Naša budućnost utjelovljena u djeci, u krajnjoj je neizvjesnosti

Autor:

05.12.2019.

Pope Francis kisses a kid as he arrives for the weekly general audience in Saint Peter's Square at the Vatican, December 4, 2019. REUTERS/Remo Casilli
Remo Casilli / REUTERS

Od naših dvjestotinjak država na svijetu djeca su ugrožena barem u 64. U tim ugroženim svako četvrto dijete živi pod Damoklovim mačem rata, odnosno prirodnih katastrofa

Budućnost i neizvjesnost dvije su ključne riječi ovog razdoblja XXI stoljeća.

Pretpostavljam da su one i u potki odluke pape Frane da se jučer porukom obrati Konferenciji o klimi, koja je - pak zbog neizvjesnog stanja u Čileu - odande na brzinu premještena u Madrid. A i da su u potki činjenice da se Papa nije obratio londonskom sastanku na vrhu kojim se slavi 70-godišnjica Organizacije Sjevernoatlantskog sporazuma (NATO).

Papa je u Madrid uputio poruku nade. To mu je, napokon, i posao. Ako nadu neće protežirati prvi među svećenicima čiji se poziv zasniva na vjeri, tà tko će onda?

Ipak, ni oni koji ne vjeruju nisu lišeni još nečega: nesporne odgovornosti za one koji će nas nadživjeti, za potomstvo.

Činjenica je da nismo ovu jedinu Zemlju naslijedili od predaka kao vlasništvo, čak i kad bi ljudi mogli biti vlasnici sve Zemlje i svega na njoj (kad bi bili, mogao bih poslati k vragu suvlasnike komaraca i iskati odštetu), nego smo je uzajmili od svojih potomaka.

Na mome naraštaju ostaje mučan biljeg da smo prva generacija koja Zemlju ostavlja u gorem stanju negoli ju je zatekla u trenu prvog plača. Iako nas je sada mnogo više (kad sam začet, i kad je tih istih dana potpisan Sjevernoatlantski sporazum, nije na Zemlji još bilo ni 2,5 milijarde živih, sada ih je više nego trostruko), nemam dojam da je ta kvantiteta prešla u kvalitetu, kako se idealistički činilo Engelsu. Ne bih rekao da je danas čovječanstvo pametnije, kamoli trostruko.

Tri godine ranije je Opća skupština Ujedinjenih naroda utemeljila Unicef (Dječji fond Ujedinjenih naroda). On je najavio da će dogodine provesti dosad najširu kampanju prikupljanja sredstava. Trebaju mu 4,2 milijarde dolara za pomoć ugroženoj djeci u svijetu. Naša su budućnost i ta djeca - ne samo naša kojoj u Hrvatskoj opada pismenost dok rastu koeficijenti, ili naša koju su roditelji izveli iz Hrvatske. Onima koji vjeruju, i ona su djeca braća, jer im je zajednički Ćaća, pa mu mole Očenaš (i u njemu kobnu kletvu da nam otpusti dugova onoliko koliko i mi otpustimo dužnicima našima - dovoljno da zazebe u srcu svakog sebičnjaka, ako mu nije okorjelo).

Od naših dvjestotinjak država na svijetu djeca su ugrožena barem u 64 (sjećate li se djece u Hrvatskoj, ugrožene, ranjene za sav život, ili čak pobijene, u dva ratna navrata u prošlom stoljeću?)

U tim ugroženim svako četvrto dijete živi pod Damoklovim mačem rata, odnosno prirodnih katastrofa (poglavito hidrogeoloških).

U kritičnome su stanju djeca u izbjegličkim taborima u Egiptu, Iraku, Jordaniji, Libanonu i Turskoj. Da, čak i Al-Sisijev odnosno Erdoğanov režim čine za izbjeglice više nego mi, da ni ne spominjem deklarirane branitelje kršćanstva poput Orbána ili Kaczyńskoga.

Teška pothranjenost odnosno glad skolila je 5,1 milijun djece. Protiv ospica treba cijepiti njih 8,5 milijuna, koji nemaju vremena ni snage mudrovati o štetnosti cjepiva. Do pitke vode ne dolazi 28,4 milijuna stanovnika, obilatih sedam Hrvatskih, ondje gdje je i lokva blago. Čak 4,5 milijuna djece potrebito je psihosocijalne pomoći. A ne bi bila zgorega ni za dodatnih 1,4 milijuna djece i žena izvrgnutih rodnom nasilju. Bez Unicefova novca 10,2 milijuna djece ostat će bez osnovnog obrazovanja.

Taj aspekt naše budućnosti, utjelovljen u djeci, u krajnjoj je neizvjesnosti.

Jednu im izvjesnost možemo jamčiti: ako za 10-15 godina netko od njih, preživjelih, bane na hrvatsku granicu, bit će tretiran kao smeće. Bačen u krajiško blato i snijeg, pa neka bira jogurte.

Henrietta Fore, Unicefova glavna ravnateljica, nabrojala je prekjučer kao glavne uzroke tog stanja - zapravo: humanitarne katastrofe - u prvom redu ratove i sukobe. Na njihovo trajanje i umnažanje, na glad i na bujanje zaraznih boleština, snažno utječu ekstremne meteorološke prilike uvjetovane klimatskim promjenama, kaže ona.

Razvitak Zapada, njegovo bogaćenje, ima kao jednu od posljedica i rapidno širenje sušnog pojasa u Africi. Neki ne bi emigrirali put Evrope da ih bezobzirna pohlepa Evropljana ne tjera iz sve oskudnije domaje.

Upravo objavljen Indeks globalnoga klimatskog rizika pokazuje da se mijenja cilj klimatskog biča. U prethodnih 20 godina najviše su stradali Portoriko, Mjanmar i Haiti - ali lani su se na popis najteže pogođenih upisale i bogate zemlje. Na prvo je mjesto skočio Japan (2017 trideset i šesti), za njim su Filipini, a na treće se mjesto (sa četrdesetoga) plasirala Njemačka, apsolutno prva po smrtnosti klimatskih žrtava: 1,5 na 100.000 stanovnika. Indija je platila najviši apsolutni ceh: 37,8 bilijuna dolara, a Japan 35,8 bilijuna.

Prekjučer u Pakistanu, sutra u vašem stanu - glasila bi parola kad bi katastrofa trebala PR.

Eto, zato Papa piše u Madrid, zato tvrdi - jer ima vjere - da još nije kasno. Novinar je, pak, obavezan na skepsu.