Veza ekologije i ekonomije s poslanjem i ovlastima Crkve

Autor:

12.07.2019.

Pope Francis celebrates the mass of Saint Peter and Paul at the Vatican, June 29, 2019. REUTERS/Yara Nardi
Yara Nardi / REUTERS

Kardinal Walter Brandmüller tvrdi da angažman u pogledu ekologije “proturječi obvezatnom nauku Crkve u odlučujućim točkama pa stoga treba biti proglašen heretičkim”

Novom kosti razdora u vrhovima Katoličke crkve pokazao se pripremni dokument, tzv. instrumentum laboris, za ovojesensko zasjedanje Biskupske sinode o Amazoniji, naslovljen: “Novi puti za Crkvu i za integralnu ekologiju”.

Za prošla je sinodska zasjedanja perje nimalo anđeoski letjelo oko toga smiju li osobe u drugom braku ipak dobiti pričest (za razliku od onih u stalnom promiskuitetu, ne odajući se trajnoj vezi), ali ovaj put leti oko pitanja što se Crkva uopće ima pačati u devastaciju Zemljinih pluća i genocid “Indijanaca”, kad je to tema politike, a ne vječnog spasenja?

Glas je proročki digao njemački kardinal Walter Brandmüller. On je prošli put bio jedan od četvorice kardinala koji su insinuirali da je papa Frane heretik.

Sada Brandmüller to ne insinuira, nego izrijekom kaže da angažman u pogledu ekologije, odnosno očuvanja onoga što je Bog stvorio (kako je to Papa formulirao u enciklici Laudato si’), “proturječi obvezatnom nauku Crkve u odlučujućim točkama pa stoga treba biti proglašeno heretičkim”.

Zašto? Jer pretpostavlja “zadiranje Biskupske sinode u posve sekularne posle brazilske države i brazilskog društva. Kakve veze imaju ekologija, ekonomija i politika s ovlastima i poslanjem Crkve?

Još važnije: kakva stručna ekspertiza ovlašćuje crkvenu sinodu biskupâ da se izjašnjava o tim temama?”

Štono Isus rekao: Bogu Božje, caru carevo. Ili ipak ne - jer nije posrijedi carina koja u nas još nosi carevo ime, nego i borba za život od začeća do prirodne smrti koju su sv. Pavao VI i sv. Ivan Pavao II izvezli na barjak Katoličke crkve. S time što akcent nije na onom dijelu od začeća do rođenja, tehnički teško krstivome, ili o onome od vegetativne kome do potpune smrti, tehnički teško ispovjedivome, nego o onome pomalo zanemarenome, kada se život brani zdravim zrakom i zdravom vodom, kakve je - kažu vjernici - Bog stvorio, pa zabranom pljačkanja, protjerivanja, mučenja, ubijanja, istrebljivanja, kako - kaže narod - Bog zapovijeda. Ne pamtimo da je tadašnji prof. Brandmüller istu zamjerku razglasio kad se Sveta Stolica, marom pape sv. Wojtyłe i posredovanjem kardinala Henryka Gulbinowicza, i te kako umiješala u državne poslove sufinancirajući iz ne baš legalnih izvora poljski sindikat Solidarność.

Zastupala je tada legitimno pravo radnika na slobodu sindikalnog udruživanja, protiv partijskog sindikata i partijske države. Na temelju čega? Na temelju socijalnog nauka Katoličke crkve koji je - nasuprot rastućoj plimi socijalističkih teza - u prvi plan gurnuo papa Lav XIII enciklikom Rerum novarum, potvrdio i razvio papa Pio XI enciklikom Quadragesimo anno, a osnažio i proširio sv. papa Ivan Pavao II enciklikama Laborem exercens, Sollicitudo rei socialis, te Centesimus annus.

Brutalni napad na papu Franu kao heretika Brandmüller - imenovan kardinalom u znak počasti, tek pošto je navršio 80 godina, dakle ne baš gigant teologije (predavao je crkvenu povijest) - napad je na socijalni nauk Crkve.

Teza je jasna: ako je taj nauk bio potreban kao taktička varka za suzbijanje socijalističkih ideja, sada je posve nepotreban, jer su režimi koji su se nazvali socijalističkima uglavnom dotukli ikakvu privlačnost socijalizma, pa što da se danas netko brine o onima koje gazi i uništava “razulareni nacionalizam” i bezobziran kapitalizam, kako ih je karakterizirao sv. Ivan Pavao II.

A kada bezobziran kapitalizam bezobzirno gazi zapovijed “Ne kradi!”, bilo kakav pokušaj otpora najunosnije je razobličiti kao zavist i urotu “ljevičarskih aktivista” kojima se računi ne polažu, dovoljno ih je otpisati, uz arogantan osmijeh, pozdravom “Hvaljen Isus!”

Ako ni u katoličkoj naciji nijedan biskup ne primjećuje bogohulan naboj tog zazivanja Isusa iz Nazareta kao zaštitnika pljačke, pa i posve kokošarske (poput uzimanja novca za kuhinju koju prodavač ne kani nikada isporučiti), pa i savršeno nedomoljubne (kada se stečaj koristi za utaju poreza, nakon isisavanja vrijednosti iz poduzeća) - kako se čuditi što poluanonimni kardinal dobiva odjek kada u ime Evanđelja, zapravo još bogohulnije, drži vreću onima koji pljačkaju instrumentalizirajući genocid domorodaca, one čeljadi koju je sv. papa Wojtyła izrijekom nazvao osobitim sinovima Božjima?