Robotima ništa nije sveto, pa ni religija

Autor:

14.09.2019.

Kodaiji Temple / Kodaiji Temple

Mindar pred svojom publikom, vjernicima

Njegovo je ime Mindar, on boravi u 400 godina starom budističkom hramu u japanskom gradu Kyotu. Propovijeda, obilazi vjernike. Ali, Mindar je robot. Poznao je da Japan ima ozbiljnih demografskih problema i sjajnu industriju izrade robota pa su se oni tako probili i u hramove. A kako su Japanci navikli na robote Mindar im ne smeta.

Zašto je to važno?

Roboti su među nama. Sredinom lipnja - objavili su to prije četiri dana - Amerikanci su ispalili projektil Javelin. Preciznije, ispalio ga je estonski robot iz kompanije Milrem koja surađuje s američkom vojnom industrijom. Dakle, ne samo da su među nama nego su sposobni voditi rat (pisali smo već ovdje kako još uvijek nije postignut međunarodni dogovor o korištenju robota ubojica). I davati duhovnu utjehu onima koji ju trebaju.

Što je šira slika?

Postavlja se niz etičkih i teoloških pitanja: hoće li stvarno roboti preuzeti ratovanje pa će Terminator postati stvarnost? Što ćemo napraviti kad umjetna inteligencija toliko uznapreduje da će se Mindar ili neki drugi robosvećenik (prof. dr. Inoslav Bešker me uputio da bi još bolje zvučalo "robopop" s čime se više nego slažem) upitati: vjerujem li ja u Boga? Ili će, poput pokojeg hrvatskog župnika, bjesniti na one koji ne vjeruju. Kršćanstvo je tu ipak opreznije iako imamo aplikacije kojima se traže sveta mjesta. Ali, ne treba zaboraviti da je upravo kršćanstvo još prije više stotina godina napravilo mehaničke svećenik koji se lupaju u prsa i viču “Moj grijeh”. A prisjetimo se i Marinkovićeve Glorije. A svećenika sve manje i manje. Možda je dobra strana u svemu tome što robosvećenici neće ganjati djecu da ih spolno zadovljavaju, trebat će manje novca i kad se pokvare može ih se popraviti. Konačno, japanska starčad tvrdi da su im draži roboti njegovatelji: kažu im što trebaju od terapije i zatim šute i slušaju. Zamislite takvog svećenika.

Tagovi/Tags: