Hoće li Europa dopustiti povratak europskih državljana - žena i njihove djece iz pokorene Islamske države?

Autor:

  • Karla Juničić

17.04.2019.

A girl looks on, near the village of Baghouz, Deir Al Zor province, Syria February 26, 2019. REUTERS/Rodi Said - RC125863F8C0
Rodi Said / REUTERS

Žena i dijete u blizini sela Baghouz u Siriji, posljednjem uporištu Islamske države

Shamima Begum bila je britanska tinejdžerka iz istočnog Londona koja se pridružila pokretu stvaranja nove Islamske države. No, nakon preživljene prevare i velikih gubitaka, odlučila se vratiti.

Odlučila se vratiti i irska državljanka Lisa Smith, bivša pripadnica irskih obrambenih snaga. Odlučila se vratiti i njemačka državljanka Leonora, kao i dvije anonimne francuske državljanke, Dankinje, Ruskinje, Belgijanke...Odlučilo se vratiti još oko desetak tisuća žena podrijetlom iz svih država svijeta - mnoge od njih majke, udovice poginulih i odsutnih boraca ili žrtve silovanja i sekusalnog zlostavljanja.

Trenutno su blokirane u izbjegličkom kampu Al Hol na Sirijskoj granici pod vodstvom kurdskih obrambenih snaga (SDF), koji se nalazi nedaleko od mjesta na kojem su američke snage porazile zadnje uporište ISIS-a, dok se o njihovim sudbinama odlučuje ili ne odlučuje.

Prije nekoliko godina mnogi su se pitali zašto se žene i mladi, pridružuju terorističkom pokretu?

Kalifat

Prema izvještaju Europske komisije više od 42.000 stranaca pridružilo se Islamskoj državi od 2011. do 2016., od kojih je njih 5.000 bilo podrijetlom iz Europe. Tada im je obećan novi poredak i bolji život u trenutku kada su ih zapadne vrijednosti, rasizam ili neuspjela integracija iznevjerile, a teroristički pokret ISIS je bio u punom zamahu proglasivši kalifat na velikim površinama Sirije i Iraka. Iz zapadne perspektive sukob s ciljem stvaranja Islamske države je mnoge podsjećao na srednji vijek, samo što su za razliku od 'mračnog doba' ratnici koristili Twitter i YouTube kako bi svijetu poslali snimke horora, dekapitacije, igranja nogometa šijitskim glavama, pucnjave i mučenja. 

- Bila je to velika pogreška - tvrde brojne žene, moleći svoje države da ih prime nazad, nadajući se novom životu na Zapadu.

Putopis jedne majke

Tada petnaestogodišnja Begum je s dvije školske kolegice otputovala u Siriju u veljači 2015. Deset dana nakon svog dolaska udala se za nizozemskog državljanina Yaga Riedijka koji se preobratio na Islam. Ideja koja se u početku činila izazovnom pretvorila se u 'ispiranje mozgova', svjedoči Begum.

Nakon molbe za povratak kući upućene britanskom ministarstvu unutrašnjih poslova, Sajid Javid, ministar, odbio joj je molbu i oduzeo britansko državljanstvo.

- Nadala sam se da će Britanija prepoznati da sam napravila pogrešku. Bila sam mlada i naivna, nisam znala što je islam – izjavila je Begum za BBC.

Prema britanskom zakonu, bilo kojem Britancu se može oduzeti državljanstvo zbog nacionane sigurnosti te ako time ne postanu lišeni drugog državljanstva.

Nakon što je i Nizozemska odbila njihov zahtjev za povratkom, nekoliko tjedana staro novorođenče ove majke umrlo je u kampu zbog nedostatka medicinske pomoći tijekom upale pluća. To je bila smrt trećeg djeteta ove mlade majke.

U tom trenutku svi su se zapitali čija je to odgovornost? Čija će to biti odgovornost tisuće maloljetnika koji su zajedno s majkama zatočeni u izbjegličkim kampovima.

Javid, optužen za nehumanost i bezobzirnost pod utjecajem populizma, vjerskih vođa i vlastite Konzervativne stranke, u svoju je obranu izjavio je da je smrt bilo kojeg britanskog djeteta tragedija, no jedina osoba odgovorna za smrt je 'teroristička borkinja'.

Ničija djeca u ničijoj zemlji

O točnom broju nedokumentirane djece koji se rodio u 'privremenoj izmišljenoj državi' može se samo spekulirati. Djeca su među 73.000 ljudi koji su trenutno smješteni u izbjegličkom kampu Al-Hol. Ujedinjeni narodi procjenjuju da 92 posto populacije čine žene i djeca.

Prema izvještaju iz 2018 Međunarodnog centra za istraživanje radikalizacije (ICSR) više od 3,704 djece rođene u inozemstvu je odvedeno na teritorij ISIS-a sa svojim roditeljima uključujući njih 460 iz Francuske i oko 250 iz Rusije. Izvještaj ICSR-a iz srpnja je nabrojao oko 730 rođene djece iz 19 zemalja.

Prema riječima Petera Maurera, predsjednika Međunarodnog odbora za Crveni križ (ICRC), u kampu ima 'sigurno stotina, možda i više' djece bez roditelja.

Children sit at a back of a truck near the village of Baghouz, Deir Al Zor province, Syria February 27, 2019. REUTERS/Rodi Said - RC145202A040
Rodi Said / REUTERS

Izgubljena djeca u blizini sela Baghouz u Siriji, zadnjeg uporišta Islamske države

- Naš je prioritet proaktivno tražiti da se djeca vrate u zemlje porijekla - rekao je Maurer u intervjuu za AFP dodavši da se djeci bez pratnje trude pronaći obitelji.

Humanitarne organizacije upozoravaju da oni žive u nemogućim životnim uvjetima, a mnogi u nedostatku hrane, vode i medicinske pomoći obolijevaju ili naposljetku umiru. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) objavila je 27. veljače da su 73 sirijske izbjeglice - većinom djeca - umrle u posljednjih nekoliko mjeseci u kampu.

Postoji li mogućnost straha?

- Naravno da postoji – izjavila je Gina Vale jedna od suautorica istraživanja ICSR-a naglasivši da su 'maloljetnici, posebice dječaci prolazili kroz psihološku indoktrinaciju' unutar teritorija od mlade dobi.

Postupak procjene za repatrijaciju otežava činjenica da je svačija kontribucija u nemilosrdnom ratu bila različita. Iako je Islamska država bila striktno patrijarhalna te je ženi većinom pripisala ulogu odgajateljice tzv. 'lavlje mladunčadi', za razliku od drugih džihadističkih organizacija (poput Al Qaede) ona nije branila ženama sudjelovanje u oružanim sukobima ili najčešće regrutacijama novih boraca.

- Sva djeca koja su povezana s Islamskom državom žrtve su konflikta te se s njima mora postupati tako – izjavila je Kirsty McNeill iz britanske organizacije Save the Children.

Vrijeme je da vlade riješe pitanja ženske uloge u nasilnom ekstremizmu. Time bi se započelo s boljim razumijevanjem razlika na temelju spola koje potiču sudjelovanje žena i utjecaj koji ekstremistički pokreti imaju na njihove živote.

Repatrijacija da ili ne

Fotografija australske bake, Karen Nettleton, koja je nakon pet godina pokušaja, bezbrojnih telefonskih poziva, online poruka i dvije neuspjele spasilačke misije, ponovno susrela sa svoja tri preživjela unuka i dva praunuka potaknula je brojne simpatije u javnosti vezano za njenu borbu između ISIS-a i australske vlade u spašavanju djece

Australski premijer Scott Morrison je izjavio ovog mjeseca kako će raditi sa skupinama za pomoć u repatrijaciji djece australskih državljana. S australskim parlamentarnim izborima na vidiku, inicijativa se tumači kao predizborni trik premijera koji zastupa zaštitu granica.

 

Možda je bilo moguće izvući britansko dijete iz Sirije i odvesti ga na liječenje, no to je bilo politički teška odluka. Ujedinjena Kraljevina i nadalje ne planira reptarijaciju žena i djece, no unatoč odbijenom državljanstvu Begun će se osigurati državna financijska pomoć za rješavanje pravnih postupka, prema najnovijem izvješću.

Sjeverna Makedonija postala je prva europska zemlja koja je provela značajnu repatrijaciju, vraćajući sedam boraca u kolovozu 2018. godine.

Francuski ministar vanjskih poslova Jean-Yves Le Drian je u razgovoru za dnevni listi Ouest-France naglasio da je Francusko stajalište od početka bilo da 'nema povratka' i 'manipulacije empatijom'.

- Primjećujem neku vrstu suosjećanja određenog broja branitelja džihadistica, ali one su borkinje, aktivistice džihadizma.Tako se prema njima treba postupati – rekao je. Francuska je do sada vratila petero siročadi iz Islamske države te je objavila da planira dovesti 130 djece ovisno o pojedinačnim slučajevima.

Poput Rusije koja je već primila stotinjak djece, Belgija je odgovorila da će sa zadovoljstvom primiti djecu, no ne nužno i njihove roditelje.

People gather near the fence of al-Hol displacement camp in Hasaka governorate, Syria March 8, 2019. REUTERS/Issam Abdallah - RC13269EC990
Issam Abdallah / REUTERS

Izbjeglički kamp al-Hol u Siriji

Krajem veljače njemačka ministrica obrane Ursula von der Leyen je za dnevne novine Blid izjavila da će biti 'izuzetno teško' organizirati repatrijaciju europskih državljana. Novi nacrt zakona navodi da će svi Nijemci s dvojnim državljanstvom koji su se borili u inozemstvu biti lišeni njemačkog.

Komentiravši slučaj Irkinje Lise Smith i njene dvogodišnje kćeri, irski ministar vanjskih poslova Simon Conveney izjavio je za nacionalnu televiziju RTE da su se službenici složili da se žele brinuti o 'irskim državljanima i dovesti ih kući ako žele doći kući'. Irski premijer Leo Varadkar je izjavio da se mogu vratiti pod uvjetom da 'ne postanu prijetnja'.

Danska je jasno rekla 'ne'!

- Budući da su njihovi roditelji okrenuli leđa Danskoj, ne postoji razlog da djeca prime dansko državljanstvo – izjavila je ministrica za imigraciju Inger Stojberg.

Teško je uopće odgovoriti gdje su sada ta djeca, i najlakše je reći da su rascijepljena između dva teritorija, između dva različita režima i između istoka i zapada. Pitanje koje sada visi u zraku, za svakog pojedinca, a ne samo vlade država Europske unije je: "Biste li dopustili repatrijaciju žena i djece?"

Uzmite u obzir da rješavanje ovog pitanja na nekonstruktivan način može postati u budućnosti poticaj nove radikalizacije i džihadističke prijetnje.