Litavski ministar vanjskih poslova za Euractiv: 'Ruske su prijetnje stvarne i treba ih shvatiti ozbiljno'

Autor:

  • Karla Juničić

19.06.2019.

Zagreb, 060619.
Ulica Antina Mihanovica 1.
Linas Antanas Linkevicius, ministar vanjskih poslova Litve.
Foto: Darko Tomas / CROPIX
Darko Tomas / CROPIX

Litavski ministar vanjskih poslova Linas Antanas Linkevičius (na slici): "Nije samo da čujemo o ruskim prijetnjama nego im i svjedočimo. Prisjetimo se aneksije Krima. Nameće nam se pitanje kako se možemo stvarno oduprijeti tome"

Linas Antanas Linkevičius, litavski ministar vanjskih poslova i bivši predstavnik Litve u NATO-u, poznat je kao političar koji s Rusijom ne radi kompromise i koji je, štoviše, njezin veliki kritičar. “Ne možemo vjerovati nijednoj riječi koju kažu ruski lideri”, izjavio je svojedobno.

Linkevičius često upozorava na hibridni rat koji postoji u svim dijelovima svijeta, a za održavanje sigurnosti u Europi bitnim smatra dugogodišnje partnerstvo sa Sjedinjenim Američkim Državama u svakom pogledu jer, povijesno gledajući, SAD je oduvijek bio najveći partner europskih zemalja.

Često slušamo o raznim ruskim prijetnjama, od onih teritorijalnih do kibernetičkih. U kojoj mjeri Rusija predstavlja stvarnu prijetnju?

- Nije samo da čujemo o prijetnjama nego im i svjedočimo jer su one stvarne, one nisu velika tajna. Prisjetimo se slučaja aneksije teritorija Gruzije, a nedavno su to učinili i s Krimom. Nameće nam se pitanje kako se možemo stvarno oduprijeti tome.

Pitate li se prijete li našoj regiji, to je drugačiji slučaj. Litva je članica NATO-a i Europske unije, tako da ne postoji direktna prijetnja. Ipak, postoje nesigurnosti u regiji, a u političkim debatama koriste se militaristički argumenti. To je zabrinjavajuće i moramo to shvatiti kao izazov i reagirati.

Jeste li uočili neke oblike hibridnog rata između Rusije i Litve?

- Hibridni rat ne događa se samo u Litvi, događa se svuda u svijetu. On nije prisutan samo u istočnim dijelovima Europe nego i u zapadnim. Neizbježne su strategije koje se koriste u ratu poput korištenja energije kao oružja, strateška komunikacija, propaganda, kibernetički napadi. Smatram da bismo uistinu trebali voditi računa o prijetnjama i znati kako da im se odupremo kroz najbolje prakse. Moramo blisko surađivati kako ne bismo podcijenili tu prijetnju.

Kako je projekt Sjeverni tok 2 utjecao na diplomatske odnose između Litve i zemalja u baltičkoj regiji, ali i na širi prostor Europske unije?

- Sjeverni tok 2 bio je test za dosljednost naših politika. Unutar Europske unije dogovorili smo se o zajedničkim energetskim načelima, dogovorili smo se da moramo diverzificirati naše energetske izvore kako ne bismo ovisili samo o jednom izvoru. To je poprilično jednostavno načelo koje se katkad ne poštuje i ne primjenjuje. Upravo je Sjeverni tok 2 primjer nepoštovanja naših osnovnih politika i dosljednosti. To može biti prisutno i u budućnosti, bilo je prisutno i u prošlim projektima - prisjetimo se Južnog toka, čija je gradnja spriječena iz istih razloga.

Nakon ruske invazije u Ukrajini povećala se zabrinutost u geopolitičkom prostoru Litve i drugih baltičkih zemalja. Daju li NATO-ove postrojbe koje su poslane na vaše istočne granice osjećaj sigurnosti?

- Postrojbe su važan, značajan, opipljiv način implementacije NATO-ove sigurnosti te smo vrlo zahvalni što se situacija tako razvila. Netko može reći da je takvo uspostavljanje snaga bilo simbolično. Trenutačno je u Litvi oko 1500 vojnika NATO-ovih postrojbi iz svih zemalja. Sigurnost je zajamčena i zahvalni smo svim zemljama koje tome pridonose, uključujući i Hrvatsku.

Mislite li da je članstvo u NATO-u generalno pozitivno za Hrvatsku?

- Hrvatska mora odlučiti je li savez pozitivan za nju. Članice NATO-ove misije smatraju Hrvatsku vrlo važnom članicom, koja dijeli naša stajališta i mišljenja. Ne govorim ovdje samo o NATO-u nego i o drugim inicijativama, poput sigurnosne suradnje u Europskoj uniji. Države članice u istoj su poziciji u pogledu transatlantskih odnosa i činimo naš savez jačim i značajnijim.

Kako gledate na ideju da se osnuje europska vojska?

- To je vrlo čudna ideja jer nitko, zapravo, ne zna o čemu se tu radi. Ta ideja ne stvara ništa, nego izaziva nesigurnost i sumnju. Trebali bismo biti vrlo oprezni kad su pred nama zamisli koje mogu dovesti do sumnje u postojanost naših transatlantskih odnosa. Po mojem mišljenju, u Europskoj uniji nikada se nije ozbiljnije raspravljalo o projektu europske vojske, no glasine su bile dovoljno jake da izazovu prekooceansku sumnju zbog europskih postupaka. Trebali bismo biti odgovorniji s obiju strana Atlantika kako bismo sačuvali savez dug sedam desetljeća. To je najsnažniji vojni savez u svjetskoj povijesti. Ipak, tko zna što bi se moglo dogoditi u budućnosti? Moramo biti odgovorni u iznošenju ideja i sigurni da se dobri odnosi neće narušiti smišljanjem različitih inicijativa, poput one o formiranju europske vojske.

Kakva je budućnost Europske unije? Idemo li u pozitivnom smjeru, s obzirom na rast populističkih snaga i euroskeptika?

- Kao što sam već rekao, ne znamo što se može dogoditi u budućnosti. Prošlost je bila poprilično različita i postigli smo puno toga. Također, Europska unija važan je igrač u svijetu. Smatram da bi mogla biti još veći igrač posebice u području sigurnosti. Sad prolazimo svojevrsni test opstojnosti Unije jer se suočavamo s Brexitom, s napetostima u eurozoni itd. Na proteklim europskim izborima očekivalo se da će populisti i radikali osvojiti velik broj glasova, no to se nije dogodilo. Ipak, ne treba slaviti njihov gubitak, nego izvući pouku iz njega. Lideri moraju angažirati ljude i omogućiti im bolji uvid u europske procese. Valja prebroditi jaz između ljudi i institucija Europske unije jer će se taj jaz popuniti populističkim idejama, kao što je slučaj u nekim zemljama. Izbori za Europski parlament bili su snažan znak i poziv na buđenje liderima kako bi se ponašali odgovornije i provodili kreativniju politiku, a ne samo napadali jedni druge.

Budućnost pripada nama. Imamo vrlo dobre uvjete za pozitivnu budućnost i razvijanje naše Unije. No pozitivna budućnost neće doći sama od sebe. Moramo ozbiljno raditi na tome.

Kako će, po vašem mišljenju, Brexit utjecati na Litvu i Europu u cjelini?

- Brexit će u prvome redu utjecati na sve Britance. Utjecat će i na Litavce, kojih oko 200.000 živi u dijaspori. Toplo se nadam da neće naštetiti sudbini svih europskih građana koji žive u Ujedinjenoj Kraljevini i Britancima koji žive u drugim državama EU. Nitko i dalje ne zna kako će se cijela situacija razviti i što će se dogoditi. Nekoliko se puta pomicao rok za izlazak, a moglo bi doći i do promjene vodstva u Ujedinjenoj Kraljevini. To je također dobra ilustracija nečega što se može dogoditi kada ljudi donose odluke zasnovane na emocijama. Nije velika tajna da mnogi koji su glasali protiv Europske unije nisu imali pojma što ona znači. Nisu znali kako ona funkcionira, tako da nisu znali da će Ujedinjena Kraljevina napustiti jedinstveno tržište ili carinsku uniju, što sada postaje veliki problem.

Također, to je još jedna ilustracija kako političari mogu biti neodgovorni i ne informirati ljude prije izlaska na referendum. U tom slučaju došlo je do erozije demokratskih instrumenata. Brexit je velika lekcija za budućnost. Kakav god bude njegov ishod, moramo ga shvatiti ozbiljno.

Tko je, po vašem sudu, najbolji kandidat za novog predsjednika Europske komisije?

- Imamo jako puno dobrih kandidata. Teško je reći. Za razliku od proteklih izbora, sada će se odgovornost odabira raspodijeliti na više stranaka. Dosad su uvijek bile dvije političke grupe u borbi, Europska pučka stranka i Socijalisti. Sada ćemo imati tri ili četiri proeuropske stranke u natjecanju oko podjele odgovornosti. Te će snage pokušati učiniti naš savez i Uniju jačom, ali pregovori o raspodjeli pozicija bit će teži jer sada u igri neće biti samo politička pripadnost nego i drugi aspekti, poput rodnih ili geografskih. Čeka nas duga i teška debata. Tko će biti novi predsjednik trebali bismo doznati tijekom ovotjednog zasjedanja europskog Vijeća, no bojim se da se dotad neće postići dogovor o raspodjeli odgovornosti.

Dolazite iz manje europske zemlje koja je nešto dulje u Europskoj uniji od Hrvatske. Kako se, po vašem iskustvu, malena država može pozicionirati u EU?

- Moramo shvatiti da smo mi narod od tri milijuna ljudi u obitelji od pola milijarde ljudi. To je neznatno, ali ako dijelite odgovornosti i iste principe, možete uvijek pridonijeti radu Unije. Možete upravljati Europskom unijom, što smo mi dokazali upravo u drugoj polovici 2013., kad smo preuzeli šestomjesečno rotirajuće predsjedanje. Hrvatska će to učiniti iduće godine. To je važan test za malu zemlju kojim može dokazati da je kadra upravljati poslovima Europske unije i petsto milijuna ljudi koji u njoj žive. Upravo zato što ste malena država možete pridonositi pravilnim akcijama, ali isto tako možete upropastiti igru, i zato je potrebno s odgovornošću prihvaćati izazove.

Kako gledate na razlike između različitih dijelova Europe, juga i sjevera, istoka i zapada?

- Postoje razni izazovi s kojima se suočavamo. Moramo pokazati solidarnost i razumijevanje. U NATO-u se koristi termin “360 stupnjeva”. Dakle, moramo se okrenuti oko sebe i uzeti u obzir sve izazove i rizike, iz kojega god smjera dolazili. Potrebno je dobrovoljno prihvatiti da smo odgovorni pomoći drugim zemljama. To se očekuje i od južnoeuropskih zemalja kada govorimo o izazovima s kojima se suočavaju naše regije. Isto se odnosi na naše partnerstvo s istočnim zemljama.

Kakvo je vaše mišljenje o kineskoj inicijativi Pojas i put, 16+1 tj. 17+1, u kojoj sudjeluje i Litva?

- To je jedan od načina na koji se Kina angažira u svijetu, jer je rastuća sila u svakom pogledu, ekonomskom, trgovinskom, sigurnosnom… Njihovi izazovi i ambicije imaju snažan potencijal, koji se širi na svjetskoj razini. Moramo to prihvatiti kao realnost, no bitno je postaviti pravila i držati se tih pravila prema Kini. Svaki je partner u ulaganjima važan i mora se poštovati, ali moraju se poštovati i naša nacionalna pravila.

Europska unija trenutačno se nalazi između dviju snažnih sila, Kine i SAD-a. One stvaraju velik pritisak na politike EU i čini se kao da bi se taj balon mogao rasprsnuti u jednom času. Mislite li da će njihov utjecaj i njihovi principi usporiti razvoj Europske unije. Hoće li se Unija moći boriti u tom okruženju i na svjetskoj razini?

- Ne bih se baš složio s vašom tvrdnjom da se nalazimo između dviju sila. Europska je unija, povijesno gledano, uvijek bila bliža SAD-u. Europljani ne bi trebali imati isti pristup prema Kini i prema SAD-u. Istovremeno, iako smo tradicionalno uvijek bili povezaniji s SAD-om, ne znači da moramo biti neprijatelji s Kinom.

Nema dvojbe, bit će vrlo teško suočiti se sa svim izazovima. Moramo stvoriti savezništva. Moramo biti sigurni da će američki lideri shvatiti da EU nije neprijatelj, da je EU partner koji dijeli jednako mišljenje o pitanju demokracije i sloboda. Nalazimo se na istoj razini i povezaniji smo, za razliku od drugih dijelova svijeta koji imaju drugačija pravila i ustroj. To ne znači da bismo s tim zemljama trebali biti u sukobu, nego moramo naći zajednički jezik. Moramo u odnosima s SAD-om naći ono što nam je zajedničko kako ne bismo naštetili dugogodišnjim vezama koje smo dosad stvarali. U ovom procesu moramo iskoristiti više potencijala u suradnji i stvaranju prekooceanskih veza te smanjivanju barijera. Zasigurno, nikakvi trgovinski ratovi neće nas učiniti jačima.