Katolička crkva upozorava da je nacionalizam globalna prijetnja

Autor:

03.05.2019.

FILE PHOTO: Pope Francis waves to crowds in St. Peter's square during the weekly general audience at the Vatican, April 3, 2019. REUTERS/Yara Nardi/File Photo
Yara Nardi / REUTERS

Papa Franjo i dalje čisti dubioze Vatikanske banke

Nacionalizam je prijetnja na globalnoj razini - suglasna je misleća elita Katoličke crkve, okupljena u Papinskoj akademiji društvenih znanosti ova tri prva svibanjska dana na plenarnom zasjedanju o temi “Nacija, država; nacionalna država”.

Jučer ih je u Klementinskoj dvorani Apostolske palače primio i papa Bergoglio, naglasivši da “Crkva sa zabrinutošću promatra ponovno izbijanje, pomalo svugdje po svijetu, struja agresivnih protiv stranaca, osobito imigranata, kao i rastućeg nacionalizma koji zanemaruje opće dobro”.

Nisu to homines novi, koje je odabrao papa Frane, jer je velika većina njih u taj gremij sabrana za pape Benedikta XVI Ratzingera, te se i u svome sadašnjem sudu pozivaju na Caritas in Veritate, socijalnu encikliku koju je taj papa objavio prije deset godina. A u njoj su ista ključna gledišta koja je, uz Ratzingerovu teološku pomoć, objavljivao u svojim enciklikama i sv. Ivan Pavao II Wojtyła, koji je u tom duhu govorio i u Zagrebu na Hipodromu. Stanovište magisterija Katoličke crkve u tom je pogledu isto već više od sto godina, od Benedikta XV della Chiese čije je ime Ratzinger uzeo.

Ima u svemu tome ipak nešto novo: potreba, na više punktova u Katoličkoj crkvi, da se taj dio tradicionalnog nauka opet baci u prvi plan, u fazi kada se nacionalistička ideologija, koja se služi suverenističkom strategijom i populističkom taktikom (pogodnom za raznovrsne strategije) nameće nanovo kao glavna prijetnja moralnom utjecaju Katoličke crkve u krajevima gdje su njezini vjernici u većini.

U aktualnoj fazi svog razvitka, čovječanstvo raspolaže svim mogućim tehničkim sredstvima da se organizira miroljubivo i suradnički”, konstatiraju papinski akademici. Oni analiziraju da je “mentalitet i dalje prožet stereotipima isključivanja ‘inoga’. Svjedočimo, zapravo, zabrinjavajućoj tendenciji nacija i nacionalnih država da se zatvaraju, insistirajući na svojim navodnim interesima”.

U svojoj analizi papinski akademici primjećuju da “globalizacija i migracije nadahnjuju strah da bi nacije mogle izgubiti svoj kulturalni identitet i svoju političku neovisnost”, ali upozoravaju, naprotiv, da se s ključnim svjetskim “izazovima kao što su ekologija i, osobito, klimatske promjene, trgovina osobama, energija, obrana, utvrđivanje pravila globalizirane ekonomije, ne mogu sučeliti isključivo suverene nacionalne države međusobno suprotstavljene”.

Nacionalizam je, uostalom, sa stanovišta Katoličke crkve bogohulan utoliko što izdiže naciju na onaj pijedestal koji bi, po Prvoj zapovijedi, smio pripadati samo Bogu - konstatirao je lapidarno, na svoj otvoren način, još sv. Karol Wojtyła. Sva su šestorica posljednjih papa, od kojih trojica svetaca, izražavali entuzijazam za projekt evropske pomirbe, suradnje i solidarnosti (solidarnost je istaknuta u prijelomnoj enciklici Pacem in Terris sv. Ivana XXIII, ona je bila ključan pojam socijalnog nauka neokantovca sv. Wojtyłe).

Družba Isusova - iz koje je niknuo sadašnji papa, prvi jezuit na Petrovoj katedri, ali s genuino franjevačkim imenom - već dulje vrijeme princip solidarnosti spreže s načelom supsidijarnosti, jer iz vlastitoga crkvenog iskustva i te kako zna da centralizam zasljepljuje, otežavajući da se od šume vidi drveće, te da se s visine sjajno osvijetljena trona uoči periferija u mraku. Isusovački mjesečnik Civiltà cattolica piše, uoči akademskog skupa: “U epohi nacionalističkog populizma crkvena obrana globalnog governancea jamačno će izazvati sumnje. Ali njezin je cilj razvitak, ravnopravan i inkluzivan.” I citira baš encikliku Pacem in Terris, napisanu poslije drugoga svjetskog rata, nakon nesaglediva užasa holokausta, i u trenutku kada je gomilanje nuklearnih arsenala nudilo perspektivu “overkilla”: šanse da se u jednome jedinom trenutku oslobodi razorna energija kadra ne jednom nego nekoliko puta uništiti sav život na Zemlji (ne samo ljudski, nego zaista sav). Ta mogućnost još postoji, a USA se povlače iz sporazuma o ograničenju nuklearnog naoružanja optužujući Rusiju da ga je ona prva prekršila.

Supsidijarnost se pak ne zaustavlja na razini nacije, države, etničke ili ine skupine. Za razliku od Tore, koja barata pojmom Izabranog naroda, Isusovo evanđelje - pa i kroz faktičku imigraciju Petra i Pavla u Rim - usmjereno je spram svakog pojedinca, svake osobe, bez obzira na njezinu etničku, državljansku ili inu pripadnost. “Crkva ne zaboravlja nikada”, piše sa stanovitim optimističkim pretjerivanjem Civiltà cattolica, “da sve osobe pripadaju jedinoj ljudskoj obitelji koju je htio Bog, te da sve, bilo kojoj naciji pripadale, imaju obavezu univerzalne solidarnosti.” Stoga, “Crkva mora braniti dostojanstvo ljudske osobe i cjelinu stvorenoga u klimi šovinizma, ksenofobije i prijezira spram inoga.”