San Marino želi prava i tržište Europske unije, ali bez ulaska

Autor:

24.07.2019.

SAN MARINO, SAN MARINO - MARCH 21, 2019: San Marino's Secretary of State for Foreign Affairs Nicola Renzi and Russia's Foreign Minister Sergei Lavrov (R-L) at a welcome ceremony. Alexander Shcherbak/TASS, Image: 421080932, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Profimedia, TASS
Profimedia, TASS

Ministar vanjskih poslova San Marina Nicola Renzi (desno) i njegov ruski kolega Sergej Lavrov

San Marino, drevna i sićušna republika s oko 33.000 stanovnika, sada želi pristup evropskome jedinstvenom tržištu i četvorima evropskim slobodama, ali tako da ne izgubi svoju posebnost i s njome identitet građen i branjen još otkako se na Monte Titano godine 301 doselio utemeljitelj Marin, klesar s Raba.

Stoga pregovara sporazum o pridruživanju, ali bez učlanjenja.

- Sporazum je već dovršen u 80 posto - tvrdi ovih dana Corriereu della Sera sanmarinski državni tajnik za vanjske poslove Nicola Renzi. Iz Bruxellesa ne potvrđuju, ali i ne opovrgavaju.

Evropska unija je u San Marinu, to nitko ne spori, ali bi i San Marino nešto jače u Evropsku uniju.

- Spram Unije već imamo velike obaveze, koje proistječu, na primjer, iz Sporazuma o carinskoj suradnji i iz Monetarne konvencije, pošto smo 2008 ukinuli bankovnu tajnu anonimno dioničarstvo: ali nasuprot tim obavezama nemamo relevantna prava - objašnjava Renzi.

San Marino, kaže on, zahtijeva na primjer da i za njegove građane vrijedi pravo slobodnog kretanja i naseljavanja po Evropskoj uniji. I oni bi priznali isto pravo građanima Unije - ali unutar čvrsto utvrđenih kvota, podnošljivih za malu Republiku.

Bojazni su jasne. Da svekoliko sanmarinsko stanovništvo nekamo nahrupi, ne bi ga se ni primijetilo: što je 33.000 Sanmarinaca u usporedbi s otprilike dva milijuna Rumunja, koliko ih je sada samo u Italiji? Dakle, ograničenja koja zaziva Renzi nemaju, kaže, nikakve veze sa suverenizmom. On podsjeća da trećina državljana živi u inozemstvu (počam od Riminija, kamo mogu emigrirati pješke), te da je San Marino uvijek primao izbjeglice. U San Marinu i sada radi oko 5500 uposlenika prispjelih iz inozemstva, ali sada doprinosi za njih zapadaju sanmarinske poslodavce više nego li bi plaćali da postoji paritet s Unijom.

San Marino, poznat po svome bankarskom sustavu, htio bi da njegove banke mogu otvoriti podružnice po Uniji, budući da su ionako izgubile status poreznog raja kada su prihvatile evropsko bankovno zakonodavstvo.

A puno članstvo? Možemo li zamisliti da u Evropskom povjerenstvu povjerenik iz San Marina ima ista prava kao i povjerenik iz Njemačke (a i Malta je 15 puta napučenija, čak je i Lihtenštajn mnogoljudniji)? “O tome će odlučiti građani. Uvjeren sam da je dobro napredovati postupno. Zaključimo prvo ovu rundu, pa ćemo vidjeti”, kaže Nicola Renzi.

Inačica na drugom jeziku / Alternate language version