Piše Inoslav Bešker: Je li Rusija pomogla sa 65 milijuna dolara predizbornu evroparlamentarnu kampanju talijanske ksenofobne Lige ?

Autor:

11.07.2019.

Russian President Vladimir Putin toasts with Italian Prime Minister Giuseppe Conte during the dinner in Rome, Italy July 4, 2019. Sputnik/Alexey Druzhinin/Kremlin via REUTERS ATTENTION EDITORS - THIS IMAGE WAS PROVIDED BY A THIRD PARTY.
Sputnik/Alexey Druzhinin/ / REUTERS

Da nam je deset Putina u Italiji, uveli bi red!- izjavio je vođa Lige Matteo Salvini jednom prilikom upitan vidi li barem jednu Putinovu manu Na slici: Ruski predsjednik Vladimir Putin nazdravlja s talijanskim premijerom Giuseppeom Conte tijekom večere u sklopu službenog posjeta Italiji

Je li Rusija pomogla sa 65 milijuna dolara predizbornu evroparlamentarnu kampanju talijanske ksenofobne Lige kako bi ojačala evroskeptični suverenistički blok u Evropskoj uniji? Tu je pretpostavku iznio prekjučer američki BuzzFeed, objavivši snimak s razgovora koji je 18 listopada 2018 u moskovskome Hotelu Metropol Gianluca Savoini, predsjednik udruge Lombardija–Rusija, vodio s ruskim predstavnicima. 

Na tom snimku Savoini kaže engleski: „U svibnju su izbori u Evropi i mi je želimo promijeniti. Nova Evropa mora biti bliska s Rusijom, jer želimo ponovo preuzeti našu suverenost“, pripisujući te nakane i Matteu Salviniju, federalnom tajniku Lige, potpredsjedniku talijanske vlade i ministru unutrašnjih poslova.

BuzzFeed tvrdi, ali bez snimka, da je dogovorena velika isporuka ruske nafte talijanskome petrokonzorciju Eniju, uz popust od 4 posto, koji bi onda bio uručen Ligi: ukupno 65 milijuna dolara.

U Italiji svi niječu. I Eni, i Savoini, i Salvini.

Gianluca Savoini niječe da su na snimku njegov glas i njegove riječi. Pretpostavlja da je posrijedi deepfake, dakle umjetna manipulacija glasom, kojom se može svakom pripisati da je rekao bilo što. Ocjenjuje da je to klopka za Mattea Salvinija. Salvini je smjesta komentirao da od Rusa nikada nije uzeo nijedan rubalj, nijedan euro, nijedan dolar, niti litru vodke. Prijeti tužbom svakome tko ga osumnjiči. I, za svaki slučaj, veli da je Savoini djelovao za svoj račun.

Oporba je jučer u Senatu zahtijevala da se Salvini pojavi pred senatorima i referira što je istina. Predsjednica Maria Elisabetta Casellati Alberti odbila je taj prijedlog uzeti u obzir, rekavši da se Senat neće baviti tračevima ni „takozvanim novinarskim istraživanjima“. Opečen puše i na hladno: njezina je stranka Forza Italia, čijeg je šefa i vlasnika Silvija Berlusconija lišilo slobode i istjeralo iz Senata baš „takozvano novinarsko istraživanje“, dapače više njih, počev od vulgarne Ruby Srcolomke.

Tužilaštvo u Milanu  ovaj put, kao i u Berlusconijev doba, uzima novinska istraživanja ozbiljno u obzir: jučer je otvorilo istragu.

Dokaza protiv Salvinija nema, osim snimka, koji ne mora biti dovoljan, ni ako je vjerodostojan. Okolnosti su protiv Salvinija i dovode u pitanje sigurnost Italije kao članice Sjevernoatlantskog pakta dok je Salvini vicepremijer i ministar unutrašnjih poslova.

Savoini je na glasu kao neonacist. Obuhvaćen je sudskom istragom koja se u Genovi vodi zbog slanja talijanskih neonacista na bojišnicu u Donbas na stranu proruskih postrojbi.

 

Njegova neonacistička orijentacija je i te kako odgovarala Sjevernoj Ligi (tako se zvala dok je njezin rasizam bio uperen protiv Rima i talijanskog Juga, prije nego je pod Salvinijem postala naprosto Liga). U tu stranku ga je unovačio još 1991 Mario Borghezio, pa je kao novinar prešao iz Indipendentea u ligaški dnevnik Padaniju. Kasnije je bio glasnogovornik Roberta Maronija kao federalnog tajnika Lige (između Umberta Bossija i Mattea Salvinija). Bio je i Salvinijev glasnogovornik. Neizostavan je član svakoga Ligina izaslanstva koje pohodi Rusiju, pa je bio i na zatvorenom sastanku Salvinija i Putina kad je ruski predsjednik nedavno posjetio Rim. Neonacizam je, napokon, tek jedna varijanta suverenizma, a suverenizam je, zajedno s rasizmom, ključna komponenta neofašizma. Dakle, logično je da je Savoini u Ligi.

Prirodno je da je upravo Savoini bio Ligin čovjek za vezu s nacionalistički ekstremistima u srednjoj i istočnoj Evropi. Dok je Liga bila čvrsto na stani zaraćene Srbije, Savoini je održavao povjerljivu vezu između Umberta Bossija i Slobodana Miloševića. Bio je i čovjek za vezu s austrijskim ultranacionalistom Jörgom Haiderom. Njegov, odnosno Ligin, glavni kontat u Rusiji tada je bio također ultranacionalist pukovnik Vladimir Žirinovskij (r. Eidelstein), pobornik Srbije do Rijeke (kako se izjasnio na mitingu istine u Beogradu). Pošto je njegova stranka spala na marginalni postotak, realpolitički rezon e Ligu preusmjerio na privilegiran odnos s Putinom, opreznijim u izjavama, odlučnijim u nacionalizmu.

Stoga je logično je i savezništvo Lige s Putinovom Rusijom: ona je suverenistička i ima sve rezone razoriti Evropsku uniju, koja je i evropskim suverenistima crvena krpa. Sa suverenističkog stanovišta, daleko je bolje biti omanja državica, bogomdan plijen bilo Amerike, bilo Rusije, bilo Turske, nego biti u savezu u kojemu Njemačka, „kukavički“, hoće suodlučivati s „nekakvom“ Litvom ili Slovenijom.

Otkako je Enrico Berlinguer 1980, netom je naslijedio Lugija Longa na čelu Talijanske komunističke partije, prekinuo primanje novčane pomoći od Sovjetskog Saveza, nijedna talijanska stranka nije bila osumnjičena da je ruska plaćenica. Otkako je Berlinguer nedugo zatim rekao da se osjeća sigurnijim pod kišobranom Atlantskog pakta, nijedna talijanska stranka nije uzimala Rusiju kao uzor, sve do izbora Mattea Salvinija za federalnog tajnika Sjeverne lige u prosincu 2013. Tada je u dvorani koja je pljeskala Salviniju bio i Viktor Zubarev, izaslanik Putinove stranke Jedinstvene Rusije.

Niti godinu dana kasnije Salvini je insistirao da se Putina ostavi na miru u Ukrajini. „Protiv Putina istupa samo priglup“, ocijenio je u intervjuu Ansi. Njemu je „Putin vođa jasnih ideja o uređenome, čistome i skladnom društvu. Bilo bi mi dovoljno biti na minimumu njegove razine“, izjasnio se Salvini 2015, te se ponadao: „Da nam je deset Putina u Italiji, uveli bi red!“. Upitan vidi li barem jednu Putinovu manu, odlučno je ustvrdio: „Nema ih.“ Poželio je Putina umjesto Renzija na čelu talijanske vlade. Na sjednici Evroparlamenta koja je raspravljala o ruskoj invaziji Krima pojavio se u maji s Putinovim likom na prsima. Odluku o produljenju sankcija ocijenio je „idiotskom, suludom, neodgovornom, mazohističkom“. Osporio je ikakav utjecaj ruskih (državnih) hakera na javno mnijenje u Evropi. I tako dalje.

Naravno, Salvini nije za to morao biti plaćen. I u Hrvatskoj ima glupih štetočina gratis, zašto ih ne bi imala bitno mnogoljudnija Italija? „Vjerujem da je Putin jedan od najboljih državnika na svijetu: to kažem jer tako mislim, a ne zato što bi mi netko platio da to reknem“, izjavio je.

On želi biti talijanski Putin, a 40 posto Talijana za njega takvoga glasa. Glasali su i za gore. I nisu bili iznimka u Evropi u posljednjih 100 godina. Ma ni u posljednjih 30.

Samo je jedna mrlja sumnje na toj nesebičnosti: Liga je maznula 49 milijuna eura izborne potpore na koje, po pravomoćnoj sudskoj presudi, nije imala pravo, a Salvini je zamračio stranačke fondove, dijelom ih prebacivši u inozemstvo, da mu sud ne bi imao što plijeniti. Posrijedi je kazneno djelo, ali ministar unutrašnjih poslova je Matteo Salvini.

Može li se biti sigurni u poštenje glede 65 milijuna dolara nekoga tko je već zamračio 49 milijuna? Novinari u Italiji se Salviniju jučer rugaju da je on „častan čovjek“, kako se međusobno tituliraju pripadnici neke organizacije koja drži za sebe svoje stvari, pa se tako nekako i zove: „Naša stvar“ (Cosa nostra).

Inačica na drugom jeziku / Alternate language version