Sjeverna Irska ima novu vladu koja će morati odlučiti o statusu buduće granice s Irskom

Autor:

  • Karla Juničić

13.01.2020.

Britain's Prime Minister Boris Johnson (R) and Britain's Northern Ireland Secretary Julian Smith (L) stand with Northern Ireland's First Minister Arlene Foster (R) and Deputy First Minister Michelle O'Neill (2L) as they leave from Stormont Castle on the Stormont Estate in Belfast on January 13, 2020. - British Prime Minister Boris Johnson hailed
PAUL FAITH / AFP

Glavni tajni Sjeverne Irske Julian Smith, zamjenica prve ministrice Michelle O'Neill, britanski premijer Boris Johnson i prva ministra Arlene Foster ispred parlamenta u Belfastu

Nakon tri godine zatišja parlament Sjeverne Irske se napokon okupio u subotu i postigao sporazum o obnovi vlade.

Od 2017. godine, parlament je raspušten jer se Demokratska unionistička stranka (DUP) i irski nacionalisti Sinn Fein nisu mogli dogovoriti oko zakonskog prijedloga za održivi razvoj. Sjevernoirski Stormont, kako uobičavaju nazivati sjedište parlamenta u Belfastu, prepustio je odluke o svim gorućim pitanjima po pitanju rješavanja Brexita Londonu.

Zamjenik prvog ministra, sada pokojni Martin McGuinness iz Sinn Feina, napustio je svoju poziciju zbog unutarnjeg neslaganja. No dvije stranke bez kojih je sjevernoirski parlament nezamisliv, unionisti i irski nacionalisti, sada će ponovno voditi izvršnu vlast. Foster se vratila na istu na poziciju prve ministrice, a republikanka Sinn Feina, Michelle O'Neil proglašena je novom zamjenicom.

Ono što je prethodilo ovoj odluci bio je svakako loš rezultat na parlamentarnim izborima u prosincu na kojem je britanski premijer Boris Johnson trijumfirao. Dogovor u petak uslijedio je nakon prijetnje britanske vlade da će raspisati nove regionalne izbore ako se sporazum ne postigne do ponedjeljka. Dvije stranke pribojale su se za vlastiti utjecaj, posebice unionisti, koji imaju prste u dogovorima oko granice između Irske i Sjeverne Irske kao bivši koalicijski partneri Konzervativaca.

Između dvije stranke postoje nesuglasice zbog čega su počele gubiti povjerenje u javnosti. Sinn Fein traži da irski bude službeni jezik čemu se unionisti protive. Unionisti su se protivili i istospolnim brakovima dok su se irski nacionalisti svojim ideološkim i kulturološkim pogledima počeli sve više približavati Irskoj Republici. Dokaz tome je da su na današnji dan, 13. siječnja, istospolni brakovi dozvoljeni i u Sjevernoj Irskoj. Republika Irska je legalizirala pobačaj, a na proljeće prošle godine dozvolila je istospolne brakove. Sve je očitije da ovaj katoličanski otok prolazi kroz promjenu, ali i da su dvije regije oduvijek međusobno povezane čak i po pitanju stavova. Sjeverna Irska ima i dalje jedan od najrestriktivnijih zakona o pobačaju, a dozvola za pobačaj u susjednoj Irskoj omogućila je stanovnicama Sjeverne Irske da se na riskantno putovanje kako bi obavile ovaj ''kontroverzni čin'' upute u susjednu zemlju umjesto avionom u Englesku. U Sjevernoj Irskoj se trenutno razmatra zakon o pobačaju.

Sporazum koji su podržale britanska vlada i Republika Irska, te kojim bi se trebale obnoviti političke institucij,e dolazi u trenutku u kojem Ujedinjenu Kraljevinu dijeli samo 18 dana do službenog izlaska iz Europske unije. Vlada Sjeverne Irske bila je de facto paralizirana i prospavala ključne trenutke kada se 'irski backstop', tj. pitanje zaštitnog mehanizima na granici između Sjeverne Irske i Irske prelamao na leđima Therese May, bivše britanske premijerke, Borisa Johnsona i irskog premijera Lea Varadkara. Backstop je osmislila Europska komisija kako bi izbjegla ekonomski krah na otoku gdje Sjeverna Irska, meka starih industrijkih postrojenja, znatno zaostaje u gospodarstvu.

Brexit je samo produbio svađu između dviju vladajućih stranaka u sjevernoirskom parlamentu jer su ih političke i kulturološke sve više razdvajale, te ono najgore – Brexit je potaknuo povijesna sjećanja. Unionisti podržavaju Brexit, Sinn Fein se protivi. Posljednjih je mjeseci predsjednica Sinn Féina Mary Lou McDonald bila uporna u pokušajima nametanja ideje o raspisivanju referenduma o granici koji bi odredio status Sjeverne Irske u slučaju Brexita bez sporazuma.

Unionisti i irski nacionalisti trebaju dijeliti vlast prema odredbama mirovnog sporazuma na Veliki petak sklopljenog 1998, godine kojim je okončano 30. godišnje krvavo razdoblje zvano Troubles. U sukobu između republikanaca (uglavnom katolika) i unionista (uglavnom protestanata) tada je poginulo preko 3.500 ljudi. Londončani se svakako sjećaju tog perioda svaki dan kada moraju ići baciti smeće jer su zbog terorističkih napada IRA-e, Irske republikanske armije, uklonjena većina kanti za smeće iz grada. Irski gerilci  su u njima podmetali eksplozivne naprave. IRA je podmetnula bombu u hotel u kojem je odsjela Margarethe Thatcher u Brightonu 1984. godine, što je bila najoštrija epizoda njihovih napada. No, IRA je ta koja se odlučila na primirje nakon što je njeno političko krilo Sinn Fein primljeno u mirovne pregovore. Posljednji zamjenik prvog ministra Martin McGuinness iz Sinn Féina, bivši paravojni vođa, bio je jedan od ključnih pregovarača mirovne strategije IRA-e. Sada se mnogi pribojavaju da bi bilo koje razdvajanje irskih nacija moglo potaknuti bijes nove IRA-e koja je još radikalnija. Nova IRA odgovorna je i za ubojstvo mlade novinarke Lyre McKee u travnju prošle godine. Ona je pisala o posljedicama Troublesa.

Ali, sporazumom na Veliki petak uspostavljena je i prekogranična suradnja i ukinuta granica između Dublina i Belfasta. Sjeverna Irska ima jednu kopnenu granicu, a ''zaštitni mehanizam'' bi osporio trenutno nevidljivu granicu između dvije zemlje. Vlada Republike Irske svim naporima želi osigurati da se ne vrati tvrda granica koja za njih ne znači samo pitanje carinske kontrole, već i usporava trgovinu i miješa se u pitanje identiteta i budućnosti irske nacije. Ideja da Irska bude dijelom carinske unije s EU, dakle izvan britanske kontrole, produbilo je nesuglasice u Westminsteru.

Johnson će prema planu i dalje inzistirati na uvođenju maritimnih graničnih prijelaza čime bi se izbjeglo uvođenje tvrde granice na Irskom otoku. Johnsonov prijedlog ostao bi do 2025. godine u sektorima hrane, poljoprivrede i proizvedenih dobara, a prema njemu Sjeverna Irska ne bi bila dio britanske trgovinske zone. Nakon četiri godine, parlament Sjeverne Irske (a ne Donji dom u Londonu, što je bitna promjena), donio bi odluku o tome kojoj će se strani i pod kojim uvjetima pridružiti.

No prema nekim izvorima Johnson je u tajnosti pregovarao i s unionistima o radikalnom statusu Irskog otoka nakon Brexita. Sjeverna Irska je uz Škotsku na referendumu 2016. godine glasala za ostanak u Europskoj uniji. Na referendumu o Brexitu većina Sjevernih Iraca je glasala za ostanak u EU (njih 55,8 posto), a među njima su bili i protestanti koji su većinski do sada glasali za konzervativnije stavove britanske vlade. To bi uvelike moglo utjecati na odluku koju bi u tom scenariju parlament u Belfastu mogao donijeti  2025. godine.

Mnogi smatraju da sporazum približava Sjevernu Irsku Republici Irskoj. Varadkar je ponovno uspostavljanje sjevernoirske vlade nazvao ''povijesnim danom''. Boris Johnson pak smatra da su to ''značajne vijesti'' jer su dvije stranke pokazale ''vodstvo za prihvaćanje poštenog i uravnoteženog posla u interesu'' građana Sjeverne Irske. Johnson je obećao 1,5 milijardi do 2 milijarde funti za nova sredstva za Sjevernu Irsku. 

Novi sporazum uključuje dogovor oko kulturnih i socijalnih pitanja i dovodi u pitanje sve nesigurnije stanje javnih financija. Zdravstveni sustav je posebno pogođen rezovima zbog čega medicinske sestre neprestano štrajkaju za veće plaće, a liste čekanja su najdulje u cijeloj Ujedinjenoj Kraljevini.

Vardkar je jednom prilikom izjavio da se Sjeverna Irska ne može jednostavno pripojiti Irskoj Republici kako je Istočna Njemačka asimilirana u Zapadnu Njemačku. Irski premijer smatra da će za to biti potrebna potpuno nova država s novim ustavom, koji uzima u obzir britanski identitet značajnog dijela njezinog potencijalnog budućeg stanovništva. A Johnson bi tada imao još jednu državu odmetnicu iz Commonwealtha što mu ne bi nikako odgovaralo, kao ni to da Škoti raspišu referendum o neovisnosti ili pak  da mu zbog pobuna i prosvjeda iz Londona uklone i preostale kante za smeće.