KONAČNI SLOM EUROSKEPTICIZMA Kako je kaos Brexita ujedinio Europsku uniju?

Autor:

  • Tea Trubić Macan

06.11.2019.

(L-R) Italian Deputy Prime Minister and Interior Minister Matteo Salvini, President of the French far-right Rassemblement National (RN) party Marine Le Pen, leader of Bulgarian Volya (Will) party Veselin Mareshki, deputy chairman of the Conservative People's Party of Estonia (EKRE) Jaak Madison, and leader of the Czech Freedom and Direct Democracy party (SPD) Tomio Okamura stand on stage at a rally of European nationalists ahead of European elections on May 18, 2019, in Milan.
The Milan rally hopes to see leaders of 12 far-right parties marching towards their conquest of Brussels after European parliamentary elections held between May 23 and 26, 2019. The headliners of Italy's League France's National Rally (RN) want their Europe of Nations and Freedom (ENF) group to become the third largest in Brussels.//ALAINROBERT_1730.1625/1905191059/Credit:Alain ROBERT/SIPA/1905191101, Image: 434566786, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Alain ROBERT / Sipa Press / Profimedia
Alain ROBERT / Sipa Press / Profimedia

“Brexit je pokazao da je, čak i za UK koji je izuzet iz mnogih europskih pravila, proces izlaska iz EU noćna mora”, kaže suverenistica Ruža Tomašić, na slici: lideri stranaka radikalne desnice EU tijekom skupa u Milanu

Samo nekoliko trenutaka nakon što je Nigel Farage, zaštitno lice Brexita, na svojim društvenim mrežama slavodobitno proglasio pobjedu na referendumu 2016. godine, Bruxellesom je zavladala panika da će se trend proširiti diljem Starog kontinenta.

Domišljate kovanice poput Frexita, Dexita i Nexita proširile su se Europom poput epidemije, a gotovo u svim državama članicama isprofilirala se barem jedna stranka koja je zagovarala da se i njihova zemlja pridruži utabanom putu Ujedinjenog Kraljevstva prema izlaznim vratima EU.

“Grazie UK, sad je na nama red”, napisao je na svom Twitter profilu tada još relativno nepoznati talijanski političar Matteo Salvini, dok je Marine Le Pen, čelnica radikalno desne stranke koja se tih dana još zvala Nacionalna fronta, dobila nadimak Madame Frexit.

No, samo tri godine kasnije gotovo sve domišljate kovanice umrle su prirodnom smrću, a vodeći akteri euroskepticizma potiho su promijenili ploču prema “reformi Europe, a ne njezinu uništenju”. Samo jedan pogled na londonski Westminster i više je nego dovoljan da se pronađe razlog tom trendu.

- I dalje ima zastupnika koji zagovaraju raspad EU, no više nema niti jedne grupacije u Europskom parlamentu koja u svom programu to ima za svoj krajnji cilj jer čak ni krajnje desna grupa Identitet i demokracija više ne zagovara napuštanje Unije - izjavila je hrvatska zastupnica Biljana Borzan, dodavši da ni Nigel Farage ove godine nije uspio formirati svoju grupu euroskeptika jer u ovom mandatu nije pronašao dovoljno istomišljenika.

Sa svojom se kolegicom slaže i zastupnik HDZ-a Karlo Ressler, koji smatra da se jedino stranka Brexit otvoreno zalaže za napuštanje EU.

- Zagovaranje izlaska iz Unije može se primijetiti tek kod nekolicine nezavisnih zastupnika koji ne pripadaju nijednoj parlamentarnoj grupaciji - tvrdi Ressler, istaknuvši da ti europarlamentarci u svojim nastupima naglašavaju štetu članstva u EU, ali bez konstruktivnih argumenata.

Separatisti postali reformisti

Na susretu radikalno desnih stranaka u Milanu, samo nekoliko tjedana prije izbora za Europski parlament, mogli su se čuti bitno pomirljiviji tonovi. “Zovu nas radikalima zato što promoviramo razumnu i umjerenu politiku. Radikali su oni koji su posljednjih 20 godina upravljali Europom”, izjavio je domaćin konferencije Matteo Salvini, koji je još tada obnašao dužnost potpredsjednika Vlade. Unatoč tome što je temelj predizborne kampanje Salvinijeve Lige i koalicijskog partnera PoKreta 5 Zvijezda bio izlazak iz EU i napuštanje eurozone, glavna poruka konferencije u Milanu bila je: “Reformiramo Europu iz samoga srca EU.” I tako su vodeći europski separatisti postali najprominentniji reformatori Europske unije.

- Većina je euroskeptika izlazak iz EU zamijenila pozivima na njezinu radikalnu reformu, u smislu renacionalizacije ovlasti koje trenutačno imaju europske institucije. Oni se, u biti, zalažu za EU koja nema mehanizme za provođenje konkretnih politika - istaknula je zastupnica Borzan.

Salvini, vodeći strateg ideje napuštanja eurozone, radikalno mijenja ploču i tvrdi da se tom idejom “nikada nije ozbiljnije pozabavio”, nego da je njegova misao vodilja reforma Višegodišnjeg financijskog okvira EU koji Legi u ovome obliku “naprosto nije prihvatljiv”. Unatoč tome što je samo nekoliko tjedana prije izbora za Europski parlament upadljivo ublažio stav prema “gladnoj briselskoj hobotnici”, njegova je stranka apsolutni pobjednik izbora u Italiji. S osvojenih 28 mandata talijanski radikali postali su jednom od najvećih stranaka u devetom sazivu Europskog parlamenta, a njihov je član Marco Zanni postao čelnikom grupacije Identitet i demokracija (ID), kojoj je glavni cilj bio uzurpirati proeuropske struje u novom sazivu Parlamenta.

Potaknuta porazom na predsjedničkim izborima 2017. godine, na kojima je izgubila u korist velikog eurofila Emmanuela Macrona, Marine Le Pen je shvatila da joj je pod hitno potreban novi recept za ostanak na francuskoj desnici. U tom je trenu Madame Frexit spoznala da njezini sunarodnjaci, baš poput susjeda sa sjeverne strane kanala La Manche, vole kritizirati EU, ali da to vole raditi kao njezini punopravni članovi te da im ideja izlaska iz najvećeg trgovinskog bloka na svijetu nije primamljiva u onoj mjeri u kojoj je to Le Pen mislila. Madame Frexit je potom samo nekoliko mjeseci prije izbora za Europski parlament odlučila modernizirati svoju stranku i promijeniti joj ime kako bi pružila ruku umjerenim, suverenističkim biračima Francuske. Nacionalnu frontu svog kontroverznog oca preimenovala je u Nacionalno okupljanje, a istovremeno je ublažila i retoriku prema EU.

- Izolacija kakvu smo prije uživali u Europi danas je mrtva. Moramo prihvatiti stvarnost situacije - izjavila je Le Pen samo nekoliko dana prije izbora na kojima je njezina stranka trijumfirala s osvojena 22 mandata.

Umjesto dugo najavljivanog “crnog vala” euroskeptičnih populista koji će presuditi sudbini cijele EU, osim Lege i Nacionalnog okupljanja koji su apsolutni pobjednici europskih izbora u svojim državama, stranke u Švedskoj, Danskoj, Finskoj i Grčkoj ozbiljno su podbacile u korist svojih proeuropski orijentiranih konkurenata. Unatoč tome što euroskeptičke stranke uistinu jesu osvojile 154 mandata, koliko je Salvini najavljivao početkom svibnja, te su stranke zbog svojih unutarnjih podjela i nemogućnosti suradnje bačene na margine europskih institucija. Naime, riječ je o izuzetno heterogenoj i razjedinjenoj grupaciji stranaka koja se prostire diljem ideološkog spektra te koja je svjetlosnim godinama udaljena od bilo kakve konstruktivne suradnje.

- Euroskeptični zastupnici nisu grupirani u jednoj političkoj obitelji, nego djeluju od krajnje lijevih do krajnje desnih političkih opcija. Heterogeni su i podijeljeni oko brojnih pitanja, a njihov politički sadržaj uglavnom se iscrpljuje u pojednostavljenim kritikama postojećeg stanja u EU - izjavio je zastupnik Ressler.

Isto smatra i zastupnik Valter Flego, jedini hrvatski predstavnik u grupaciji Obnovimo Europu.

- Zajednička je točka svih euroskeptika da su fokusirani na nacionalnu razinu na kojoj najčešće neargumentirano, ali energično okupljaju i šire svoju bazu glasača. No, ti zastupnici unutar Europskog parlamenta nemaju konkretne planove i aktivnosti, a njihova retorika sama za sebe nije temelj za ozbiljnu suradnju s ostalim grupacijama - objašnjava Flego.

 

Alternativa za 'Alternativu'

- Ne trebamo uništiti Europu, nego bismo je trebali vratiti u neke razumne okvire - izjavio je Alexander Gauland, jedan od čelnika radikalno desne stranke Alternativa za Njemačku (AfD) na samom početku kampanje za europarlamentarne izbore. Stranci osnovanoj 2013. godine glavna platforma bila je izlazak iz eurozone, a zahvaljujući toj ideji već su sljedeće godine osvojili i nekoliko mandata u Europskom parlamentu. Unatoč tome što popularnost toj radikalno desnoj stranci neprestano raste, osobito na istoku zemlje, stranka se posljednjih mjeseci ogradila od ideje Dexita; kratica koju su skovali 2016. godine.

- Veliki postotak glasača AfD-a protivi se ideji izlaska iz Europske unije, osobito nakon Brexita, tako da je Dexit posljednjih mjeseci dobio izuzetno negativne konotacije zbog kojih je stranka bila primorana ublažiti svoju retoriku prema Europskoj uniji - izjavila je Claire Stam, jedna od novinarki Euractiva, koja pomno prati razvoj političke situacije u Njemačkoj.

AfD i dalje oštro kritizira Uniju, osobito zakone koji se donose “daleko od očiju europskoga puka” i koji, prema mišljenju Alice Weidel, jedne od vodećih figura te stranke, nisu u interesu njemačke industrije.

Popularnost AfD-a i dalje nezaustavljivo raste, osobito u saveznim državama Istočne Njemačke u kojima se ta stranka pozicionirala kao druga politička snaga. Štoviše, u odnosu na prošle lokalne izbore 2014. godine, AfD bilježi dvoznamenkasti rast u broju glasova, na štetu tradicionalnih stranaka lijevoga i desnoga centra. Zanimljivo, njemačka radikalno desna stranka ne postiže podjednak uspjeh na zapadu države, unatoč tome što logika nalaže da bi antiimigrantska retorika AfD-a bolje prolazila u onim područjima u koja pristižu migranti. No, uspjeh AfD-a na istoku Njemačke može se objasniti jazom između istoka i zapada koji u četvrtoj ekonomiji svijeta postoji i tri desetljeća nakon ujedinjenja države. Ogorčeni zbog propasti državne industrije i rasta nezaposlenosti koji su na istoku uslijedili nakon ujedinjenja Njemačke, čak 60 posto građana saveznih država bivšeg DDR-a i danas smatra da su “građani drugoga reda”. Njihov osjećaj pripadnosti Njemačkoj, a time i Europi, nije usporediv s izrazito proeuropskim sentimentom koji vlada na zapadu države.

Isto Uniji predbacuje i Mateusz Morawiecki, poljski premijer iz vladajuće euroskeptične stranke Pravo i pravda (PiS), koji apelira na europske institucije da više investiraju u kohezijsku politiku i premoste jaz između istoka i zapada kontinenta.

- PiS ublažava retoriku prema Europskoj uniji, ali i dalje ostaje izrazito sumnjičav prema uputama koje dolaze iz Bruxellesa i osjeća se napadnutim na svaku najmanju kritiku svog stila vladanja - smatra Lukasz Gadzala, novinar Euractiva iz Poljske, koji tvrdi da je stranka bila primorana obuzdati svoj euroskepticizam zbog činjenice da čak 91 posto Poljaka podržava članstvo u EU. Tijekom kampanje za europarlamentarne izbore stranka je čak u svojim reklamama hvalila kohezijske fondove EU kojima Poljska može zahvaliti svoj gospodarski razvoj.

- Oni su se uvijek predstavljali kao stranka koja želi ostati u Uniji, ali smatra da se EU treba reformirati - zaključuje te dodaje da Brexit nije imao gotovo nikakav utjecaj na retoriku vladajuće stranke zato što se pitanje “Polexita” nikad nije ozbiljnije razmatralo.

Čak je i Janusz Korwin-Mikke, jedan od čelnika poljske radikalno desne stranke Konfederacja koji se jedini otvoreno zalagao za izlazak iz EU, izjavio da tu ideju nije moguće provesti u trenutačnom političkom ozračju Poljske - objašnjava Gadzala.

U Bugarskoj euroskeptične snage snalaze se u neposrednoj blizini moći. Ujedinjeni domoljubi koalicijski su partneri vladajuće stranke GERB (EPP) i imaju dva zastupnika u Europskom parlamentu.

S obzirom na to da u Bugarskoj vlada veliki proeuropski trend, euroskeptici su fokusirani na pitanja od “nacionalnog interesa” poput čvršće pozicije prema Skoplju, zaštite bugarskoj jezika i sigurnosnog pitanja - tvrdi Georgi Gotev, novinar Euractiva koji je zadužen za praćenje regije Zapadnog Balkana.

Pitanjima od “nacionalnog interesa” bave se i vodeći euroskeptici u Hrvatskoj, ali moglo bi se reći da su od 2013. godine, kada se održao referendum o pridruživanju EU, i oni na izmaku snaga. Iznimka je svakako zastupnica Ruža Tomašić, koja od profiliranih hrvatskih političara ima najkritičniji stav prema Bruxellesu, no ona sebe prije svega smatra suverenistom, a ne euroskeptikom.

- Fokus naše grupacije oduvijek je bio promjena funkcioniranja EU i povratak dijela nadležnosti državama članicama. Mi se zalažemo za decentralizaciju i zaustavljanje daljnje političke integracije, ali smo konstruktivni u nastojanju da Unija bude funkcionalnija i prilagođena potrebama europskih građana - objasnila je zastupnica Tomašić te dodala da postoji velika razlika između reformista i “destruktivaca koji političke bodove skupljaju na velikim riječima”.

Ostali relevantniji euroskeptici u Hrvatskoj poput Živog zida, Neovisnih za Hrvatsku i zastupnika Mislava Kolakušića na izmaku su političkih snaga. Stranke Živi zid i Neovisni za Hrvatsku raspale su se samo nekoliko tjedana nakon izbora za Europski parlament, a neovisni zastupnici Mislav Kolakušić i Ivan Vilibor Sinčić, koji i dalje imaju destruktivan i kritičan stav prema EU, na marginama su političkih institucija Unije, ali i Hrvatske, stoga nemaju realnu moć za poduzimanje ozbiljnih promjena poput referenduma o izlasku iz EU. Zastupnik Sinčić nije pravovremeno dostavio komentar za ovaj tekst, dok zastupnik Mislav Kolakušić nije zainteresiran za suradnju s našom medijskom kućom.

Upozorenje iz Londona

Prije samo nekoliko dana došlo je do treće po redu odgode Brexita. Cijeli koncept izlaska Ujedinjenog Kraljevstva, jedne od vodećih svjetskih ekonomskih sila iz EU, postao je toliko groteskan da je čak i vodeće euroskeptike potaknuo da promijene ruho.

- Brexit je pokazao da je, čak i za UK koji je izuzet iz mnogih europskih pravila, proces izlaska noćna mora te da je nužan dobar alternativni plan da bi se u tome uspjelo. Većina zemalja kontinentalne Europe zasad nema taj plan, pa je zagovaranje izlaska u tom slučaju prilično neodgovorno, što birači sigurno neće nagrađivati - zaključila je zastupnica Tomašić, istaknuvši da je Ujedinjeno Kraljevstvo u mnogočemu u specifičnoj poziciji u odnosu na ostale države članice, te da bi zbog tih izuzetaka Britancima trebalo biti i najjednostavnije izaći iz EU.

Jedinstvo koje su države EU27 pokazale tijekom mukotrpnih pregovora s Londonom malo je koga ostavilo ravnodušnim.

Brexit je bio ključan moment za zbijanje redova unutar EU, jer je pokazalo da nijedna članica, neovisno o tome koliko je ekonomski snažna, ne može parirati Uniji za pregovaračkim stolom. Apetit za razne “exite” značajno je pao nakon što je postalo jasno da ta ideja podrazumijeva i tragikomičan kaos kojem se još ne nazire kraj - složila se i zastupnica Borzan.

Tri godine nakon referenduma ni najveći poznavatelji europskog prava i britanskih političkih presedana ne mogu sa sigurnošću predvidjeti kako će i kada završiti saga zvana Brexit. No, jedno je sigurno: kaos koji posljednjih godina vlada Londonom poslužio je kao svojevrstan hladan tuš euroskepticima, ali i njihovim simpatizerima koji su, barem privremeno, odustali od ideje totalnog uništenja Europske unije. Euroskeptici, koje je politički analitičar Žarko Puhovski daleke 2007. godine nazvao eurofobima, silom prilika postali su pravim euroskepticima - onima koji propitkuju i primorano konstruktivno kritiziraju nuždu iz koje ne mogu van. Iako je Brexit djelovao kao početak njezina kraja, apsolutna pobjednica rezultata referenduma 2016. godine je na kraju ispala sama Europska unija.