Ostavka Ramusha Haradinaja dio je šireg plana koji ima za cilj konačno definirati odnose Kosova i Srbije

Autor:

22.07.2019.

Kosovo's Prime Minister Ramush Haradinaj speaks during a press conference in Pristina, Kosovo, July 19, 2019. Haradinaj said during the press conference he was resigning because he had been called to a war crimes court in The Hague to answer questions from prosecutors related to Kosovo's violent independence struggle. REUTERS/Laura Hasani
Laura Hasani / REUTERS

Fizičko uklanjanje kosovskog premijera Ramusha Haradinaja (na slici) do postizanja sporazuma moglo bi biti dio šireg plana koji bi, u nekoj daljoj budućnosti, otvarao prostor na srpsko-kosovski “Prespanski sporazum”

- Podnosim neopozivu ostavku na dužnost premijera Republike Kosova. Razlog je što sam dobio poziv Specijaliziranog vijeća u Den Haagu kao osumnjičenik - priopćio je kosovski premijer Ramush Haradinaj u petak.

Svi mediji, srpski i kosovski, naglasili su da je Haradinaj bio vidno uzbuđen, ali je ustrajao pri svojoj odluci ističući kako pred Sud, nakon ostavke, 'ne ide premijer Kosova, niti država Kosovo, nego pojedinac Ramush Haradinaj'. To je drugi put da Haradinaj napušta položaj premijera Kosova kako bi se obranio od optužaba na međunarodnim sudovima: prvi put je to bilo 2005. godine kad je izašao pred Međunarodni kazneni sud za zločine na prostoru bivše Jugoslavije i ubrzo se vratio oslobođen optužaba.

No, ovaj je put situacija bitno drukčija. I zato ova Haradinajeve odluka može imati dugoročne posljedice na rješavanje spora između Kosova i Beograda. Naime, upravo je Haradinaj bio izuzetno tvrd u svojim stavovima prema Beogradu, upravo je on autor nametanja 100-postotnih pristojbi na robu iz Srbije i BiH i upravo je on na nedavnom susretu, koji je njemačka kancelarka organizirala u Berlinu s čelnicima zemalja Zapadnog Balkana, glatko odbio bilo kakvu ideju da od pristojbi odustane prije nego što Srbija prizna Kosovo. Beograd je u takvim okolnostima imao apsolutno pravo tvrditi kako Kosovo opstruira nastavak pregovora te kako ne mogu pristati na susrete dok nezakonite pristojbe ne budu ukinute.

Preciznije, došlo je do blokade u rješavanju jednog od krucijalnih problema Zapadnog Balkana, problema koji se prelijeva na unutarnje odnose u EU (pet članica ne priznaje Kosovo, a iz jedne od njih, Španjolske, dolazi novi visoki predstavnik za vanjsku i sigurnosnu politiku Josep Borrell) i koji se zrcali na mnogim svjetskim kriznim točkama: Rusija ga koristi za opravdanje Krima, Južne Osetije, Škotska tvrdi da ako Kosovo ima pravo na samostalnost imaju i oni. Da navedemo samo neke. A primjena je i šira.

Srpska reakcija je bila spora. Predsjednik Aleksandar Vučić se oglasio tek u subotu. Još jednim svojim tugaljivim govorom iz kojeg se mogu izvući neke jasne poruke.

- Nema razloga za euforiju jer će doći do homogenizacije Albanaca protiv Srba - izjavio je srbijanski čelnik, dodavši da je njegova ostavka 'politički trik kojim želi dobiti još veću popularnost da pregazi svoje protivnike i ispadne junak koji se bori za Kosovo.

Haradinaj želi osigurati uvjerljivu pobjedu najtvrđe albanske opcije na izborima koji će se, kako stvari stoje, održati krajem rujna ili u listopadu. Cilj je da se formira većina bez Srpske liste, a u tome će koristiti i neke pripadnike našeg naroda. Bit će to veliko albansko ujedinjavanje unutar Kosova, ali s Tiranom Vučić iznosi pred javnost po Srbiju najcrnji scenarij: nema pregovora, Srbe izbacuju, Albanci uvode strahovladu na Kosovu. A zatim se vraća na vječnu temu: pitanje priznanja Kosova.

- Iako nigdje ne piše u papirima EU da Srbija treba priznati Kosovo, ja vam kažem da će pritisci ići u pravcu da priznamo Kosovo. Više ne razgovaramo ni o modelu dvije Nemačke, ni o čemu, jedino o čemu razgovaramo, jedino što traže od Srbije je priznanje nezavisnosti Kosova - kazao je Vučić.

Da bi zatim poentirao u svom srazu s unutarnjim protivnicima: a to nije opozicija koja, rascjepkana, prosvjeduje po gradovima. Riječ je o pobunjenicima u vlastitim redovima:

- Nismo nikada bili dovoljno otvoreni i pošteni prema vlastitoj javnosti da kažemo o čemu se radi. Zato je Haradinaj imao podršku dijela naše političke javnosti i dijela crkve (Srpske pravoslavne) - dodao je.

A zatim Vučić navodi da očekuje da će SAD u rujnu izaći sa svojom inicijativom za Kosovu odmah se ograđujući da će to biti jedinstven stav koji neće biti lak za poziciju Srbije. Da bi svoje izlaganje završio pozivom balkanskim liderima za stvaranje balkanskog ekonomskog prostora. Što sve treba gledati i u svjetlu nedavnog posjeta francuskog predsjednika Emmanuela Macrona Beogradu kad je otvoreno rekao da Srbija neće tako skoro ući u EU, ali da će EU dovesti za zajednički stol Beograd i Prištinu ove jeseni. Macron je tada rekao da Francuska očekuje da se rješenje postigne u nekoliko mjeseci. Ako stavimo Haradinajevu ostavku u taj okvir, počinje se pomaljati širi plan: ukloniti nefleksibilnog premijera koji se, kako se navodi, oteo čak i utjecaju SAD-a, osloniti se na kompromisu sklonijeg predsjednika Hashima Thacija i nekog novog premijera: izabranog ili u parlamentu ili na novim izborima. A sve pod egidom povijesnog dogovora Atene i Skoplja uz blage riječi, ali i prijetnje ako i jedna strana naruši sporazum. U petak je njemačka kancelarka Angela Merkel bila vrlo jasna navodeći da su se “tamni oblaci nadvili na pregovore Beograda i Prištine” i da će EU nastojati obnoviti dijalog ali je kao glavni probleme navela - kosovske pristojbe na srpsku robu. Dan nakon što je Beograd napustio Macron u posjet je stigao američki general Tod D. Wolters, zapovjednIk NATO snaga.

Macron je očito Vučiću, osim raketa Mistral, ostavio i nadu da će se formirati ekonomska zajednica Zapadnog Balkana kao predvorje EU u kojoj bi Beograd imao vodeću ulogu. Kosovo pak dobiva priznanje. Ne samo Srbije nego i EU. I ulazak u međunarodne organizacije. Čime se slabi destruktivan utjecaj Turske na određene krugove kosovske politike (prije svega Thaci) i posebno Rusije na Srbiju: onemogućavanje Kosova da uđe u međunarodne organizacije više nije Damoklov mač nad glavom srpske politike koja se može slobodnije odnositi prema Moskvi. Macron u Beogradu: “Tko god vjeruje u Europu ne smije prihvatiti fatalnost konflikta u regiji koji će u Europi trajati u nedogled i ideju da tim konfliktima trebaju upravljati sile koje nisu europske”. A da se u SAD-u nešto ozbiljn planira potvrđuje izjava prošle godine umirovljenog američkog generala Bena Hodgesa (bivši zapovjednik američkih kopnenih snaga u Europi, sada člana uglednog think-tanka CEPA (Center for European Policy Analysis): “Uloga Sjedinjenih Država na Balkanu i razgovorima predsjednika Srbije i Kosova Aleksandra Vučića i Hashima Thacija trebala bi biti veća – vodeća. Treba, ne samo ukinuti bilo kakve ‘crvene linije’, već im pružiti podršku i zaštitu od pritiska Rusije. Na primjer, pomoći Srbiji da se odupre pritiscima Pravoslavne crkve vezane za Rusiju”. O destruktivnom utjecaju Crkve govorio je, naveli smo, i Vučić. I Hodgesov zaključak: “Stabilnost u regiji u velikoj mjeri zavisi od stabilnosti i sigurnosti Srbije. Stoga su i organizirane učestale posjete zapadnih dužnosnika Beogradu, poput francuskog predsednika Emmanuela Macrona i novog zapovjednika NATO-a,Toda D. Woltersa”.

Iako će mnogo toga ovisiti o dinamici političkih odnosa na samom Kosovu, fizičko uklanjanje Haradinaja do postizanja sporazuma moglo bi biti dio šireg plana koji bi, u nekoj daljoj budućnosti, otvarao prostor na neki srpsko-kosovski “Prespanski sporazum” (ugovor kojim je Skoplje pristalo na promjenu imena države kako bi joj Grčka otvorila vrata euroatlantskim integracijama). A sve u korist smirivanja tenzija na Zapadnom Balkanu. Jer, prave su svjetske krize na drugim mjestima: u Siriji, Sahelu, Perzijskom Zaljevu, Južnom kineskom moru. I zato treba smiriti Zapadni Balkan da bi i EU mogla pokazati da može rješavati probleme i zatim biti produktivni akter u rješavanju ozbiljnih globalnih kriza.

Inačica na drugom jeziku / Alternate language version