Piše Inoslav Bešker: Putin bi iskoristio Italiju za povratak na europsku scenu u velikom stilu

Autor:

05.07.2019.

Russian President Vladimir Putin meets with Italian Prime Minister Giuseppe Conte in Rome, Italy July 4, 2019. REUTERS/Yara Nardi
Yara Nardi / REUTERS

Ruski predsjednik Vladimir Putin prohujao je Rimom u deset sati, obavivši za to vrijeme više kontakata pri Svetoj Stolici odnosno u Talijanskoj Republici nego ini neki državnici u uobičajena dva-tri dana. Natjerao je i svoje talijanske domaćine na “tour de force”.

Građanima Rima i turistima pokvario je četvrtak, jer je zbog njega dio centra bio blindiran na obim obalama Tibra od srijede uvečer do petka ujutro. Ali imali su i neočekivanu korist: barem je centar oslobođen od akumulirana smeća i njegovih smradova, bjelodanog dokaza kolapsa gradske vlasti (ceh su, dakako, platile periferije, ali o njima se ne piše po novinama, zar ne?).


Svrhu toga svog “blica” u Rimu otkrio je dijelom sâm Putin u programskom intervjuu koji je u četvrtak objavio milanski Corriere della Sera, a još većim dijelom proizlazi iz same prirode odnosa u Evropi.


Rusija, gurnuta u prikrajak poslije prisvajanja Krima i elemenata agresije u Ukrajini, kani izboriti povratak na evropsku scenu u velikom stilu. U tome ne može računati na zemlje Visegrádske suverenističke skupine. Madžarski premijer Viktor Orbán veoma je blizak Putinu, dijeli s njime prezir spram liberalnih gledišta. Orbán se još ranije javno opredijelio za “iliberalnu demokraciju”, Putin je nedavno u Osaki kazao da je liberalizam zastario te, još gore, da je “izdaja najgori zločin” (a ne, na primjer, ubojstvo, gaženje ljudskih prava itsl.). U istoj visegrádskoj mašineriji poljski prvaci, počev od Jarosława Kaczyńskoga, vjeruju Rusiji koliko i zvečarki.


Italija je, međutim, daleko pogodnija odskočna daska: u rukama je sve jačih domaćih iliberalnih suverenista, privredno je jača od “Visegráđana” zajedno, članica je G7, odakle je Rusija odalečena, a njezin “jaki čovjek” Salvini ne krije simpatije prema Putinu i njegovu stilu.


Berlusconi ostaje prijatelj, ali je oslabio politički i fizički, dostigla ga je jesen patrijarha, a Salvini je i dalje u usponu. Doduše, izoliran je u Evropskom parlamentu - ali dokad?


Stoga je Italija logična karta za Putina, makar rezultati ne stigli odmah ili za nekoliko mjeseci.
Putin je objašnjavao svojim domaćinima da je Italija veća žrtva pedagoškog embarga kojemu je Moskva izvrgnuta nego Rusija sama. Da Italija više gubi na robi koju ne smije plasirati u Rusiju nego Rusija na robi koju ne plasira u Italiju.


U slučaju Salvinija kuca na otvorena vrata. Već su ekonomisti iz njegova kruga tvrdili da bi Italija bila u manjem deficitu u Evropi da smije trgovati s Rusijom kao nekada.
Pitanje je koliko je ta računica točna - križaljka tipa “što bi bilo kad bi bilo” nije pouzdana mjenica - ali zvuči privlačno onima koji ionako imaju sve moguće predrasude spram Bruxellesa kao legla sadističkih birokrata.


Salvini određuje sljedećega talijanskog člana Evropskog povjerenstva. Imat će, dakle, svog čovjeka u centru odlučivanja: moći će i kljucati u korist Rusije i bez institucionalnih zapreka promatrati tko je ondje protiv Putina.


Salvini, Di Maio i Conte već su bar jednom iznevjerili očekivanja Moskve i bojazni Bruxellesa. Naglas se sumnjalo da će sadašnja rimska garnitura, protivna sankcijama, iskoristiti pravo veta pri njihovu produljenju. Kad tamo - jadac, Italija je digla ruku za sankcije, ostavši čvrsto uz osovinu Pariz-Berlin.
Naravno, u evropskom casinòu ne igra se samo za jednim stolom i samo jedna vrsta kocke, bio to rulet ili baccarat.


Na južnoj obali Sredozemnog mora Rusija maršira protiv Italije, bezobzirno i pomalo smrtonosno. Podržava u Libiji samozvanoga maršala Khalifu Haftara koji ondje brutalno gazi talijanske interese - od onih vezanih za eksploataciju nafte do onih ugroženih protokom ilegalnih migranata (koji su se pokazali izvrsnim streljivom za destabilizaciju evropskih vlada nesklonih iliberalizmu u trokutu Orbán-Putin-Erdoğan). Podržava u Egiptu maršala al-Sisija, čija je “služba” brutalno ali nespretno lovila, mučila i ubila mladoga talijanskog istraživača Giulija Reggenija samo zato što je sebi paranoično uvrtjela u glavu da je špijun.


Shizofrena talijanska vlada ni oko toga nije suglasna. Dok je predsjednik Zastupničkog doma Roberto Fico (iz PoKreta 5 zvjezdica) prekinuo parlamentarne veze s Egiptom dok sudski ne osudi Reggenijeve ubojice, dotle novi guverneri iz Salvinijeve Lige naređuju skidanje s njihovih zgrada transparenata kojima se zahtijeva pravda za Reggenija.


U tome miš-mašu Rusija je negdje s Italijom, negdje protiv nje ili, još bizarnije, negdje s Ligom protiv Pokreta 5 zvjezdica a negdje sa Zvjezdicama protiv Lige.


Italija se tu pokazuje kao kaotična država i nepouzdan partner - ali i to je Moskvi kakva-takva uzdanica. Ako ni za što drugo, a ono za proces slabljenja kohezije Unije u cjelini, odnosno slabljenja stabilnosti najjačih članica.


I da nije iskusan obavještajac, Putin se u to u Rimu lako mogao uvjeriti osobno.\u0000