PIŠE INOSLAV BEŠKER: O migrantima u La Valetti

Autor:

23.09.2019.

Rescued migrants embrace as they arrive on an Armed Forces of Malta patrol boat in Valletta's Marsamxett Harbour, Malta September 21, 2019. REUTERS/Darrin Zammit Lupi TPX IMAGES OF THE DAY
Darrin Zammit Lupi / REUTERS

Spašeni migranti prilikom dolaska u maltešku luku i grad Valletta

Današnji sastanak petorih ministara unutrašnjih poslova Evropske unije u La Valetti, glavnom gradu Malte, sazvan je ne bi li pokušao ako ne riješiti, a ono barem kanalizirati tragičan problem transmediteranske nelegalne, ali po mnogima legitimne migracije u središnjem Sredozemlju, uglavnom kroz Sicilijanski kanal.

Uz domaćina Maltu sudjeluju još Finska, Francuska, Italija i Njemačka.

Ideja s kojom dvije sredozemne zemlje stižu za stol glasi da bi, po nekakvu „automatizmu“, Njemačka i Francuska preuzimale po 25 posto budućih brodolomaca, Italija desetak posto, dok bi ostali imali biti solidarno rasuti po drugim članicama Evropske unije. Koja ih članica ne bude htjela, neće – po tom prijedlogu – moći računati na fondove solidarnosti Unije. Nije jasno kako bi takve sankcije bile usvojene u Bruxellesu.

Percepcija migracije kao ugroze ekonomske i opće sigurnosti ojačala je populistički suverenizam u Italiji, koji se nakon lanjskih ožujskih izbora našao na vlasti za prve vlade Giuseppea Contea. Nacionalni tajnik ksenofobe suverenističke Lige Matteo Salvini je kao ministar unutrašnjih poslova uveo „politiku zatvorenih luka“.

Pod geslom da nijedan brod nevladinih organizacija s imigrantima neće više ući u talijanske vode izazvao je 25 „kriza na moru“ pri čemu su brodovi držani daleko od talijanskih luka u prosjeku po 9 dana svaki, nakon kojih su ipak pristajali. Migranti su lani prebacivani drugim članicama EU, mahom Malti i Španjolskoj, a ove godine su mahom ipak ulazili u Italiju. Od ukupno 1346 migranata Italija se uspjela „riješiti“ njih 593.

Tih 1346 su niti 9 posto onih ukupno 15.095 migranata koji su se ilegalno iskrcali u La Valettilijanskim obalama od lipnja 2018 do kolovoza 2019. Budući da su to bile uglavnom male barke, kadre pristati bilo gdje, blokada talijanskih luka nije ih spriječila. Nevladine organizacije su iz mora spasile samo one kojima su se barke ili gumenjaci raspadali, pa su od migranata postali brodolomnici, na kojima je Salvinijeva Italija vježbala strogoću.

Nadalje, statistika pokazuje da je Italija uspjela isprositi nekakvu „evropsku solidarnost“ samo za 4 posto ukupnog broja iskrcanih morskim putem. Predloženim „automatizmom“ uspjela bi relocirati ukupno 8 posto, jer bi joj svejedno ostali svi oni koji bi prispjeli na njezine obale krijumčarskim brodovima.

U La Valettu nisu pozvane ni Španjolska, ni Grčka, koje bi imale također što reći.