KOMENTAR Parlament se današnjim glasanjem jednom zauvijek podredio Europskom vijeću

Autor:

  • Tea Trubić Macan

27.11.2019.

A man gives a thumbs up after the vote of Members of the European Parliament on European Commission President Ursula von der Leyen college of commissioners at the European Parliament in Strasbourg, France, November 27, 2019. REUTERS/Vincent Kessler's
Vincent Kessler's / REUTERS

Vijeće povjerenika Ursule von der Leyen dobilo je podršku 467 zastupnika; čak 111 više nego što im je bilo potrebno

Ursula von der Leyen je u dramatičnim prevratima sredinom srpnja 'kroz ušicu igle' osigurala podršku samo 9 zastupnika više od minimuma koji joj je bio potreban da postane prvom predsjednicom Komisije.

Bio je to rezultat sveopćeg ogorčenja koje se prolilo Europskim parlamentom nakon što je došlo do kraha modela spitzenkandidata kojim se obećao transparentno riješiti kadrovski paket ključnih institucija.

Tada, prije samo pet mjeseci, govorilo se o 'osveti' koju Europski parlament planira zato što se zastupnike kao predstavnike naroda u potpunosti isključilo pri donošenju ključne odluke; one o kojoj će ovisiti prioriteti i proračun najvećeg trgovinskog bloka na svijetu za narednih pet godina.

Baš zbog sentimenta kojeg su zastupnici proteklih mjeseci slali, postojala je određena doza sumnje da će se tijekom glasanja o Vijeću povjerenika pružiti velik otpor. Parlamentarni odbori su tijekom saslušanja kandidata za Europsku komisiju odbili tri imena; situacija se tada bitno zakomplicirala i mislilo se da je to trenutak u kojem će Bruxelles tj. Strasbourg stati na kraj netransparentnom donošenju političkih odluka, baš kao što se to istovremeno događalo u Londonu i Washingtonu.

No, ključne političke utakmice i dalje su se odvijale iza zatvorenih vrata, daleko od medija i osuđivačkih očiju naroda. Kako je na kraju postignut dogovor, to možemo samo nagađati čitajući između redaka promjena koje su se uvele. Rezultat je taj da je Vijeće povjerenika Ursule von der Leyen usprkos svih turbulencija dobilo podršku 467 zastupnika; 111 glasova više nego što je bilo potrebno, a 54 više od Komisije do sada najpopularnijeg predsjednika Jean-Claudea Junckera.

Teško se može zaobići pitanje koje se nameće samo od sebe - kako je to moguće?

Baš kao i pitanje, odgovor se također nameće sam od sebe; došlo je to političke trgovine i to iste one od koje u Hrvatskoj zaziremo. Još uvijek nije u potpunosti moguće dokučiti što se dogovorilo iza zatvorenih vrata, ali već sada se primjećuju određeni pravci ponašanja.

Primjerice, tri odbijena kandidata dolaze iz tri vodeće grupacije koje formiraju vladajuću većinu.

Mađar László Trócsányi iz EPP-a i Rumunjka Romana Pumb iz S&D-a prvi su dobili veto svojih parlamentarnih odbora, a Francuskinja Sylvie Goulard iz redova liberala mogla bi se interpretirati kao svojevrsna kolateralna žrtva da se 'namire' sve grupacije. Nakon toga je postignut sporazum koji je prilično glatko prošao na saslušanjima, i to unatoč legitimnoj brizi da će poslovno carstvo Thierryja Bretona biti prepreka zbog mogućeg sukoba interesa, što se navodilo kao glavni razlog odbijanja prva tri kandidata. Međutim, Breton je dao 'časnu riječ' koja je, gotovo preko noći, bila dovoljna istom onom odboru koji je samo nekoliko tjedana prije rekao vrlo odlučno 'ne' kandidatkinji Francuske.

Teško je ne zamijetiti da novi kandidati, svo troje, dolaze iz redova koji su bliski EPP-u. Jednako je tako teško ne obratiti pozornost na činjenicu da je Thierry Breton, novi povjerenik za unutarnje tržište i obranu, za voditeljicu ureda odabrao Njemicu Kerstin Jornu koja se proteklih godina u različitim europskim institucijama specijalizirala za područje bankarske unije. Ako se u cijelu analizu uzme i činjenica da se francuski predsjednik Emmanuel Macron mjesecima bori za unaprjeđenje bankarske unije na razini EU, između redaka se može pročitati da je došlo do neke političke trgovine; on je nominirao kandidata koji je bio u republikanskoj vladi Francuske, a EPP mu je zauzvrat napravio ustupke prema njegovim, vrlo ambicioznim, prioritetima dodatne integracije i reforme Europe. Najveća grupacija u EU time je povećala broj svojih zastupnika (a time i moć) u izvršnom tijelu Unije, dok će Macron, vrlo vjerojatno, u dogledno vrijeme dobiti ustupke po pitanju integracije Unije.

Koji je točno zaključak današnjeg glasanja?

Od kad je donesen Lisabonski ugovor vodi se mrtva trka oko važnosti uloge između Europskog parlamenta i Europskoga vijeća; dvije institucije kroz koje interpretiramo svoju viziju EU. Oni koji se zalažu da narod bude taj koji donosi konačnu odluku o ključnim društvenim pitanjima smatraju da bi se u budućem periodu trebale povećati ovlasti Europskog parlamenta. S druge strane, opozicija smatra da 'stvarna moć' EU treba ostati na stolu Europskoga vijeća u rukama najviših predstavnika država članica. Parlament je godinama na svojoj strani imao vrlo čvrst argument koji se temeljio na uključivanju građana i unaprjeđenju transparentnosti donošenja odluka. Upravo iz tog razloga bio je uveden model spitzenkandidata. No, današnjim glasanjem Europski parlament se jednom za svagda podčinio Europskom vijeću, gotovo bezpogovorno prihvativši cijeli kadrovski paket koji se uistinu dogovorio iza zatvorenih vrata.

Koliko god Europska unija željela skinuti ruho političke integracije, ona svake godine postaje sve veći politički igrač. To nije loše; to je samo realno.