Ključnih 365 dana Bergogliova pontifikata: Papa Franjo nastavit će reformu Rimske kurije unatoč tomu što ga napadaju kao heretika

Autor:

31.12.2019.

Pope Francis delivers the
Vatican Media/Handout / via REUTERS

Papa Franjo na službi 'Urbi et Orbi' održanoj za Božić

Formalni dovršetak reforme Rimske kurije i daljnje čišćenje ozbiljnih i povremeno skandaloznih financijskih tokova bit će, koliko je sada vidljivo, glavni događaji unutar vatikanskih zidina u 2020 godini.

Sadašnji poglavar Katoličke crkve papa Frane, Jorge Mario Bergoglio, na oba ta područja susreće se sa silnim otporima. Istina je da ga grupa visokih crkvenih dužnosnika napada čak kao heretika, ali sam čvrsto uvjeren da suština tih napada (koji imaju nerazmjerno velik odjek u novinstvu, osobito anglosaksonskome) nije u očuvanju kristalne britkosti katoličkoga vjerskog nauka, nego u odnosima moći koji se prelamaju kroz Kuriju, te u tokovima novca, koji je i baza i izraz moći.

Koliko će 83-godišnji Papa moći i htjeti izdržati? Iako je višekratno natuknuo da njegov pontifikat neće biti dug, nema nikakve naznake njegova odricanja od Petrove Stolice. Prije bi se reklo da je postao još odlučniji i beskompromisniji. Nije ipak postao zdraviji. Njegov redoviti zaziv: “Molite za mene!” mogao bi se protumačiti i u tom ključu. Eventualna nemoć ili smrt vjerojatno bi prekinula ili barem zaledila sadašnje reformske tokove. Iako će u sljedećem konklavu, kad bio da bio, biti većina kardinala koje je imenovao sadašnji papa, nije rečeno da će izabrati nekoga sličnoga njemu: u posljednjih dvjestotinjak godina konklavski kriterij, koliko god povjeren Duhu svetomu, njihao se poput klatna između Lava XIII, Pija XI, sv. Ivana XXIII, ili Frane, s jedne strane, a sv. Pija X, Pija XII, odnosno sv. Ivana Pavla II s druge - s time što nijedan od njih nije stavljao “sva jaja u jednu košaru”. Ali, kad bi bilo do oklade, ne bih se kladio u konklav 2020.

Reforma Rimske kurije - kako smo višekratno spomenuli - bila je važan, prvenstven organizacijski zadatak koji su pred izabrane pape stavili konklavi 2005 i 2013. Benedikt XVI je na tom zadatku pokleknuo, Frane ga (još) nije obavio do kraja. U božićnoj čestitci Kuriji u prosincu 2014 Papa ju je prilično grubo optužio za “duhovni Alzheimer”. Rekao je tada: “Kurija koja nije samokritična, koja se ne osuvremenjuje, koja ne traži načina kako da samu sebe poboljša - bolesno je tijelo. (…) To je bolest bogate lude koja misli da će živjeti vječno.”

Vjeran novome sinodalnom stilu, koji iziskuje dogovorno usklađivanje stavova (ali zadržava tehniku da “Papa sluša sve, a onda sam odlučuje”), Frane je još u travnju u biskupske konferencije uputio “nacrt novog ustava” Katoličke crkve. Optimistično je najavljeno da će ta apostolska konstitucija Praedicate Evangelium (Propovijedajte Evanđelje) biti potpisana o blagdanu sv. Petra i Pavla i objavljena u srpnju. Evo je prosinac, nje još nema, a kad će - ne zna se.

Iz biskupskih konferencija prispjelo je oko 150 primjedaba. Zašto je Papa uopće anketirao biskupske konferencije? Naravno, želeći da Kurija služi i njima, a ne samo papi, da bude servis univerzalne Crkve, da im ne bude ostavljen samo jedan ulaz: Kongregacija za biskupe zemljama s katoličkom većinom, a Propaganda fide (recte: Kongregacija za evangelizaciju naroda) onima ostalima.

Ostatak ad hoc Kardinalskog vijeća, zvan sada C6 (kardinali Oscar Rodríguez Maradiaga kao koordinator, Giuseppe Bertello, Oswald Gracias, Reinhard Marx i Sean Paztrick O’Malley, te Pietro Parolin po dužnosti kao državni tajnik), pročešljava i pročešljava tekst, svaka tri mjeseca konferira s Papom, nije više siguran ni naslov konstitucije koja će biti na snazi 25 pokusnih godina.

Papa Bergoglio će naći načina da Kuriju reorganizira, navodno najradikalnije od Siksta V i njegove apostolske konstitucije Immensa aeterni Dei prije 430 godina. Hoće li organizacija biti dovoljan motiv da Kurija zaista bude tijelo koje pomaže Papi a ne konzorcij koji vlada Crkvom mimo pape, a po potrebi i protiv njega? Odnosno, je li dovoljna reorganizacija da se promijeni duh? Hoće li evangelizacija zaista, napokon, biti važnija od doktrine? To ćemo tek vidjeti, počev od 2020.

Već smo vidjeli neke promjene na djelu. Nova tijela nisu više kongregacije, u neku ruku elitne (njih je Siksto V 1589 sastavio od samih kardinala, a nužno ih vodi neki kardinal i pošto je sv. Pavao VI 1967, apostolskom konstitucijom Regimini Ecclesiae Universae, u njih uvrstio biskupe), nego naprosto dikasteriji. Dikasterijem može predsjedati i katolik laik (dakle bez ijednoga svetog reda): prefekt Dikasterija za komunikacije je novinar Paolo Ruffini. Nije kardinal, nije ni biskup, o. Juan Antonio Guerrero Alves (60), isusovac iz Méride u Španjolskoj, od studenoga novi prefekt Tajništva za ekonomiju. Došao je gotovo na prstima, “tiha voda” za razliku od svog prethodnika, arogantnog kardinala Georgea Pella, koji se posvadio i s kardinalom državnim tajnikom Parolinom, i s Upravom imutka Apostolske Stolice i s IOR-om, i koji sad čami u zatvoru u Australiji, osuđen kao pedofil.

I nakon Pellova odlaska u Australiju Papa se ponovo opekao na financijama. Afera Grolux, uključujući promašeno investiranje iz Petrova novčića u skupu zgradu u Londonu, pokazala je još jednom kako endemska korupcija iz Italije lako prodire kroz Vatikanske zidine. I u avionu koji ga je vraćao iz Tajlanda i Japana Papa je otvoreno rekao da je posrijedi korupcija. Vatikanska državna pravda melje polako (ipak brže od talijanske ili hrvatske), krivce još štiti presumpcija nevinosti, a ceh je zasad platio samo proslavljeni šef vatikanske sigurnosti Domenico Giani, smijenjen po zapovjednoj odgovornosti, jer je netko bio dovoljno “spretan” da fotografije petoro osumnjičenih istakne, poput tjeralice, na ulazima u Državu Vatikanskoga Grada.

Pater Guerrero ima dvostruki zadatak: raščistiti otkrivene afere i spriječiti da se ponavljaju, a to znači na pametan način objediniti financijsku politiku Svete Stolice i Države Vatikanskoga Grada, pazeći da svi vuci (dikasteriji i kardinali koji njima vladaju gotovo kao da su feudalna lena) budu siti, a sve ovce (u što ne ubrajamo samo novce) budu na broju. Papa od njega zahtijeva jednostavnu kvadraturu kruga: da novac ne leži besplodan u sefovima nego da se investira, oplodi, na siguran način, a da istodobno bude na raspolaganju za pomoć potrebitima i evangelizaciju po svijetu. Zvuči jednostavno, ali zahtijeva barem spretnost Danijelovu u lavljoj jami, ali ne samo jednu noć.

U tom pogledu - organizacijskome i financijskome - 2020 bi mogla biti i presudna po ocjenu Franina pontifikata.