Karabinijera zaklao bogati mladi Amerikanac, a ministar i desničari za zločin su krivili afričke migrante

Autor:

27.07.2019.

Talijanska policija

 

Sjevernoamerikanci a ne Sjevernoafrikanci ubili su karabinijera a ne pushera koji im je podvalio aspirin a ne kokain.

Na tu se rečenicu svodi siže tragedije u kojoj je karabinijerski vicebrigadir Mario Cerciello Rega (35) izgubio život, samo 43 dana pošto se oženio, a talijanski ministar unutrašnjih poslova Matteo Salvini (46) eventualan obraz, zajedno s još nekim talijanskim političarima, profesionalnim hejterima.

Tragedija je počela banalno. Elder Finnegan Lee (19), američki državljanin, boravio je u Rimu nekoliko dana zajedno sa svojim prijateljem Christianom Gabrielom Nataleom Hjorthom (18), kojemu je platio i put i hotel. Lee je, naime, iz imućne kalifornijske obitelji. Soba u tom hotelu sa četvorim zvjezdicama - Le Meridien - zapada više od 200 eura na noć.

Prevareni turisti

U Ameriku bi se, po kartama, vratili u petak uvečer. Noć ranije krenuli su “u život” ulicama Rima. U Trastevereu, četvrti na desnoj obali Tibra južno od Vatikana, naišli su na nekoga Sergia Bruggiatellija koga su pitali gdje da kupe kokain. On ih je naputio na pushera, čije ime još ne znamo. Pusher je američkim dečkima podvalio aspirin a ne kokain. Kad su uočili da su prevareni, pošli su potražiti pushera. Nisu ga našli, ali su naišli na Bruggiatellija, kome su oteli torbicu s mobitelom i dokumentima. Bruggiatelli je telefonski pozvao svoj mobitel, odgovorili su mu Amerikanci i pristali vratiti dokumente ako im donese 100 eura i gram kokaina. Dogovorili su mjesto i sat razmjene. Bruggiatelli je potom pozvao 112 i rekao što mu se dogodilo i što je dogovorio. Stoga su na sastanak s Amerikancima pošli karabinijeri u civilu, njih dvojica.

Kad su se predstavili Amerikancima (Hjorth je priznao da su rekli tko su i što su, Lee to niječe), iznuđivači diletanti su shvatili da su se uvalili u nevolju. Pokušali su pobjeći, karabinijeri su ih sprečavali, pa je Lee izvadio nož i Cerciella Regu brzo ubô osam puta: u leđa, u trbuh, u prsa, jednom i u srce. Kad je karabinijer na umoru pao na zemlju, Amerikanci su utekli.

Zahvaljujući opisu koji je dao preživjeli karabinijer, te snimcima nadzornih kamera, identificiran je lik i trag ubojica te je rekonstruiran i tok događaja od prvog susreta Amerikanaca s Bruggiatellijem do njihova odlaska u hotel. Ondje su obojicu karabinijeri zatekli u petak ujutro kako spavaju kao nevina dječica. Pokupili su ih, pretražili sobu, iznad stropa našli i nož korišten za ubojstvo i okrvavljenu odjeću. Nakon višesatnog ispitivanja Lee je pokleknuo i priznao ubojstvo, braneći se da je mislio kako ga opet žele prevariti. Muško, eto, nije dao na se.

Droga na ulicama

Naravno da toga ne bi bilo, ili bi bilo daleko manje moguće, da dijelovi najužeg centra Rima ne funkcioniraju po noći kao maksimarket za drogu: tablete, kokain, heroin, a o marihuani i hašišu da se ni ne govori (njih se trži po danu pred osnovnim školama). Periferijske četvrti poznate po non-stop prodaji droga, kao što su Tor Bella Monaca i San Basilio, funkcioniraju kao permanentni suk i veletržnica. Tu ‘ndrangheta i ostale mafije nadziru uljeze: stražarima, kamerama, pa i dronovima. Nitko ne prošeta neprimijećen, čak mu daju znanju da ga gledaju s prozorâ, pa nek’ vidi. Privuče li neki sitan kriminalac pozornost policije, mafije ga same izruče, da im policija ne bi smetala i kvarila biznis. U San Basiliju se može nabaviti najjeftiniji heroin u Rimu, pa i u pô cijene koja se dobiva u otmjenijim dijelovima centra.

Predjeli turističkog komešanja nisu suk, ali su bazar. Država se tu miješa diskretno ili nikako. Ili ne zna, ili ne može, ili je nekome od koristi ne kvariti cvatući biznis - siva i crna ekonomija imaju u Italiji važan udio u nacionalnom bogatstvu.

Perspektiva se ipak malo mijenja kada se zakotrljaju glave, osobito uniformirane. Tako je bilo i ovaj put.

U petak ujutro - kad su karabinijeri već uhvatili na lijegalu dvojicu ubojica, od kojih je jedan plavokos kao Botticellijev anđeo - prosuo se glas da su ubojice dvojica Sjevernoafrikanaca. Je li to podvalila istraga da ne alarmira eventualne sudionike zločina (npr. pushera koji je detonirao vraga), ili je netko nešto pogrešno shvatio - sada je nebitno.

Po socijalnim mrežama razbuktala se hajka pogonjena svim uobičajenim rasističkim i suverenističkim stereotipima. Prednjačio je vicepremijer (i ministar unutrašnjih poslova!) Salvini, koji je twittao da tu “kopilad treba zatvoriti na prisilnom radu” do smrti. Ministar policije, dakle, osuđuje, izmišlja kazne (prisilni rad) koje ne postoje u talijanskim zakonima, diže tenziju, ne spominje sud… Podilaženjem odurnim mrziteljskim nagonima domogao se najviše političke popularnosti među Talijanima. Ona mu nije ugrožena ni kad je snimcima dokazano da je njegov dugogodišnji prijatelj, i u tom trenu član njegove državne delegacije u Moskvi, dogovarao u Hotelu Metropol da Rusija njegovu stranku Ligu ilegalno financira sa 65 milijuna dolara. Što bi mu onda moglo naškoditi malo linča?

Dežurni hejteri su se odmah sjetili da bi trebalo razapeti Carolu Rackette, zapovjednicu broda Sea Watch 3, jer ona dovodi takve ubojice u Italiju a, osim toga, na sudu se pojavila u maji ispod koje nije imala grudnjak, “kurva jedna” (citiramo).

Poziv na mržnju

Pridružili su se, u istom tonu, manje-više svi vrhovi sve desnice (samo je premijer Giuseppe Conte zadržao institucionalni diskurs, bez potpaljivanja strasti).

Onda je, podvečer, obznanjeno da ubojice nisu stigli gumenjakom iz Sjeverne Afrike, nego mlažnjakom iz Sjeverne Amerike.

Neki su brzo pobrisali twittove i statuse (ne i Salvini, on je iznad istine). Hajka je splasnula. Do sjedeće krvi, izvrsnog maziva za politiku mržnje.