Ponos bez predrasuda

Autor:

  • Euractiv.com

25.06.2020.

People attend the Equality March in Krakow, Poland on 18 May, 2019. LGBT people and their supporters walk through the streets of Krakow to celebrate diversity and tolerance and express their opposition to discrimination and exclusion. (Photo by Beata Zawrzel/NurPhoto)
Beata Zawrzel / NurPhoto via AFP

Unatoč tom napretku, nijedno društvo nije postiglo potpunu ravnopravnost LGBTI+ osoba. Usto postoje i velike razlike između propisa i svakodnevnih iskustava pripadnika LGBTI+ zajednice. Za promjenu stavova i stereotipa te iskorjenjivanje predrasuda potrebno je puno više vremena. Slika: Pride u Krakowu 2019.

Autori ovog članka su: europska povjerenica za jednakost Helena Dalli, kantautor Elton John, kanadski filmski umjetnik David Furnis, bivše profesionalne tenisačice Billie Jean King i Ilana Kloss, engleski gluma Ian McKellen, pjevačica Skina, glavni urednik britanskog Voguea Edward Enninful i pjevač Frank Ocean.

Lipanj i ljetni mjeseci postali su sinonim za bogat globalni kalendar povorki ponosa i različitih događanja usmjerenih na predrasude u društvu i aktualna pitanja LGBTI+ zajednice. Te su javne manifestacije oblik borbe protiv diskriminacije i nejednakosti te prilika za okupljanje zajednica, razmišljanje i prihvaćanje različitosti.

Ove je godine pandemija bolesti COVID-19 sve to promijenila. Umjesto povorki ponosa, događanja se odvijaju na internetu ili ih uopće nema, ali nam je ipak potreban njihov duh solidarnosti, uključivanja i prihvaćanja. Pandemija nas je zatekla u vrijeme kad je trebalo intenzivirati aktivnosti. Zbog nje su se postojeći sistemski nedostaci pogoršali, što će imati teške, vjerojatno dugoročne, društvene i ekonomske posljedice za manjine. Trebamo razmišljati i dalje od pandemije i iskoristiti ovaj trenutak kad svijet zahtijeva sveobuhvatne promjene. Moramo se boriti za budućnost u kojoj će svi ljudi, neovisno o rasnom ili etničkom podrijetlu, seksualnoj orijentaciji ili rodnom identitetu moći živjeti slobodno, bez izloženosti bilo kojem obliku nepravde, diskriminacije i zlostavljanja.

Posljednjih je desetljeća u različitim zemljama ostvaren određeni napredak u tom području politike.

 

Nakon dekriminalizacije homoseksualnosti sve veći broj zemalja uvodi zakone protiv diskriminacije i kažnjavanje zločina iz mržnje. Osim toga, mnoge zemlje sada priznaju istospolne zajednice i obitelji te rodnu raznolikost. Unatoč tom napretku, nijedno društvo nije postiglo potpunu ravnopravnost LGBTI+ osoba. Usto postoje i velike razlike između propisa i svakodnevnih iskustava pripadnika LGBTI+ zajednice. Za promjenu stavova i stereotipa te iskorjenjivanje predrasuda potrebno je puno više vremena. Osim toga, i dalje postoji rizik da bi se dosadašnji napredak mogao poništiti. Uočljivo je ozbiljno nazadovanje na čelu s pokretima protiv rodne ravnopravnosti koji zagovaraju „tradicionalnu obitelj”.

 

Za neke od nas dom nije sigurno mjesto. Na primjer, u takvoj se situaciji nalaze žene i djeca koji trpe obiteljsko nasilje, ili mladi koji moraju živjeti u obiteljima koje ih zbog homofobije ili transfobije zlostavljaju i odbacuju.

 

U komunikaciji s pojedincima i nevladinim organizacijama aktivnima u području LGBTI+ prava saznali smo da su, dok su na snazi bile mjere izolacije, brojne mlade LGBTI+ osobe iz obitelji koje ih ne prihvaćaju bile izložene zlostavljanju, pa čak i beskućništvu. Starije LGBTI+ osobe u domovima za skrb koje svoju orijentaciju drže u tajnosti osjećaju se usamljeno i isključeno.

 

Kad se mjera ograničenja kretanja moraju pridržavati u netrpeljivom okruženju, LGBTI+ osobe često moraju prikrivati svoju osobnost kako bi se zaštitile. Zbog tog dodatnog pritiska LGBTI+ osobe uvijek su izložene povećanom riziku od problema psihičkog zdravlja.

 

U nekim zemljama pristup ključnoj zdravstvenoj skrbi, kao što su terapija protiv HIV-a ili terapija za prilagodbu spola, ograničen je ili se ne smatra jednim od prioriteta, što dodatno otežava stanje i ugrožava dobrobit osoba kojima je takva skrb potrebna.

 

Pripadnici etničkih manjina oduvijek su važan dio LGBTI+ zajednice, a imali su ključnu ulogu i u Stonewallskim nemirima 1969. No, i sama LGBTI+ zajednica može i mora učiniti više da bi postala potpuno uključiva. Mjesec ponosa dobro je vrijeme za promišljanje o tome kako društvo može slaviti raznolikost i boriti se protiv nejednakosti.

Mreže za potporu u zajednici koje aktivno sudjeluju u tim tematskim događanjima bitan su oslonac svima koji se osjećaju izolirano. Kad druge službe zakažu, LGBTI+ zajednica daje sve od sebe. Ovih su dana društveni centri zatvoreni, događanja otkazana, a organizacije se bore za opstanak jer teško dolaze do sredstava koja su im potrebna da bi i dalje pružale usluge svojim korisnicima.