Celibat i hajka na papu Bergoglia

Autor:

13.02.2020.

Pope Francis blesses the crowd from the window of the Apostolic Palace overlooking Saint Peter's Square during the New Year Angelus prayer in the Vatican on January 1, 2020. (Photo by Andreas SOLARO / AFP)
Andreas SOLARO / AFP

Postsinodski apostolski nagovor “Querida Amazonia”, objavljen jučer, Papa je dovršio još u prosincu.

Po uvriježenoj proceduri predao ga je na paralelno recenziranje i Kongregaciji za nauk vjere i teologu Papinskog doma. Zatim je tekst ekshortacije dan na prevođenje, pa je upućen u tisak 2. veljače.

Papa Bergoglio je još znatno ranije rekao kako u potpunosti prihvaća gledište sv. Ivana Pavla II da je celibat dar a ne opterećenje.

Kardinal Robert Sarah je, dakle, morao znati da njegova “obrana celibata” u knjizi, u koju je kao suautora upleo umirovljena papu Benedikta XVI, u pogledu sadržaja kucanje na otvorena vrata, u pogledu naklade unosan biznis, a u pogledu unutarcrkvenih odnosa spretna asistencija šuterima na Papu, koji nije bio bedast da se upusti u polemiku i tako im posluži kao rezonantna kutija.

Hoće li ikada oženjeni moći biti zaređen za katoličkog svećenika? Ama, može i sada, ne samo u grkokatolika (koji su i u Hrvatskoj) i inih istočnokatolika, odnosno anglikanaca vraćenih u Katoličku crkvu. Svaki biskup može, ako ima valjan razlog, i odsad kao i dosad moliti dispensu u pape. Što ostaje iznimka, nije pravilo.

Jasno je da je celibat, kao i sve što se tiče svećeničke odnosno redovničke spolnosti, slastan medijski zalogaj, skandalozan po sebi i kad nema ničega što bi “civilima” bilo protuzakonito. Jednako je jasno da je medijski privlačnije kad netko dere nekog papu (ili princezu, ili inu eksponiranu ličnost), nego ako ga hvali.

Po toj logici je celibat u praktički svim naslovima na portalima u srijedu, iako ga Papa nije ni spomenuo izrijekom, a gotovo ni u jednome naslovu nisu spomenuti nativni stanovnici Amazonije, “Indijanci”, kojima je ugrožen život, i fizički, a i duhovni, ukoliko su kršćani.

Fizički ih odande nastoji iskorijeniti brazilski predsjednik Jair Bolsonaro, kako bi omogućio latifundistima da i dalje krče prašumu i privedu tlo poljodjelstvu. Duhovno ih nema tko utješiti, ako im katolički svećenik prispije u župu tek jednom godišnje.

Ali koga briga za “Indiose”, ili za amazonska “pluća Zemlje”, ako se može usredotočiti na tuđa međunožja? I zaraditi pritom?