Socijalisti u Španjolskoj odnijeli premoćnu pobjedu, Pučani potopljeni. Sanchez može formirati vladu s Podemosom ili Građanima

Autor:

28.04.2019.

Spain's Prime Minister and Socialist Workers' Party (PSOE) candidate Pedro Sanchez attends an electoral campaign closing rally in Valencia, Spain April 26, 2019. REUTERS/Heino Kalis
Heino Kalis / REUTERS

Pedro Sanchez, lider socijalista, može biti više nego zadovoljan

Rezultati su pokazali da je 40 posto neopredjeljenih u posljednjem trenutku odlučilo većim dijelom podržati socijaliste i Građane, dok su Pučani i Vox ostali kratkih rukava

Rezultati izbora:

Socijalisti (PSOE): 123 (2016: 85)

Pučani: (PP): 66 (137)

Građani: 57 (32)

Unidos Podemos: 42 (71)

Vox: 24 (0)

Ostali: 38

 

El Pais / El Pais

Rezultati s prebrojanih 96 posto glasova

 

 

Španjolke i Španjolci su shvatili ozbiljnost političkog trenutka: na izbore je izašlo 75,78 posto, jedan od rekordnih odaziva. I njihova je presuda na biračkim kutijama bila više nego jasna: desnica nije odabir.

Pučka stranka (PP, članica Europske pučke stranke - EPP, kao i HDZ) izgubila je polovicu zastupničkih mjesta koja je imala do sada. Ukratko, potop kakav gotovo da ne pamti. Novi lider Pablo Casado je okrenuo stranku od centra prema desnici i to je, kao u svim dosadašnjim takvim slučajevima (posljednji je bio prošle jeseni u Bavarskoj gdje je CSU, nakon što je ostvario najlošije rezultate nakon Drugog svjetskog rata, morao formirati koalicijsku vladu) donijelo loše rezultate. Umjesto da se bori za birače centra, PP je otišao u rat s radikalno desnim Voxom: njemu nije oduzeo ništa, a centar je prepustio socijalistima (PSOE).

Pedro Sanchez, lider PSOE, može biti više nego sretan. Prije devet mjeseci je preuzeo vladu nakon što je PP, nagrižen korupcijskim skandalima, morao odstupiti. Sanchez se nadao da će izdržati do redovnih izbora 2020. godine, ali, nakon što nije uspio progurati proračun zbog sukoba s katalonskim zastupnicima, odlučio se na izazov. Sazvao je izbore i to mjesec dana prije onih za Europski parlament i lokalnih. Dodatni je udarac bio poraz PSOE u Andaluziji gdje je vlast preuzeo PP, prvi put nakon obnove demokracije u Španjolskoj prije 40 godina. Ali, u koaliciji s Građanima (Ciudadanos) i tek uz podršku Voxa. To je bio, čini se, smrtni udarac.

Španjolsko društvo ozbiljno se promijenilo u proteklih desetak godina: reforme koje su dale ženama veća prava, koje su otvorile društvo i na stol stavile dotad “zabranjene” teme poput prava Francisca Franca na mjesto u državnom mauzoleju ne daju mjesta za reteriranje. PP je uzdrman korupcijskim skandalima, a uz stranku se vežu i sjećanja na politiku štednje koja je spasila Španjolsku od “grčkog scenarija”, ali i ostavila duboke tragove na blagostanju građana.

PSOE je u devet mjeseci vođenja države pokazao da je spreman na pozitivne, progresivne promjene, na povećanje osnovne plaće, mirovina, ali i nastavak koraka važnih za nastavak ekonomskog rasta. Stručnjaci s Oxforda smatraju da je Španjolska pri kraju svog “inercijskog” ekonomskog zamaha nakon izlaska iz recesije i da je nužno nastaviti s reformskim zahvatima da bi se nastavio zdrav i održiv rast. Sanchez je biračima djelovao kao osoba koje je to u stanju učiniti.

Stranka Građani (Ciudadanos) su sada u najtežoj situaciji. Ova liberana opcija je svoj kredibilitet nagrizla pristajanjem na koaliciju u Andaluziji, ali je ipak uspjela doći do neočekivano dobrog rezultata, gotovo izjednačenog s PP. I sada je na Albertu Riveri, stranačkom čelniku da bira. Ili će ostati u opoziciji i dijeliti sudbinu PP-a koji bi se mogao raskoliti i nestati kao Unija demokratskog centra (UCD) koja je pobijedila na prvim izborima nakon Franca 1977. godine.

Ili će pristati na ulazak u koaliciju sa Sanchezom i tako donijeti Španjolskoj nakon četiri godine konačno stabilnu, većinsku vladu. Sanchez je rekao da je spreman na takav savez (ni njemu nije najdraža opcija Podemos), Rivera ju je bio odbacio. Osim toga, PSOE bi se tako lišio nesigurne podrške lokalnih stranaka. Što bi omogućilo da sljedeće četiri godine Španjolska nastavi s pozitivnim rastom i etablira se u četvrtu europsku silu. A PSOE bi mogao biti slamka spasa europskim socijalistima na izborima za EU parlament (kao što je talijanski premijer Matteo Renzi bio prije pet godina), a Građani bi mogli ojačati liberale (ALDE). Što bi sve stvorilo dodatni pritisak na EPP koji neće imati takvu prednost da može diktirati pravila igre. A taj bi trojac mogao u potpunosti oslabiti djelovanje i najvećeg zajedničkog kluba populista i radikalnih desničara.

 

Inačica na drugom jeziku / Alternate language version