Po Benediktu XVI pedofilija u Katoličkoj crkvi razbuktala se poslije Drugoga vatikanskog koncila i seksualne revolucije 1968.

Autor:

11.04.2019.

FILE PHOTO: Pope Benedict XVI finishes his last general audience in St Peter's Square at the Vatican February 27, 2013. REUTERS/Alessandro Bianchi/File Photo
Alessandro Bianchi / REUTERS

Sadašnja kriza spolnog napastovanja maloljetnika u Katoličkoj crkvi plod je "urušavanja“ običajâ, kolapsa započetoga seksualnom revolucijom šezdesetih i "procesa raspadanja kršćanskog koncepta moralnosti“ koji nije stran posljedicama Drugoga vatikanskog koncila – napisao je umirovljeni papa Benedikt XVI (u utorak navršava 92).

Taj njegov opsežan članak (18 kartica) podijeljen u tri cjeline, nastao u povodu vatikanskog skupa o zaštiti malodobnih u veljači, napisan na njemačkome za Klerusblatt, privukao je pozornost svjetske katoličke javnosti tek pošto je preveden na engleski (objavili su ga National Catholic Reporter te, u izvodima, druga glasila).

Benedikt precizira da ga je napisao pošto je čuo što su ondje rekli kardinal državni tajnik Pietro Parolin i papa Frane.

U prvom dijelu Benedikt tvrdi da je od šezdesetih pedofilija tretirana "kao da je dopuštena“. Prepričava da je došao u Regensburg na Veliki petak 1970 i da je vidio veliki red pred kinematografom, dok su na plakatu bile "dvije osobe gole i zagrljene“. Tvrdi da se u avionima nisu smjeli prikazivati filmovi s erotskim sadržajem "jer je moglo izbiti nasilje u maloj zajednici putnikâ“! Tvrdi da je "onodoban način odijevanja izazivao agresiju“. Kaže: "Dio fizionomije revolucije 1968 bio je da je pedofilija dijagnosticirana kao dopuštena i prikladna.“

Podsjeća na Kölnsku deklaraciju 15 katoličkih teologa, koja, kaže, potiče pobunu protiv crkvenog magisterija i protiv sv. Ivana Pavla II. Istodobno se bilježi drastičan pad svećeničkih poziva i dramatičan broj istupanja iz svećeništva, dok teologija uzmiče pod pritiskom relativizma, pa se i zlo i dobro gledaju kao relativne pojave. U tom kontekstu nastaje enciklika Veritatis splendor, objavljena 1993, i koja kaže kako "postoje akcije koje nikako ne mogu postati dobre“. Poznato je da je on, tada još kao kardinal Joseph Ratzinger, bio glavni teološki savjetnik pape Wojtyłe i da je sudjelovao u pisanju baš moralnih aspekata enciklika sv. Ivana Pavla II, ali svoju ulogu preskače.

Ne spominje, ali je notorno, da je Istina iz početne riječi enciklike zapravo Isus, objavljena Istina, po kojoj sve ine istine jesu – kako vjeruju kršćani. Nasuprot Isusu kao Istini stoji Vrag kao laž, kao netko tko niječe Božje ime i Božju bît i s te osnove zavodi čovjeka.

Veli da je poslije Drugoga vatikanskog koncila (1962-1965) "katolička moralna teologija pretrpjela kolaps koji je Crkvu učinio nebranjenom protiv društvenih promjena.“

Stoga Benedikt XVI polemizira s "tezom koja se u to doba razvija: da [Katolička] crkva nema niti može imati vlastiti moral“. Ta teza stavlja "radikalno u pitanje crkveni autoritet na polju morala“ te Katoličku crkvu "tjera na šutnju upravo ondje gdje je granica između istine i laži“.

To jest, ako smijemo interpretirati, između onoga što Crkva smatra da je dobro, jer je tako rekao Isus (koji je Put, Istina i Život), i onoga što pojedinac usvaja kao dobro, makar bilo i drukčije od onoga što smatra Katolička crkva.

Homoseksualni klubovi

U drugom dijelu kaže da se u nekim sjemeništima tada formiraju "homoseksualni klubovi“. Sveta Stolica je za to dočula ali nije bila potanje informirana (to ide na račun sv. Pavla VI). Pedofilski problem buknuo je, piše tek u drugoj polovici osamdesetih, pa je sv. Ivan Pavao II to s pravom delegirao Kongregaciji za nauk vjere (koju je tada vodio baš Benedikt kao kardinal Joseph Ratzinger). Kasnilo se nepotrebno jer je previše pedofilskih zločina zagušilo Kongregaciju, piše, pa hvali papu Franu što je problem zaoštrio.

U trećem dijelu izlaz nalazi u povratku Bogu, u snaženju značaja euharistije (svedenu gdjegdje na "puku ceremoniju“, smatra). Nema pomoći od Crkve koju tvore samo ljudi, bez pomoći Duha. Tim više što djeluje Vrag, koji laže da su svi ljudi loši, indirektno optužujući Boga koji ih je stvorio. "Snaga zla proizlazi iz našeg odbijanja ljubavi Božje“, prosuđuje umirovljeni papa i stoga poučava: "Naučiti voljeti Boga je put ka otkupljenju ljudi.“

Na svu sreću, piše Benedikt, papa Frane se trudi pokazati svima da Božje svjetlo još nije zašlo. I zaključuje: "Hvala, Sveti Oče!“

Kritike nisu izostale.

Joseph Ratzinger bio je perit na Drugome vatikanskom koncilu i pridonio je otvaranju Katoličke crkve. Njegov fakultetski kolega Hans Küng svjedoči da je profesor Ratzinger, tada još ne biskup, ostao šokiran studentskim pokretom 1968 i da je takoreći preko noći promijenio stavove. To je legitimno. Legitimno je i da umirovljeni papa Ratzinger vidi u 1968 ne prst nego kopito Vraga. Ima ih koji ga vide u cjelokupnom prosvjetiteljstvu i svemu što se od tada dogodilo.

Ipak je pretjerano reći da je pedofilija i ino nasilje spram malodobnih u Katoličkoj crkvi počelo tada. Serijalni pedofil kardinal Hans Groër, koga je baš kardinal Ratzinger procesuirao, zaređen je za svećenika 1944, dakle 24 godine prije 1968 i nije čekao seksualnu revoluciju da bi silovao sjemeništarce. Kardinal koga smatraju šefom homoseksualnog lobija u Vatikanu zaređen je za svećenika 1950, 18 godina prije 1968. Serijalni čileanski pedofilski silovatelj Fernando Karadima, prijatelj prethodnoga, zaređen je za svećenika 1958, deset godina prije 1968.

Čuo sam više Dalmatinaca koje je unutar crkve napastovao svećenik kada su bili mali dječaci. Jedan od njih, rođen 1909, pripovijedao mi je da mu se to dogodilo u rodnom Zadru kad je imao sedam godina. Nikada više nije ušao u crkvu. Nije više ušao u crkvu ni Josip Broz, pošto ga je kao dječaka ošamario kumrovečki župnik. Jedan je postao pukovnik španjolske republikanske vojske, drugi komunistički maršal Jugoslavije, i jedan i drugi su bili šokirani našom 1968, ali politički.

Svaka čast objavljenoj Istini, ali bi i činjeničnu istinu valjalo poštovati.

Papa Franjo je u četvrtak, u nezabilježenoj gesti, kleknuo i poljubio stopala vođama Južnog Sudana koji su prethodno međusobno ratovali te ih pozvao da se ne vraćaju građanskom ratu.

Papa je kazao predsjedniku Salvi Kiiru, njegovom bivšem zamjeniku i vođi pobunjenika Rieku Macharu i trojici potpredsjednika da poštuju primirje koje su potpisali te da se posvete formiranju vlade nacionalnog jedinstva sljedećeg mjeseca.

"Molim vas kao brat da ostanete u miru. Molim vas svojim srcem, krenimo naprijed. Bit će mnogo problema, no oni nas neće nadjačati. Riješite svoje probleme", kazao je papa Franjo.

Čelnici su bili šokirani gestom 82-godišnjeg Pape, koji je uz pomoć pomoćnika, kleknuo i poljubio cipele dvojici sukobljenih vođa i nekolicini drugih ljudi u prostoriji.

Papine riječi izgovorene su u kontekstu napetosti zbog državnog udara u susjednom Sudanu u četvrtak, koji bi mogao potkopati nestabilni mirovni sporazum koji je okončao petogodišnji građanski rat u Južnom Sudanu.

Vatikan je okupio južnosudanske vođe na cjelodnevnoj molitvi i propovijedima u Papinoj rezidenciji, u pokušaju smanjivanja podjela između suprotstavljenih strana, mjesec dana uoči formiranja vlade nacionalnog jedinstva u ratom oštećenoj državi. Hina