IZMEĐU ČEKIĆA I NAKOVNJA Predsjedanje bi moglo postati posljednji dragulj u kruni karijere Angele Merkel ili opasnost za budućnost EU

Autor:

  • Tea Trubić Macan

01.07.2020.

German Chancellor Angela Merkel leaves at the end of a press conference on June 19, 2020 in Berlin after a video conference with members of the European Council aiming at discussing the planned economic package for reconstruction after the new coronavirus pandemic. (Photo by Kay Nietfeld / POOL / AFP)
Kay Nietfeld / AFP

Najveći izazov bit će odnos Europske unije i Kine nakon pandemije koronavirusa. Stav koji će Njemačka zauzeti prema Kini tijekom predsjedanja uvelike će oblikovati odnos Bruxellesa i Pekinga u narednih deset godina. Odnos EU i Kine bio je jedan od prioriteta njemačkog predsjedanja Unijom prije samo nekoliko mjeseci

OVAJ JE TEKST OBJAVLJEN U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA OD 1. SRPNJA OVE GODINE.

Kad je premijer Andrej Plenković krajem listopada 2019. predstavljao hrvatske prioritete predsjedanja Vijećem EU, nitko nije mogao predvidjeti da će moto “Snažna Europa u svijetu punom izazova” toliko točno ocrtati izazovne okolnosti s kojima se cijeli svijet susreo posljednjih šest mjeseci.

Već je u ovome trenutku kristalno jasno da je moto “Zajedno za oporavak Europe”, koji je Njemačka odabrala za svoje predsjedanje Unijom, prikladan za šest mjeseci koji nam predstoje. Berlin u kriznom trenutku, točno u ponoć 1. srpnja, preuzima kormilo nad najvećim trgovinskim blokom na svijetu, a države članice od Njemačke očekuju da do završetka šestomjesečnog mandata riješi sve probleme koje Unija nije uspjela riješiti proteklih godina, kako bi Europu u 2021. uvela kao ekonomski snažniju, složniju i efikasniju.

Europi prijeti najveća ekonomska kriza od njezina osnutka, a naglo pogoršanje epidemiološke slike diljem kontinenta dokazuje da je Stari kontinent dobio bitku, ali ne i rat protiv virusa Sars-Cov-2. Povrh tih izazova koji će Njemačku dočekati na početku mandata, na dnevnom redu europskih čelnika nalazi se i donošenje Višegodišnjeg financijskog okvira te dogovaranje trgovinskog sporazuma s Ujedinjenom Kraljevinom nakon Brexita, a oba moraju biti finalizirani najkasnije do prosinca 2020. Kancelarka Angela Merkel u svom je govoru Bundestagu tijekom predstavljanja prioriteta predsjedanja naglasila da “Njemačka, po svaku cijenu, mora spasiti jedinstveno tržište Unije”, čija bi propast u opasnost dovela i cijeli europski projekt. U tom je kontekstu osobito naglasila i važnost započinjanja rasprave o budućnosti EU, koja ne bi smjela biti fokusirana na prebrođivanje aktualne krize. Merkel smatra da bi konferencija Budućnost Europe, za čiju je organizaciju zadužena hrvatska povjerenica Europske komisije Dubravka Šuica, Uniju trebala učiniti otpornijom na buduće izazove.

S obzirom na to da će se 17. i 18. srpnja u Bruxellesu održati summit Europskoga vijeća, na kojem će se pokušati pronaći kompromisno rješenje oko sedmogodišnjeg proračuna EU i Fonda za oporavak vrijednog 750 milijardi eura, prva zadaća na čelu Unije bit će pomoći Charlesu Michelu u posredovanju između tzv. štedljivih zemalja i ostatka Europe koji inzistira na hitnom donošenju paketa. Kako je riječ o izuzetno osjetljivoj temi, oko koje postoje naizgled nepomirljive razlike između četiri i 23 članice, još je rano procijeniti hoće li srpanjski summit uroditi plodom. Glavni zadatak Angele Merkel bit će pružiti ruku Austriji, Švedskoj, Nizozemskoj i Danskoj te im ponuditi ozbiljne ustupke kako bi im dala do znanja da su svjesni njihove zabrinutosti, ali i kako bi spriječila da im se pridruži još neka članica. U slučaju da to uspije učiniti, dobit će vjetar u leđa na samom početku mandata, a time bi još jednom uspjela dokazati da je Mutti, kako je od milja zovu, i dalje najmoćnija žena na svijetu. Baš kao što je to učinila i 18. svibnja, kad je s francuskim kolegom Emmanuelom Macronom predstavila njemačko-francuski plan gospodarskog oporavka EU i prihvatila ideju zajedničkog europskog duga; prijedloga za koji je, nekoliko mjeseci ranije, bilo nezamislivo da ga Berlin prihvati.

Merkel je u sklopu francusko-njemačkog plana ponovno naglasila važnost borbe protiv klimatskih promjena, što je Berlinu bio jedan od ključnih prioriteta predsjedanja Unijom. Njemačka i dalje naglašava važnost Europskog zelenog plana, digitalizacije i reforme zajedničke migracijske politike na razini EU, ali postoji opasnost da bi zbog urgentnosti već spomenutih prioriteta njihovi ostali ciljevi mogli pasti u drugi plan. Barem privremeno i neslužbeno. Nekolicina njemačkih političara već upozorava svoju vladu da nastavi inzistirati na tim ciljevima jer o njima ovisi dugoročna dobrobit cijele Europske unije.

Na vanjskopolitičkom planu, domeni po kojoj EU nikada nije bila pretjerano poznata, stoje brojni izazovi s kojima će se njemačko predsjedanje biti primorano obračunati. U tom kontekstu najočitijim izazovom nameće se odnos Europske unije i Kine nakon pandemije koronavirusa. Stav koji će Njemačka zauzeti prema Kini tijekom predsjedanja uvelike će oblikovati odnos Bruxellesa i Pekinga u narednih deset godina. Odnos EU i Kine bio je jedan od prioriteta njemačkog predsjedanja Unijom prije samo nekoliko mjeseci, što se i moglo očekivati s obzirom na to da Berlin uvelike ovisi o kineskom tržištu; osjetno više od svojih susjednih zemalja. Njemačka je najavljivala veliki summit EU i Kine koji se ovoga rujna trebao održati u Leipzigu, a na njemu su se prvi put trebali susreli čelnici europskih zemalja s predsjednikom Xi Jinpingom. No summit je odgođen zbog pandemije koronavirusa.

Unatoč tome što njemački ministar vanjskih poslova Heiko Maas neprestano napominje da će se sastanak održati “kad tad”, alternativni termin nije poznat ni tri mjeseca uoči prvotno planiranog datuma. Karantena do koje je došlo zbog pandemije koronavirusa ozbiljno je narušila proizvodni i nabavni lanac između EU i Kine, a dodatni udarac odnosima između Pekinga i Zapada, osim pitanja transparentnosti u epidemiološkoj slici na početku pandemije, zadao je i status Hong Konga. Europski parlament pojačano pritišće ostale institucije EU da zauzmu čvršći stav prema Pekingu u kontekstu zaštite okoliša i poštovanja ljudskih prava, a države članice istovremeno vode zasebne pregovore s Kinom o nacionalnim i strateškim interesima mimo Unije. Predsjednik Xi Jinping, od svog dolaska na čelo države, uložio je uistinu velik trud da proširi utjecaj Kine u Europi. Osim inicijative “Jedan pojas, jedan put”, kojom je Italiju strateški vezao uz sebe i time joj ograničio pregovaračku slobodu za stolom EU, Peking je formirao i grupaciju 17+1 u sklopu koje razgovara i s državama članicama srednje i istočne Europe.

“Politika prema Kini svih država članica i institucija EU trebala bi biti uravnotežena i zajednička kako bi se stvorio dugoročni plan za zaštitu europskih interesa i vrijednosti”, stoji u 24 stranice dugog teksta ažurirane verzije njemačkih prioriteta predsjedanja, čime se odaje dojam da je Berlin spreman zauzeti čvršći stav prema Kini. Štoviše, u njihovu se strateškom planu u kontekstu vanjske politike predsjedanja učestalo spominju riječi “reciprocitet”, čime se aludira na zaštitu interesa europskih kompanija na kineskom tržištu, te “vrijednosti”, koje se odnose na demokraciju i zaštitu ljudskih prava.

U istom se dokumentu spominje i “važnost njegovanja odnosa sa SAD-om, koji smatraju najvažnijim strateškim partnerom izvan EU”. Ta je konstatacija uslijedila nedugo nakon što je Washington najavio da će povući američke vojne postrojbe iz Njemačke. Tijekom njemačkog predsjedanja EU Amerikanci će birati predsjednika SAD-a. Većina članica EU otvoreno preferira proeuropski nastrojenog Joea Bidena jer vjeruju da će s njim lakše dogovoriti suradnju. No izbor novog ili starog stanara Bijele kuće utjecat će i na odnos SAD-a, EU i Kine. Washington već godinama pritišće Europu da zauzme čvršći stav prema Pekingu, ali kako je tijekom Trumpove administracije došlo do narušavanja odnosa SAD-a i EU, Bruxelles i države članice nisu se imale hrabrosti jednostrano suprotstaviti Kini.

“Svijet ne bi smio biti podijeljen na dvije zone interesa, a ta podjela najmanje odgovara Europi”, izjavio je Heiko Maas u nedavnom intervjuu, čime se između redaka može iščitati da bi Njemačka tijekom predsjedanja voljela posredovati u pronalasku rješenja između Washingtona i Pekinga. Njoj je u strateškom interesu da se odnosi između dva ekonomska diva unaprijede kako se Berlin ne bi našao u nezahvalnoj poziciji “između čekića i nakovnja”, odnosno između gospodarskih interesa s krucijalnim trgovinskim partnerom s jedne, te vojnih interesa NATO saveza s druge strane.

U slučaju da u studenom dođe do promjene stanara u Bijeloj kući i da na čelo SAD-a dođe partner koji će Europi u odnosu na Kinu dati podršku, Njemačka bi mandat na čelu najvećeg trgovinskog bloka na svijetu mogla završiti zauzevši oštar stav prema Pekingu.

No ako ključeve Ovalnog ureda zadrži Donald Trump, odgovor Berlina bit će u najboljem slučaju mlak. Pred Njemačkom je uistinu mnogo izazova za čija će rješavanja biti potreban gotovo akrobatski napor. Ako uspije, bit će to kruna ionako bogate političke karijere Angele Merkel prije planiranog odlaska u mirovinu. No, ako u tome ne uspije, u opasnost bi se mogao dovesti i cijeli europski projekt, i to već početkom 2021. godine.