Kako COVID-19 može donijeti rodnu pravednost?

Autor:

  • Helena Dalli,
  • Phumzila Mlambo-Ngcuka

09.07.2020.

Zajednički komentar izvršne direktorice tijela Ujedinjenih naroda za rodnu ravnopravnost i osnaživanje žena Phumzile Mlambo-Ngcuka i povjerenice EU-a za pravosuđe, zaštitu potrošača i ravnopravnost spolova Helene Dalli.

Katastrofe oblikuju tijek povijesti. Nakon pandemije španjolske gripe 1918. više je žena počelo ulaziti na tržište rada i preuzimati uloge koje su prethodno bile isključivo muške. Neke od njih primale su jednaku plaću kao njihovi muški prethodnici te su napredovale na rukovodeće položaje. Stoljeće kasnije, u jeku nove pandemije, i dalje se borimo za rodnu ravnopravnost. Kriza koju je uzrokovao koronavirus produbljuje postojeće nejednakosti i neravnotežu moći te više pogađa žene – što uključuje zastrašujuće povećanje slučajeva nasilja u obitelji. Međutim, usmjerimo li se na strukturne rodne nejednakosti, iz ove bismo pandemije mogli izaći bolji nego prije.

Prvi je korak razumijevanje glavnih uzroka trenutačnog stanja – kao što je teško opterećena ekonomija skrbi. Diljem svijeta žene obavljaju u prosjeku tri puta više neplaćene skrbi i kućanskih poslova nego muškarci, uključujući većinu skrbi o djeci. Prema novijem izvješću Međunarodne organizacije rada, 606 milijuna radno sposobnih žena izjavilo je da nisu uspjele dobiti plaćeni posao zbog neplaćenog rada koji obavljaju, u usporedbi s 41 milijunom muškaraca. Mjere za ograničavanje širenja virusa, upute da se ostane kod kuće i zatvaranje škola taj su problem otežali do krajnjih granica. Žene su sada morale preuzeti dodatne obveze skrbi, i to najčešće povrh plaćenog rada kao kritični radnici ili u novim uvjetima rada na daljinu.

Žene su na prvoj liniji i kad je riječ o pružanju zdravstvenih usluga i skrbi te se svakodnevno izlažu riziku od zaraze koronavirusom. Na globalnoj razini žene čine 69 % zdravstvenih djelatnika i 88 % njegovatelja. U skrbi u EU-u često rade migrantice iz siromašnijih zemalja, koje se zapošljavaju u bogatijim zemljama kojima nedostaju radnici u tom sektoru. Odvojene od svojih obitelji i djece, kao medicinske sestre, njegovateljice i kućanice skrbe za druge.

Skrbnički rad, i plaćen i neplaćen, potpora je našim društvima i gospodarstvima, ali i velik teret za žene. Takav se rad mora bolje podupirati i ravnopravnije dijeliti. Moramo činiti više kako bismo osigurali ulaganja u zdravstvo, skrb za djecu i sustave dugotrajne skrbi.

Potrebna su ciljana i povećana ulaganja u skrb za djecu. Kvalitetnije i cjenovno pristupačnije usluge skrbi za djecu omogućit će većem broju žena da pronađu plaćeno zaposlenje, a interes roditelja za te usluge potaknut će se većim subvencijama. EU pomaže europskim zemljama ciljanom i prilagođenom financijskom potporom za te usluge. Unatoč toj potpori, nedostatak adekvatnih usluga skrbi za djecu smanjuje sudjelovanje žena u gospodarstvu te uzrokuje financijske gubitke koji se procjenjuju na 350 milijardi eura godišnje.

Kriza koju je uzrokovao koronavirus istaknula je hitnu potrebu za kontinuiranim ulaganjima u skrb za djecu i druge usluge, uključujući ključne usluge za osobe koje su bile žrtve nasilja te usluge spolnog i reproduktivnog zdravlja. Sve češća izvješća o globalnoj „pandemiji u sjeni”, odnosno o nasilju u obitelji i drugim vrstama nasilja nad ženama, ističu koliko je važno da se nastavimo boriti protiv takvog nasilja i na njega odgovarati, primjerice u okviru EU-ove i UN-ove inicijative Spotlight.

Moramo promijeniti i način donošenja odluka o javnom zdravstvu. Žene pružaju većinu zdravstvenih usluga, a 2019. oko 72 % izvršnih čelnika u području globalnog zdravlja bili su muškarci. Izvješće UN-ova tijela za rodnu ravnopravnost i osnaživanje žena o pregledu ženskih prava jasno ukazuje na taj obrazac strukturne nejednakosti: muškarci čine 75 % parlamentarnih zastupnika, 73 % upravitelja i direktora, 70 % pregovarača o klimatskim pitanjima i gotovo 100 % mirovnih pregovarača. Ako ozbiljno mislimo postići jednakost, to se mora promijeniti. Vratit ćemo se jači nego prije ako žene ravnopravno uključimo u donošenje odluka te ako uvedemo strukturne promjene koje će to omogućiti, uključujući promjene u sustavu skrbi.

Zato je Europska komisija u svoju Strategiju za rodnu ravnopravnost za razdoblje 2020. – 2025. uključila temu ženskog vodstva, kao i kampanju za borbu protiv rodnih stereotipa. Želimo li izgraditi rodno ravnopravnu budućnost, rodnu ravnopravnost moramo utkati u obrazovanje. U tom je kontekstu Međunarodni dan žena i djevojčica u znanosti, koji se obilježava 11. veljače, izvrstan primjer konkretnog djelovanja Ujedinjenih naroda i njegovih članica na suzbijanju rodne segregacije u obrazovanju.

Dok se svijet nastoji što bolje oporaviti od pandemije koronavirusa i povećati otpornost, pozivamo sve zemlje da prestanu odgađati ulaganja u ekonomiju skrbi. To znači da proračunska sredstva trebaju usmjeriti u poboljšanje pristupa uslugama skrbi, povećanje kvalitete tih usluga te osiguravanje dostojanstvenog rada i socijalne zaštite. Takva će ulaganja biti ključna za održiv oporavak koji će donijeti višestruke koristi: žene s obvezama skrbi koje su možda izgubile posao lakše će ga (ponovno) pronaći; sredstva će se usmjeriti u ekonomiju skrbi, čime će se omogućiti stvaranje radnih mjesta u vrijeme kada vlade nastoje smanjiti akutne stope nezaposlenosti; podupirat ćemo zelena radna mjesta kojima se osigurava skrb za ljude bez dodatne štete za okoliš, pri čemu će nam prioriteti biti rodna i klimatska pravednost.

Pretvorimo ovu krizu u priliku za pozitivne promjene i ravnopravniju budućnost.