fragmentaciji velikih razmjera zbog koje neće biti moguće stvaranje nove stabilne koalicije Rezultat je to fragmentacije društava. Nema više društvenih klasa, niti kompaktnih interesnih skupina, građani su manje stabilni.

Migrantska kriza je stvar prošlosti, nezaposlenost u EU je u opadanju, bilježi se rast gospodarstva. Situacija se smirila, ali europski se građani sve više boje.

To je zato što živimo u svijetu u kojem su smišljene činjenice bitnije od stvarnih činjenica. To se moglo primijetiti u SAD-u uoči posljednjih izbora, a sada to primjećujemo u Europi: stupanj useljavanja u Europu pao je na razinu od prije šest godina, mada se u EU mogu čuti priče o preplavljenosti izbjeglicama i valu nekontroliranog useljavanja. Populisti spretno raspiruju i iskorištavaju strahove građana. Od toga se ne možemo obraniti.

Osim toga, populisti se hrane krizom liberalizma, greškama liberala koji prevelik naglasak stavljaju na ekonomsku učinkovitost. Također se hrane neučinkovitošću nacionalne države koja ne ispunjava potrebe građana. No, useljavanje je vrlo vruća tema jer ljudi imaju urođen strah od stranih kultura. Danas populisti tvrde da je ograničavanje useljavanja pitanje volje. Orban govori o obrnutoj migraciji. Iza takvih se riječi nazire velik barbarizam koji pomiče granice mogućeg.

Moramo pokazati da danas nema useljeničke katastrofe i da ovaj problem možemo riješiti u skladu s našim načelima i vrijednostima. Političari vodeće stranke moraju se služiti takvom retorikom, umjesto protuimigrantskom retorikom koju su preuzeli od Orbana i Salvinija.

Inačica na drugom jeziku / Alternate language version