Španjolska je nakon nedjeljnih izbora politički još rascjepkanija i blokiranija

Autor:

10.11.2019.

FILE PHOTO: Spanish acting Prime Minister and Socialist Workers' Party (PSOE) leader Pedro Sanchez gestures as he speaks during a campaign closing rally ahead of general election, in Alcala de Henares, near Madrid, Spain November 8, 2019. REUTERS/Sergio Perez/File Photo
Sergio Perez / REUTERS

Pedro Sanchez, lider socijalista, kreće u novu nemoguću misiju formiranja vlade

Španjolska se u ponedjeljak probudila s novim Kongresom, izabranim na jučerašnjim parlamentarnim izborima, ali u istovrsnoj , pa još goroj kaši u kakvoj je bila i poslije izbora 28 travnja: na vidiku nema vladine većine od 176 članova Kongresa.

Španjolska socijalistička radnička stranka (PSOE, 28 posto glasova) tehničkog premijera Pedra Sáncheza nakon prebrojanih 99 posto glasova ima 120 mandata, tri manje nego u travnju.

Konzervativna postfrankistička Pučka stranka (PP, 20,8 posto) oporavila se ali nedovoljno, sa 66 mandata poskočila je na 88.

Na trećemu mjestu je suverenistička desnica salvinijevskog tipa, Vox (15,1 posto), stranka s najbržim rastom: u travnju je prvi put ušla u Kongres sa 24 mandata, sada ih je više nego udvostručila, na 52. Raste na općem evropskom trendu, a još više na katalonskoj krizi, hineći da je jedina dostojna braniteljica španjolskog jedinstva, nadlicitiravši pučane u unitarizmu.

Ljevičarski blok Unidas Podemos (UP, 12,8 posto) ima 35 mandata, 7 manje nego u travnju: njegovi pristaše su ga kaznili što je onemogućio Sáncheza da sastavi vladu. Kazna je blaža nego se činilo po anketama.

Na peto je mjesto izbio blok katalonskih autonomista i separatista s manjim postotkom, ali koncentriran u trima okruzima, pa ima 13 mandata.

Liberalni Građani (C's, 6,8 posto), još nedavno treća stranka, sada su tek šesti: 10 mandata. Alberto Rivera, stranački predsjednik, odmah nakon objave rezultata je najavio izvanredni stranački kongres.

Aritmetički je moguća „velika koalicija“ PSOE i PP. Bila bi naizgled solidna: 208 zastupnika. Čuje se da na njoj insistira Angela Merkel, nagovarajući pučane da se suzdrže i tako omoguće Sánchezu sastavljanje vlade. Predsjednik PP Pablo Casado unaprijed je rekao da na to neće pristati. Ne želi poziciju vođe i glasonoše oporbe prepustiti Voxu, koji mu je u međuvremenu oteo neke višedecenijske „feude“.

Aritmetički su moguće, ali mnogo pipavije, koalicije PSOE i UP s nizom regionalnih strančica – ali ta solucija nije prošla ni poslije travanjskih izbora, kada su i PSOE i osobito UP bile brojnije u Kongresu.

Nakon četvorih izbora u četiri godine Španjolska je, ne samo zahvaljujući katalonskoj krizi i uzletu suverenista, još parlamentarno nestabilnija, politički rascjepkanija, s Kongresom koji teško može odlučivati i o čemu, kamoli o jačanju nedovoljnoga privrednog rasta.