Papa Franjo nije odbrio da se oženjeni muškarci zaređuju

Autor:

12.02.2020.

Pope Francis goes to meet with attendees during the weekly general audience on February 12, 2020 at Paul-VI hall in the Vatican. (Photo by Filippo MONTEFORTE / AFP)
Filippo MONTEFORTE / AFP

Papa Franjo je izabrao kompromisni put

Iako se očekivalo da nakon biskupske sinode o Amazoniji podrži zaređivanje oženjenih na prostorima gdje nema dovoljno svećenik, papa Franjo tako nešto nije obznanio u dokumentu objavljenom u srijedu.

Umjesto toga, papa Franjo, Latinoamerikanac, pozvao je biskupe s tog kontinenta da se mole za što više ljudi sa svećeničkom pozivom te potaknuo misionare da se zapute prema Amazoniji. I da se tako smanji kronični nedostatak svećenika u tom dijelu svijeta.

Očito je da je Papa odlučio ostati vjeran tradicionalnom stavu Crkve. I ne otvarati još jedno polje za sukob s desnom crkvenom strujom.

Ako nema dovoljno svećenika – a jamačno ih nema ako u amazonske katoličke župe svećenik navrati jednom godišnje, rjeđe nego odgovoran hrvatski biskup u svaku od svojih župa – onda treba biti mnogo više stalnih đakona, treba angažirati i redovnice, napokon i laike, koji mogu pridonijeti razvitku katoličkih zajednica, uz odgovarajuću podršku. Mogli bi i latinskoamerički biskupi potaknuti svoje svećenike da u većem broju izaberu Amazoniju kao područje rada. I napokon, no ne i kao zadnje, trebaju sjemeništa za mjesno nativno stanovništvo (ono koje još zovemo „Indijancima“).

I da, treba otvoriti još prostora za žene u Crkvi, ali ne misliti pritom samo kroz „strukturalne funkcije“. Za njihov angažman ne treba im sveti red, koji bi i njih klerikalizirao – kazuistički poentira papa isusovac.

Eto, to su pouke koje je iz lanjske sinodske rasprave o Amazoniji stekao poglavar Katoličke crkve papa Frane, izloživši ih u postsinodskome apostolskom nagovoru „Querida Amazonia“ (Voljena Amazonija). Naglasio je da to nije ni dopuna ni izmjena zaključaka sinodskih otaca, nego njegovo osobno razmišljanje – puštajući tako da klice lanjske rasprave kliju ili usahnu u Katoličkoj crkvi, u daljnjim raspravama, ali izmaknuvši se instrumentalizaciji amazonskih problema koje su se usredotočeno latili konzervativni krugovi, nastojeći s jedne strane oslabiti poziciju sadašnjeg pape, gurnuti ga u defenzivu, a s druge prirediti ozračje da sljedeći papa bude konzervativniji, „sjeverocentričan“, radije pompozan nego aktivan.

U dugoj i artikuliranoj ekshortaciji, koju treba svu pročitati, papa Frane još jednom naglašava svoj socijalni stav:

  • Crkva treba da je na strani potlačenih.
  • Urođenici ne smiju biti tlačeni, jer su osobe i Božja djeca, makar ne bili kršćani, kako pape ustrajno opetuju, od Pavla III do sv. Ivana Pavla II – podsjeća papa Argentinac.
  • Sva se Crkva mora postarati za Amazoniju, kojoj ne treba ni zatvorenost urođenika, nego interkulturalan odnos.

Papin je „ekološki san“ objedinjavanje skrbi za okoliš i skrbi za osobe. Valja poslušati vapaj iz Amazonije da je nužan podnošljiv razvitak. „Crkveni san“ mu je pak sazdati Crkvu s amazonskim licem, te inkulturirati Evanđelje u Amazoniju, koju je Papa zajedno s njezinim žiteljima u molitvi povjerio Mariji Bogorodici.

Postsinodski apostolski nagovor „Querida Amazonia“ Papa je dovršio još u prosincu. Po uvriježenoj proceduri predao ga je na paralelno recenziranje i Kongregaciji za nauk vjere i teologu Papinskog doma. Zatim je tekst ekshortacije dan na prevođenje, pa je upućen u tisak 2 veljače.

Papa Bergoglio je još znatno ranije rekao kako u potpunosti prihvaća gledište sv. Ivana Pavla II da je celibat dar a ne opterećenje.

Kardinal Robert Sarah je, dakle, morao znati da njegova „obrana celibata“ u knjizi, u koju je kao suautora upleo umirovljena papu Benedikta XVI, u pogledu sadržaja kucanje na otvorena vrata, u pogledu naklade unosan biznis, a u pogledu unutarcrkvenih odnosa spretna asistencija šuterima na Papu, koji nije bio bedast da se upusti u polemiku i tako im posluži kao rezonantna kutija.

Hoće li ikada oženjeni moći biti zaređen za katoličkog svećenika? Ama, može i sada, ne samo u grkokatolika (koji su i u Hrvatskoj) i inih istočnokatolika, odnosno anglikanaca vraćenih u Katoličku crkvu. Svaki biskup može, ako ima valjan razlog, i odsad kao i dosad moliti dispensu u pape. Što ostaje iznimka, nije pravilo.

Jasno je da je celibat, kao i sve što se tiče svećeničke odnosno redovničke spolnosti, slastan medijski zalogaj, skandalozan po sebi i kad nema ničega što bi „civilima“ bilo protuzakonito. Jednako je jasno da je medijski privlačnije kad netko dere nekog papu (ili princezu, ili inu eksponiranu ličnost), nego ako ga hvali.

Po toj logici je celibat u praktički svim naslovima na portalima u srijedu, iako ga Papa nije ni spomenuo izrijekom, a gotovo ni u jednome naslovu nisu spomenuti nativni stanovnici Amazonije, „Indijanci“, kojima je ugrožen život, i fizički, a i duhovni, ukoliko su kršćani.

Fizički ih odande nastoji iskorijeniti brazilski predsjednik Jair Bolsonaro, kako bi omogućio latifundistima da i dalje krče prašumu i privedu tlo poljodjelstvu. Duhovno ih nema tko utješiti, ako im katolički svećenik prispije u župu tek jednom godišnje.

Ali koga briga za „Indiose“, ili za amazonska „pluća Zemlje“, ako se može usredotočiti na tuđa međunožja? I zaraditi pritom?