NATO prije summita: Nadzire li se kraj Sjevernoatlantskog saveza?

Autor:

03.12.2019.

FILE PHOTO: NATO Secretary General Jens Stoltenberg and French President Emmanuel Macron shake hands at the end of a news conference after their meeting at the Elysee palace in Paris, France November 28, 2019. Bertrand Guay/Pool via REUTERS/File Photo
Bertrand Guay / REUTERS

Očito, ne cvatu ruže u haremu u osvit dijamantnog jubileja zapadnjačkoga vojnopolitičkoga poligamnog braka iz računa.

Sjevernoatlantski pakt (NATO) sprema se u srijedu u Londonu obilježiti svoju 70-godišnjicu.

Uzvanici, barem oni važniji, ne tretiraju ga kao svečara kojemu donose torte za okrjepu i veselje, nego kao uzbilnog bolesnika koga pohode uz uzglavlje njegove možda samrtne postelje.

S jedne strane mu neki nacionalni vođe njegovih članica izriču ne baš uredne dijagnoze, a s druge mu nameću dijetu kojom bi ga najsnažnija među njegovim članicama mogla zatući u roku od dvije godine.

Najgoru dijagnozu je izrekao francuski predsjednik Emanuel Macron, na margini proslave 30-godišnjice rušenja Berlinskog zida, tvrdnjom da je NATO u stanju cerebralne smrti uslijed „nedostatka strateške koordinacije između evropskih saveznica s jedne, te USA i Turske s druge strane“.

Zbog toga i zbog Macronova veta za početak pristupanja Sjeverne Makedonije Evropskoj uniji (iako je Skopje progutalo sve što je Bruxelles zahtijevao, pa i promjenu imena države), njemačka kancelarica Angela Merkel je Macronu natrljala nos: „Razumijem Vašu želju za razbijačkom politikom, ali već sam umorna od toga da ja kupim krhotine. Svaki put nanovo moram lijepiti razbijene šalice da bismo imali iz čega zajedno popiti čaj“ – referirao je The New York Times njezine riječi, koje u Berlinu nisu demantirane.

Macron je, sa svoje strane, kazao da on ne može doći u London na proslavu i praviti se da su se USA i Turska u Siriji zauzimale za kolektivni interes NATO. Poslovično uljudni turski predsjednik Tayyip Recep Erdoğan sugerirao je Macronu da prvo provjeri nije li njemu mozak umro.

Očito, ne cvatu ruže u haremu u osvit dijamantnog jubileja zapadnjačkoga vojnopolitičkoga poligamnog braka iz računa.

Stanovitu sklerozu je Paktu predbacio na početku svog mandata i Donald J. Trump, predsjednik Sjedinjenih Država Amerike (USA). Trumpu je taj njegov mlađi vršnjak „zastario“ (pa je 2017 prosudio u prizivu: „Rekao sam da je zastario. Nije više zastario“. Ove godine je na zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda opetovao da smanjuje američke troškove za NATO dok istodobno povećava ukupne obrambene troškove USA (u skladu s mantrom „Prvo Amerika“). U kampanji i privatno je višekratno procijenio da USA treba povući iz Pakta, ali je javno podržavao NATO, zamjerajući ostalim članicama da za nj troše premalo.

Stoga je Trumpova administracija radikalno smanjila svoja ulaganja u NATO, istodobno dok povećava udio vojnih troškova u svome državnom proračunu. U Bruxellesu kažu da Washington sada plaća godišnje tek malo više nego Berlin.

Svejedno Trump kani u Londonu ponovo predbacivati nedovoljan financijski angažman evropskih članica. I u ponedjeljak, uoči odlaska u London, ponovo se požalio na „druge zemlje koje mi [USA] štitimo, a one ne plaćaju“. „One su delinkventi“, ljubazno je ocijenio predsjednik Trump i zaprijetio: „Dakle, mi ćemo o tome govoriti.“ Podsjetio je da NATO-ve članice sada troše godišnje na obranu 130 milijardi dolara više nego uoči njegova dolaska na vlast. I to sebi pripisuje zaslugu.

Među vladinim poglavarima koji se okupljaju u Londonu vlada bojazan – tvrdi The Guardian – da će još više udaljiti USA od Sjevernoatlantskog pakta ako dogodine u studenome na predsjedničkim izborima osvoji novi predsjednički mandat do 2025.

U eventualnome drugome predsjedničkome mandatu ne mora se suzdržavati da ne pokvari šanse za reizbor. John Bolton, koji je Trumpu bio savjetnik za nacionalnu sigurnost, predviđa da će se sadašnji američki predsjednik razotkriti kao potpun izolacionist ako opet pobijedi. Prenoseći tu tvrdnju, NBC precizira da će, po Boltonovim riječima, Trump povući USA potpuno iz Sjevernoatlantskog pakta i iz drugih međunarodnih organizacija, okrenuvši leđa politici koju je prije nešto više od 100 godina inaugurirao tadašnji predsjednik Woodrow Wilson, pa su Sjedinjene Državve Amerike ubrzo popele na pijedestal najjače svjetske velesile. The New York Times je objavio da je Trump u više odvojenih prilika u privatnim razgovorima navijestio da će istupiti iz Sjevernoatlantskog pakta.

Ključno je pitanje: što sa člankom 5 Ugovora o Sjevernoatlantskom paktu, koji obavezuje članice da vojno priskoče u pomoć ugroženoj članici koja to zatraži. On dosad nikada u 70 godina nije aktiviran, samo jednom formalno: nakon napada na SAD 11. rujna 2001. godine, kao znak solidarizacije s napadnutom članicom. Implicitno ga je dovodio u sumnju grčko-turski trajni sukob niskog intenziteta. Washington sada eksplicitno kaže da ga neće primijeniti na nove saveznice. Povod je bio lanjski ulazak Crne Gore u Atlantsku alijansu. Trump je Crnogorce opisao kao „veoma agresivan narod“, koji bi mogao uvući Ameriku u konflikt „pa onda srdačne čestitke, ušli ste u Treći svjetski rat“. Trump planira napuštanje Sjevernoatlantskog pakta, tvrdi The New York Times, pozivajući se na Trumpove privatne razgovore.

Trump je kadar u podne zanijekati što je najavio ujutro, pa to provesti uvečer. Nije neuravnotežen naprosto. Taktika „toplo-hladno“ kičma je njegove trgovačke vještine (okrunjene dvama bankrotima). Ne budi povjerenje u njegovu lojalnost.

Ove je godine sve do petka bilo neizvjesno hoće li se Trump udostojati londonskog sastanka na vrhu. Onda je Bijela kuća objavila da će Trump doći, da će se i pojedinačno sastati s britanskim premijerom Borisom Johnsonom, te s Macronom i Merkel.

Ipak, to nisu Trumpu najdraži državnici. Nema za njih riječi hvale kakvima obasipa Dutertea, Bolsonara, Orbána, Erdoğana, El-Sisija, a prikladnim prilikama Xija, Putina, ponekad i Kima.

Od svih tradicionalnih saveznika Trumpu je najbliži Johnson. Trump je podržao Brexit, čime se nije uvukao u srce evropskih saveznica u Paktu. Pa i Johnson je unaprijed javno upozorio Trumpa da u Londonu ne govori o britanskim izborima za nekoliko dana: „Kad su saveznici toliko bliski kao USA i UK […] bolje je da se ni jedan od njih ne miješa u kampanju onoga drugoga“, poučila je metropola bivšu koloniju.

Činjenica je da evropske saveznice (osim Bugarske), izbjegavaju trošiti za obranu obećanih 2 posto društvenoga brutoproizvoda, a kamoli same organizirati zajedničku obranu. Prvo, ne mogu se dogovoriti o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici. Drugo, jeftinije im je da se Washington izlaže financijski.

Hrvatska, na primjer, pritisnuta prilično neugodno, morala je navrat-nanos, u šest tjedana, sastaviti i predočiti plan kojim će do 2024 svoja proračunska ulaganja u obranu radikalno povisiti na kanonskih 2 posto svoga društvenoga brutoproizvoda, od čega jednu petinu za modernizaciju naoružanja i opreme.

Trump najviše predbacuje najbogatijoj Njemačkoj. Ne samo škrtarenje u obrambenim troškovima.

Predbacuje joj što nije lojalna, pa ne pristaje uz njegov embargo spram Kine u pogledu mrežne tehnologije pete generacije (5G). Peter Altmaier, njemački ministar ekonomije i energije, pakosno je podsjetio da su Snowdenova otkrića 2013 pokazala da Njemačku ne špijunira Peking nego Washington pomoću PRISM-e (nije čudo da USA žele Snowdena ščepati i uništiti).

Posebno poglavlje je Erdoğan. On nastoji rekapitalizirati geopolitičku poziciju svoje zemlje preko puta Rusije (ne pamti se dovoljno da Kennedy ne bi izvojštio povlačenje sovjetskih raketa s Kube da nije istodobno povukao američke iz Turske, otkad vlada doktrina: nećemo se tući direktno, samo ćemo puštati krv suparnikovim saveznicama). Kupio je od Rusije protuzračni raketni sustav S400, četiri divizije za 2,5 milijarde dolara, a Washington mu prijeti da će ga zato istjerati iz programa borbenih aviona F35.

Sada Erdoğan testira živce natovskim saveznicama najavivši da neće glasati za upad Sjeverne Makedonije u NATO ako članice pakta prethodno ne proglase Kurde teroristima.

Eto, dakle, i na istočnom rubu NATO ista je mantra kao i na zapadnome, samo što se „America First“ na turski prevodi kao „Türkiye ilk“ (prvo Turska). A nije bitno drukčija ni u Parizu, gdje je Macron osobno primio delegaciju kurdskih Jedinica pučke obrane (YPG) koje Erdoğana žuljaju iz Sirije (gdje su za američki račun razbijali „Islamsku Državu“).

Nema šanse da se ti „manjci koordinacije“ nadoknade na londonskom sastanku.