Benito Mussolini je na svaki način pokušao zaustaviti izbor pape Pija XII

Autor:

02.02.2020.

Portrait du pape Pie (ou Pio) XII (1876-1958) ecrivant a la machine a ecrire dans son bureau dans les annees 1940. Photo Felici �Farabola/Leemage
Felici �Farabola / leemage

Papa Pio XII koji i dalje izaziva kontroverze zbog svog stava prema progonu Židova u Drugom svjetskom ratu

Talijanski premijer Benito Mussolini i njegov fašistički režim poduzeli su 1939 što su mogli da za novog papu, nakon smrti Pija XI, ne bude izabran kardinal državni tajnik Eugenio Pacelli. Pokušaj, znamo, nije bio uspješan: Pacelli je izabran i uzeo ime Pio XII.

Iako je Pio XI (Achille Ratti) potkraj dvadesetih godina Mussolinija nazvao „čovjekom [Božje] Providnosti“ jer je s njime uspio sklopiti Lateranski pakt, povoljan po Katoličku crkvu, ipak je taj socijalno osjetljiv papa ubrzo shvatio da ni tu nije sa đavlom tikve saditi. Fašisti su, očito, smatrali da na njega u tom pogledu utječe njegov državni tajnik Pacelli, prethodno nuncij u Bavarskoj pa u Njemačkom Carstvu (kako se država zvala 1871-1943). Fašistima je monsignor pa kardinal Pacelli bio dugo simpatičan, sve do 1937-1938, kada se Pio XI otvoreno svrstao uz antifašiste. Pacelli pak nije više bio sklon fašistima, ali se – notorno diplomatski obziran – kao Pio XII javno svrstao protiv njih već 1945 (doduše, nikada ih nije izopćio iz Katoličke crkve, ali jest 1949 i komuniste i sve koji s njima koaliraju).

O Mussolinijevim manevrima protiv Pacellija piše Giovanni Coco u netom objavljenoj knjizi Vatikanski labirint. Coco koristi dokumente u Vatikanskome apostolskom arhivu (donedavna: Tajnom, zapravo: Izdvojenom arhivu) iz vremena sedisvakancije između smrti Pija XI i izbora Pija XII. Dokumenti iz pontifikata Pija XII (1939-1958) će tek za nekoliko tjedana postati dostupni svoj znanstvenoj javnosti.

S jedne strane Galeazzo Ciano, Mussolinijev zet i ministar vanjskih poslova, a s druge Guido Manacorda, germanist koga je poštovao njemački kancelar Adolf Hitler, žestoko su se angažirali u lobiranju uoči konklava, kako ne bi bio izabran Pacelli.

Adolf Hitler (l) and Italian prime minister Duce Benito Mussolini (r) in an open car on a drive through Florence. The leader's state visit from the 3rd to the 9th of May in 1938 was a Facist demonstration of power.
DPA/AFP

Adolf Hitler, nacistički lider i njegov fašistički saveznik Benito Mussolini

 

Što je Mussolini zamjerao Pacelliju? Da je previše sklon „demokratskom mentalitetu“, upravo tim riječima. Fašisti su se bojali da bi Pacelli bio odviše „politički papa“. Mussolini nije doživio vidjeti dokaze da je bio u pravu. Pio XII je bio svoj vlastiti državni tajnik od 1944 do smrti, a dnevne poslove je vodio sv. Giovanni Battista Montini (budući Pavao VI), zamjenik državnog tajnika 1937-1953. U tom razdoblju je Sveta Stolica indirektno ali presudno utjecala na rezultate prvih redovitih demokratskih parlamentarnih izbora u Italiji 1948, te na „smicanje“ Alcidea Degasperija s premijerske funkcije 1953.

Isusovac Peter Gumpel, postulator kauze za beatifikaciju Pija XII, tvrdi također da su fašisti smatrali kako bi Pacelli kao papa „stvarao probleme Mussoliniju u njegovim odnosima s Hitlerom, pa je izbor trebalo omesti“.

Umjesto „političkog pape“ Mussolini je želio „duhovnog papu“, orijentiranoga više prema Nebu nego prema Italiji. Pozivali su se i na apokrifno „Malahijino proročanstvo“ po kojemu bi sljedeći papa bio „Pastor angelicus“ (anđeoski pastir).

Operacija „ometanja“ počela je dan nakon naprasne smrti Pija XI od infarkta. List Regime fascista je naveo kao „papabilne“ kardinale Pacellija, Dalla Costu, Marmaggija i Massimija, i odmah prosudio da je „Pacelli previše umiješan u odabire prethodnog pape da bi se mogao od njih distancirati“. Pokazalo se da se Pacelli, izabran, htio pokazati nimalo distantnim, uzevši ime svog prethodnika, iako se od njega distancirao u socijalnoj politici. Dan kasnije je u Telegafu iz Livorna pod Cianovom sugestijom prognozirano da će Pacelli imati u konklavu u početku vodstvo, ali da neće postići nužnu većinu.

Vodeće fašističke novine dale su se u hvaljenje kardinala Massima Massimija, dekana Apostolskog sudišta Svetog Kotača (Sacra Rota), kao „pravnika istinske poniznosti i svetosti“, koji bi „očistio Vatikan od ambrozijanskih otpadaka“ (Pio XI je bio iz Milana, iz ambrozijanske arhidijeceze, iz nedaleke Brescie pak Montini).

Manacorda je među kardinalima, navodno pripremajući analitički članak za Corriere della Sera, otvoreno lobirao za Massimija, pa je kardinal Alfred-Henri-Marie Baudrillart zapisao privatno kako se po Kuriji govorilo da Massimija podržava Mussolini. Bog zna je li to Massimiju pomoglo ili odmoglo.

U svakom slučaju, Pacelli je izabran za papu, a svi ostali kardinali, „papabilni“ ili ne, pali su u zaborav koji će za osamdesetak godina prekriti sve današnje važne kardinale.