Po najnovijem istraživanju, Hrvatska je najreligioznija katolička država u Europi

Autor:

  • Jasmina Tomašević

22.12.2018.

Split, 240313.
Danas katolici slave Cvjetnicu tj. nedjelju Muke Gospodnje, dan kada se Crkva spominje Isusovog trijumfalnog ulaska u Jeruzalem. U spomen na to, na Cvjetnicu se prije jedne mise obavlja procesija s blagoslovljenim palminim i maslinovim grancicama.
Na fotografiji: detalj sa blagoslova ispred katedrale Sv Duje.
Foto: Josko Ponos/ CROPIX
Josko Ponos / CROPIX

Ilustracija: detalj sa slavlja Cvjetnice ispred katedrale Sv. Duje u Splitu

Prema istraživanju američkog Pew Research centra, Hrvatska se plasirala na visoko sedmo mjesto najreligioznijih europskih nacija, dok među katoličkim državama Europe držimo prvo mjesto.

Početkom prosinca na službenoj stranici centra objavljeni su rezultati gdje se putem interaktivne karte mogu provjeriti rezultati 34 europske zemlje koje su sudjelovale u istraživanju.

Na ljestvici visine religijskih uvjerenja i praksi Hrvati ispred sebe imaju samo pretežno pravoslavne nacije, jedino se susjedna Bosna i Hercegovina smjestila ispred nas kao zemlja pretežno muslimanske vjeroispovijesti. Među katoličkim državama najviše smo rangirani te iza sebe ostavljamo i europske zemlje bogate katoličke tradicije poput Poljske, Portugala, Italije i Irske.

Susjedna Srbija zauzela je 10. mjesto, dok se Italija smjestila na 13. poziciju, a Mađarska je najniže rangirana susjedna zemlja i zauzima 20. mjesto.

Istraživanje je trajalo tri godine od 2014. do 2017., a centar ga je provodio držeći se četiriju unaprijed definiranih religijskih faktora, a to su prisustvo na misnim slavljima, učestalost molitve, razina vjere u boga te subjektivni doživljaj važnosti religije u životu.

Jedan od autora studije Scott Gardner, objasnio nam je kako su učinili sve potrebne mjere da istraživanje bude provedeno što preciznije, a da rezultati budu relevantni što duže.

Međutim, priznaju da su svejedno naišli na određene prepreke zbog kojih se njihovi podaci ne podudaraju s podacima popisa stanovništva pojedinih zemalja. U tom kontekstu ističu primjer Njemačke u kojoj se vjerska pripadnost često izjednačava s članstvom u Crkvi putem koje se državi plaća porez.

- Naši se brojevi razlikuju od službenih njemačkih brojeva. To ne znači da su naši brojevi pogrešni ili da su vladini brojevi pogrešni. Zapravo, oba su broja ispravna jer mjere različite stvari. Vlada mjeri koliko Nijemaca dobrovoljno daje novac Crkvi, a mi smo izmjerili koliko se Nijemaca poistovjećuje s kršćanskim identitetom – ističe Gardner.

Zanimljiva je i primjedba istraživača s kojima smo razgovarali, a tiče se činjenice da se 44 posto Hrvata smatra visoko religioznima, dok njih 58 posto smatra da je pripadnost katoličanstvu važno da bi se uopće smatralo istinskim Hrvatom. Dakle, osjetan postotak ispitanika katoličanstvo povezuje s nacionalnim identitetom.

Taj fenomen pojasnili su nam profesori sociologije Krunoslav Nikodem s Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Sven Marcelić s Filozofskog fakulteta u Zadru.

Za njih taj podatak nije iznenađujući s obzirom na hrvatski povijesni i kulturni tijek razvoja nacionalnog identiteta koji je dominantno bio vezan uz religiju.

- U Hrvatskoj je katoličanstvo od samih početaka bilo važan čimbenik nacionalnog identiteta, što je pojačano i ulogom religije kao svojevrsnog područja slobode i otpora za vrijeme socijalizma gdje je religija bila izrazito grubo i nasilno potiskivana – napominje Nikodem.

Marcelić smatra kako je 'postotak povezanosti katoličanstva i nacionalnog identiteta u Hrvatskoj visok, ali u usporedbi s drugima i nije osobito visok za bivšu socijalističku zemlju'. No, također ističe kako je tijekom socijalizma taj identitet bio potiskivan što je rezultiralo ispoljavanjem nakon pomicanja socijalističkih barijera.

- Uz Čehe i Slovence mi smo među najliberalnijim zemljama bivše socijalističke Europe. Mi smo zanimljiva mješavina tih tradicijskih i modernih tendencija te smo podosta specifični u tom nesrazmjeru deklarativnog i praktičnog te to također odražava i temeljne podjele u našem društvu – zaključuje Marcelić.

Gardner navodi kako su od posljednjih podataka iz 1991. godine koje posjeduju za područje srednje i istočne Europe, uvidjeli značajan rast religioznog identiteta pravoslavnih kršćana u Rusiji, Bjelorusiji i Ukrajini dok je katolički identitet u blagom padu u Poljskoj i Mađarskoj.

-  Za zapadnu Europu nemamo prethodnih podataka, ali smo vidjeli pad u kršćanskoj identifikaciji kad smo ispitanike upitali o vjerskom identitetu njihove djece. Ti se podaci, međutim, odnose samo na religijski identitet. Nemamo nikakvih aktualnih podataka o vjerskim uvjerenjima ili praksama, kao što su razina vjere u Boga ili odlazak u crkvu – napominje Gardner.

 

Govoreći konkretno o istočnoj Europi priznaju kako kvantitativna istraživanja društvenih znanosti nose poteškoće s kojima su se i oni susreli te nisu uspjeli čitav niz novih eksperimentalnih pitanja primijeniti i na tu regiju Europe.

S obzirom na to njihovo istraživanje ne nudi mogućnost jednakovrijedne usporedbe za cijelu Europu, a tu je manjkavost prepoznao i Krunoslav Nikodem koji ističe kako s njihovim istraživanjem 'moramo biti oprezni'.

Naime prema riječima profesora, Pew Research Center rangira europske zemlje na temelju indeksa religioznosti koji su konstruirali od samo četiri indikatora religioznosti gdje su uglavnom uzeli samo krajnje vrijednosti na pojedinim skalama.

Nikodem također ističe kako 'rezultati svih istraživanja u posljednjih 30-tak godina u Hrvatskoj pokazuju opću stabilnost religioznosti, uz tendenciju smanjivanja crkvene religioznosti i relativnu stabilnost osobne religioznosti'.

Međunarodni istraživački projekt European Values Study, na kojem profesor radi posljednjih 20 godina, pokazuje drukčije religijske tendencije od onog istraživanja koje je proveo američki centar.

U tom smislu je teško jednoznačno govoriti o padu religioznosti u nekim katoličkim zemljama. Primjerice, prema rezultatima tog istraživanja u Poljskoj 61 posto građana pohađa religijske obrede najmanje jednom mjesečno ili češće, a prema rezultatima EVS-a 2008. godine takvih je bilo 52 posto, u Italiji 43 posto, a 2008. godine 33 posto te u Irskoj 37 posto dok ih je 2008. godine bilo 40 posto. Dakle, već na samo jednom indikatoru religioznosti (institucionalna religijska praksa) vidimo da su zaključci o opadanju religioznosti u katoličkim zemljama površni, smatra profesor.

Sličnog je mišljenja i  sociolog Sven Marcelić. On smatra da je za Hrvate specifično da su deklarativno vrlo religiozni, a kada ih se pita za neke konkretne prakse tj. za stav o abortusu ili istospolnim brakovima onda se pokazuju kao puno liberalniji od većine zemalja.

-  Stvar je u tome da religija uvijek ima više komponenti, deklarativno i praktično kod nas je donekle nesrazmjerno. Hrvatska ima jako puno deklariranih katolika, ali gledajući religijske prakse i stavove čini se da smo dosta liberalniji nego druge zemlje istočne Europe – ističe Marcelić.

Iako smo po rezultatima Pew Research centra najreligioznija katolička nacija u Europi, Marcelić smatra da 'između Hrvatske i Poljske nema osobite razlike u ovome istraživanju, ali ako pogledamo Poljsku u kontekstu stavova koji se u tom smislu često uzimaju u obzir, a to su abortus i istospolni brakovi, onda vidimo da smo znatno liberalniji od Poljske, dakle ondje postoji puno veće slaganje između onog deklarativnog i praktičnog'.

Također se može primijetiti kako na toj ljestvici visoku religioznost pokazuju gospodarski slabije razvijene države ili one u tranziciji, u kojima se nerijetko bilježe slučajevi kršenja ljudskih prava i diskriminacija manjina, a nekoliko njih pokazuje i nesekularne tendencije.

Osvrnuvši se na tu statistiku, profesor Nikodem ne smatra da postoji izravna veza između religije i tih problema. No, neizravnu poveznicu vidi 'posebice zbog jačanja veze između religioznosti i desne političke orijentacije, te zbog procesa političke, a dijelom i religijske, polarizacije i općeg porasta autoritarnosti, što smanjuje mogućnost za život u različitosti i s različitim ljudima'.

Isto tako smatra kako su ti problemi odgovor na 'globalni kapitalistički sustav' jer i neke izrazito sekularne zemlje bilježe sve veću pojavnost diskriminacije i kršenja ljudskih prava.

S druge strane imamo primjer Irske koja se nakon gospodarskog uspona prometnula u zemlju s velikim padom religioznosti.

Marcelić smatra da se radi o 'klasičnom sociološkom mehanizmu'.

- Irska je nešto posve drugo. To je država koja je bila izrazito konzervativna, a zatim je postala bogatom. Rast standarda dovodi do individualnog ostvarenja i rješavanja egzistencijalnih problema, a dogodio se i klasični pomak prema postmaterijalnim vrijednostima koje naglašavaju samoostvarenje, odmak od tradicije, individualne slobode i prihvaćanje drugosti te su postali otvoreni prema modernom i pomaknuli se iz tradicionalnog okvira, kao što možemo vidjeti iz rezultata nedavnih referenduma – zaključuje Marcelić.