Papa donio zakon: sve redovnice i svi svećenici su obvezani prijaviti svaki slučaj spolnog zlostavljanja pa čak i ako sa samo čuli o njemu

Autor:

09.05.2019.

Pope Francis walks past people at the end of the weekly audience at the Vatican, May 8, 2019 REUTERS/Remo Casilli
Remo Casilli / REUTERS

Papa Franjo je poduzeo novi važan korak u borbi protiv pedofilije

Svi katolički vjerski službenici, od najmlađe redovnice do prvoga među kardinalima, od četvrtka su jednako obavezani prijaviti svaki slučaj spolnog napastovanja ili nasilja za koji znaju ili o kojemu su dočuli, odnosno svaku sumnju u zataškavanje.

Biskupi su dužni u roku od godine dana uspostaviti sustave za jednostavno i sigurno prijavljivanje tih prijestupa. Primarne istrage moraju biti dovršene u roku od 90 dana.

Eto kako je papa Frane temeljito pooštrio crkvene propise objavivši u četvrtak u podne apostolsko pismo motu proprio (vlastitom inicijativom) "Vos estis lux mundi“ (Vi ste svjetlo svijeta). To je pismo izravna posljedica vatikanskog susreta o zaštiti malodobnih u veljači. Ono ostaje na snazi tri godine eksperimentalno.

Prve i ujedno naslovne riječi "Vi ste svjetlost svijeta“ citat su iz Evanđelja po Mateju (5, 14) u povodu kojih Papa piše: "Naš Gospodin Isus Krist poziva svakog vjernika da bude svijetao primjer kreposti, čestitosti i svetosti.“

Poglavar Katoličke crkve u preambuli dokumenta kaže nadalje da zločini spolne zloporabe vrijeđaju Boga Gospodina, nanose fizičku, psihičku i duhovnu štetu žrtvi i pozljeđuju vjerničku zajednicu. Stoga zahtijeva duboko i neprestano obraćanje srdaca, jer je iskorjenjivanje tog zločina nužan preduvjet za blagovijest Evanđelja i za djelotvornost poslanja Crkve.

Recimo odmah da nikada iskorjenjivanju spolnih zloporaba i zločina nad maloljetnima nije pridavana tolika važnost. Udarci koje je pedofilija klerika nanijela vjerodostojnosti Katoličke crkve bili su podcijenjeni, nije se uvidjelo da će crkvena i opća javnost danas, u doba snažnoga komunikacijskog povezivanja svega svijeta u jedno "globalno selo“ za tu sablazan doznavati hitrije i doživljavati je snažnije nego u prethodnim vjekovima, te da će Crkvu suditi prije po tim zlodjelima nego po njezinim dobrim djelima.

Sve se mijenja od sv. Ivana Pavla II.

Percepcija se stubokom promijenila u pontifikatu sv. Ivana Pavla II. On i njegovi nasljednici – Benedikt XVI pa Frane – mjere su pooštravali, ali ostao je dojam kašnjenja, zatvaranja obora pošto je blago već uteklo. Upravo je Frane, koga kritičari optužuju da ne djeluje dovoljno odlučno, sada donio strog i imperativan propis u 19 članaka.

Odnosi se na sve klerike (đakone, prezbitere i biskupe), članove ustanova posvećenog života (monahe i monahinje, redovnike i redovnice), te na udruge apostolskog života (ostale oblike samostanskog i sličnog udruživanja). Tiče se prijestupâ protiv Šeste zapovijedi ("Ne počini preljuba!“, Izl 20, 14) koji se odnose "na natjeravanje nekoga, silom ili prijetnjom ili zloupotrebom autoriteta, da počini ili podnese spolni čin; na spolni čin s maloljetnom ili ugroženom osobom“; na bilo koju vezu s pedopornografskim materijalom ili na navođenje maloljetne odnosno ugrožene osobe da gleda pornografski sadržaj“. S time je izjednačeno djelovanje ili propuštanje djelovanja radi miješanja u civilne ili kanonske istrage, bilo prekršajne ili kaznene, ili radi izbjegavanja tih istraga, povedenih protiv klerika ili redovničke osobe u vezi s prethodno navedenim deliktima.

Točna definicija "ranjive osobe"

U smislu tog propisa maloljetan je svatko mlađi od 18 godina, ugrožena je (doslovno: "ranjiva“) osoba ograničena bilo kojom fizičkom ili psihičkom bolešću ili ograničenjem slobode, što bi joj, makar i povremeno, ograničilo mogućnost shvaćanja i namjere, odnosno odupiranja povredi, a pedopornografskim se smatra bilo kakvo prikazivanje maloljetne osobe bilo u kakvoj spolnoj aktivnosti, zbiljskoj ili simuliranoj, pa i samih spolnih organa maloljetne osobe u pretežno spolne svrhe (da interpretiramo: jedno je goli mališan koji se kupa u moru, drugo je prikazivanje tog mališana radi "napaljivanja“ napasnika).

Papin motu proprio obavezuje biskupske konferencije, odnosno biskupske sinode istočnokatoličkih crkava, te dijeceze ili eparhije, da zajedno ili pojedinačno u roku od godine dana uspostave lako dostupne sustave kojima bi javnost mogla bez rizika prijavljivati tu vrstu prijestupa, jamčeći sigurnost i tajnost prijavitelju, u skladu s postojećim kanonskim propisima.

Prijave se moraju smjesta dostaviti biskupu nadležnome po mjestu prijestupa i biskupu nadležnome za prijavljenog prijestupnika, a izravno Svetoj Stolici (preko nuncija) ako se odnose na kardinala, patrijarha, biskupa odnosno papinskog izaslanika.

Klerici i pripadnici crkvenih redova i organizacija moraju prijaviti smjesta čim imaju utemeljenu sumnju, a prijaviti smije i svaka ina osoba. Nitko ne smije prijavitelju nametnuti obavezu šutnje (to je važno radi sprečavanja zataškavanja).

Žrtvama se jamči prihvaćanje i slušanje, pa i kroz posebne usluge, zatim duhovna te liječnička, terapijska i psihološka pomoć, ovisno o slučaju. Dakle, materijalna pomoć se ne spominje.

Nadležnost za postupak ostaje pri Kongregaciji za nauk vjere, te pri kongregaciji nadležnoj za prekršitelja. Prvotnu istragu provodi nadležni metropolit, osim ako mu nadležna kongregacija ne odredi zamjenu. Ta prethodna istraga mora biti dovršena u roku od 90 dana. Članak 12 minuciozno navodi koji su sve elementi te istrage, a članak 13 koje kvalificirane osobe mogu odnosno moraju biti pritom angažirane.

Osoba pod istragom se smatra nevinom do okončanja postupka, ali metropolit koji vodi istragu može nadležnom dikasteriju predložiti mjeru opreza (u prijevodu: pritvaranje).

Inačica na drugom jeziku / Alternate language version