Neobično oštra i emotivna homilija: "Svako nasilje nad ženom je oskvrnuće Boga"

Autor:

02.01.2020.

Pope Francis blesses the crowd from the window of the Apostolic Palace overlooking Saint Peter's Square during the New Year Angelus prayer in the Vatican on January 1, 2020. (Photo by Andreas SOLARO / AFP)
Andreas SOLARO / AFP

Papa Franjo

Svako nasilje nad ženom je oskvrnuće Boga, rekao je poglavar Katoličke crkve papa Frane jučer u homiliji na misi u Vatikanskoj bazilici sv. Petra apostola, na katoličku svetkovinu sv. Marije Bogorodice i na Svjetski dan mira koji je u Katoličkoj crkvi inaugurirao sv. Pavao VI papa.

Iako su “žene izvor života”, iako na nebesima bog Isus živi vječno “u tijelu koje je uzeo u majčinoj utrobi”, ipak žene ne poštuju, nego ih “neprestano vrijeđaju, tuku, siluju, tjeraju na prostituciju i na ubijanje života koji nose u utrobi”.

U oštroj i emotivnoj homiliji Papa je, naravno, krenuo od Marije iz Nazaretha kao Bogorodice. Upravo zato, poučava Papa, od “nje, žene, došao je spas i zato nema spasenja bez žene. Tu nam se Bog pridružio i, ako se želimo združiti njim, valja nam ići istim putem: preko Marije, žene i majke. Zato započinjemo godinu u znaku Majke Božje, žene u kojoj je otkano bogočovještvo. Ako želimo utkati čovjekoljubivost u naše dane, moramo krenuti od žene.”

Izvor života

Sv. Ivan Pavao II naglasio je da krštenje daje ravnopravnost žena i muškaraca pred Bogom, jasniju i nadmoćniju razlikama u stupnjevima crkvenog dostojanstva, a papa Frane na svoj način uzdiže ženu još više, naglašavajući da su “žene izvor života”, te da je spasenje ljudskog roda (naime: u kršćanskoj vjerskoj optici) “poteklo od tijela žene”.

Nepoštivanje tijela žene, u kojemu je i Bog začet kao čovjek, grijeh je, dakle, i protiv nje i protiv Boga - suština je Papina razmišljanja koje, u tom pogledu, zapravo nadilazi umjerene formulacije protiv nasilja nad ženama sadržane u Istanbulskoj deklaraciji: ondje su zločin protiv žene i njezina dostojanstva, a u Papinoj optici su zločin protiv Boga. Evo njegovih riječi u kontekstu:

“Svako nasilje nad ženom je oskvrnuće Boga, rođenog od žene. Spasenje za ljudski rod poteklo je od tijela žene: u tome kako postupamo s tijelom žene ogleda se naša razina ljudskosti.” I dalje: “Tijelo žene žrtvuje se na profanim oltarima oglašavanja, zarade, pornografije, iskorištava ga se kao puku stvar”, iako to tijelo “poziva na poštivanje”, jer “to je najplemenitije tijelo na svijetu, ono je začelo i rodilo Ljubav koja nas je spasila!” Posrijedi je naravno Ljubav kao Caritas, u smislu enciklike Benedikta XVI Deus caritas est (Bog je ljubav).

Kontrast

Papa Frane, dakle, preuzima nauk koji se u Katoličkoj crkvi razvija od Lava XIII i osobito od Pija XII (podsjetimo da je Ivan Pavao I u svome kratkom pontifikatu stigao naglasiti da je “Bog i Otac i Majka”), ali ide korak dalje.

Opetovanoj tezi sv. pape Wojtyłe o uzvišenosti i svetosti majčinstva papa Bergoglio, kao mračan kontrast, navodi i ovo: “Danas je i majčinstvo poniženo, jer jedini rast koji nas zanima je ekonomski rast.” U to je pleo i svoju stalno ponavljanu tezu o nužnosti milosrđa spram migranata: “Ima majki koje se upuštaju na pogibeljna putovanja očajnički pokušavajući dati plodu svoje utrobe bolju budućnost, a osobe kojima je trbuh pun, a srce lišeno ljubavi, smatraju ih suvišnim brojevima.”

I sam se ispričao jer je dan ranije jednu vjernicu pljusnuo po ruci

Jučer, nakon kateheze uz redovitu podnevnu Molitvu Anđelova pozdravljenja, papa Frane je našao za shodno da se i sam ispriča jednoj ženi koja ga je dan ranije energično povukla za ruku na Trgu Sv. Petra u Vatikanu, a on je, presenećen, nepristojno izgubio strpljenje i udario je po njenoj ruci da bi izbavio svoju. Ta je njegova reakcija obišla medijski svijet, preplavila društvene mreže i izazvala slap poruga. Naravno, takvi su momenti medijski efektniji od trajnih akcenata njegova pontifikata.

“Mnogo puta gubimo strpljenje, ispričavam se za loš primjer koji sam dao jučer”, rekao je Papa u srijedu. Nije nepoznato da je papa Bergoglio, žovijalan, s jasnim smislom za humor, strpljiv u raspravama i tolerantan, istodobno i čovjek kratka fitilja, prijekih reakcija, koje mu ne služe na čast - ali zbog kojih se zna ispričati. Jedan od tipičnih primjera bio je onomad kad se u avionu obrecnuo na novinara koji ga je pitao o čileanskom biskupu Barosu. Papa je povišenim tonom naveo da su protiv Barosa iznesene klevete. Već dan kasnije se ispričao i odlučio potanje ispitati slučaj. Finale je poznat: shvativši da su ga čileanski biskupi pošli namagarčiti, sazvao ih je u Vatikan i temeljito ih izribao, poslije čega su mu podnijeli ostavke. Papini izljevi srdžbe mogu biti spektakularni, ali mnogo opasnija je njegova smirena i odlučna motivirana ljutnja, koja urađa dugotrajnim mjerama.